Novosti

Novi vodič kroz oproste objašnjava što je oprost, po čemu se razlikuje od oproštenja grijeha i koji su uvjeti za potpuni oprost. Popis pojedinačnih oprosta objavit ćemo kad za njega dobijemo dopuštenje crkvene vlasti.

U deset litanija ondje gdje je trebao stajati odgovor stajao je sljedeći zaziv — a taj je zaziv iz molitve nestao. Vratili smo ga na njegovo mjesto, a odgovor sada glasi kako je otisnut u knjizi.

Najviše se to vidi u Litanijskim zazivima Božanskoj mudrosti: ondje svaki zaziv ima svoj odgovor, a dosad su bila zapisana samo četiri. Sada su tu svi.

U Litanijama svih svetih dva su zaziva bila spojena u jedan redak i dijelila odgovor. Razdvojili smo ih: „Po slavnom dolasku svojem” sada zatvara zazive s odgovorom „oslobodi nas, Gospodine”, a „Mi grešnici” otvara one s „tebe molimo, usliši nas”. U još četiri litanije maknuli smo s kraja zaziva znak kojim knjiga samo ponavlja odgovor, a koji nije dio molitve.

Ispravljene su, među ostalima, i Adventske litanije te Litanije Mesiji Spasitelju. Sve su na okupu u Litanijama.

U dijelu litanija odgovor je bio otisnut dvaput — jednom u samom zazivu, pa još jednom uz njega. Sada zaziv stoji sam, odgovor dolazi za njim i posvuda je napisan na isti način. Ispravili smo i riječi koje su bile slijepljene uz zarez.

Sve su na okupu u Litanijama.

Popis litanija sada je poslagan abecedno, po naslovu. Dosad su se litanije iz četiriju zbirki isprepletale pa se nijednu nije dalo pronaći po imenu. Slova č, ć, š, ž i đ stoje ondje gdje ih očekujete, a naslovi poput „Litanije bl. Ivana Merza” više ne završavaju na kraju popisa.

Početna stranica sada prikazuje sve devetnice koje su u tijeku i sve koje počinju u sljedeća dva tjedna. Popis se osvježava čim se raspored promijeni, a sve su devetnice dostupne u Knjizi devetnica.

Kateheza, sakramenti, istine vjere i opisi pobožnosti dosad su se ispisivali kao jedan neprekinuti tekst. Sada zadržavaju oblik u kojem su napisani — odlomke, podebljanja, popise, pa i tablicu gdje ona pomaže. Ništa od moljenja se nije promijenilo; promijenilo se koliko se lakše čita.

Mnoge su devetnice na kraju molitve nosile rečenicu o tome odakle je tekst preuzet. Ta rečenica sada stoji ispod devetnice, uz naslov knjige i nakladnika, a molitva je ostala sama. Gdje knjiga nije poznata, ne piše ništa — prazno je iskrenije od pogađanja.

Znak u zaglavlju bio je uvijek isti, pa je uz neke palete izgledao kao da je zalijepljen preko stranice. Sada je u bojama palete koju ste odabrali, u svijetloj i u tamnoj temi.

U tamnoj temi ta je paleta uzimala boju ukrasa umjesto boje naglaska, pa su nadnaslovi, oznake i istaknuta kartica bili ljubičasti. Isto se, samo blaže, događalo i Gospi Gvadalupskoj.

Sada obje palete noću izgledaju onako kako su zamišljene.

Popis paleta bio je dulji od svih ostalih postavki zajedno, pa se do veličine teksta i pisma trebalo dugo listati. Sada je paleta jedan redak koji pokazuje koja je uključena, a popis se otvara kad ga zatražite. Isto vrijedi i za podlogu.

Uz svaku paletu stoje tri točke — papir, naglasak i ukras — pa se vidi kakva je prije nego što je odaberete.

Šest paleta dobilo je ime koje govori što prikazuju: Preobraženje, Duhovi, Bogojavljenje, Sveti Petar, Navještenje i Klaustar. Dosad su se zvale po tehnici slikanja ili po građevini, pa se iz imena nije vidjelo odakle boje dolaze.

Boje su iste. Mijenja se samo ime pod kojim ih birate u postavkama.

Naslovna slika sada zadržava odabrani kadar i na širem zaslonu, umjesto da ponovno pokaže cijelu sliku. Uvod devetnice čuva i prijelome redaka, pa se odvojeni dijelovi više ne slijevaju u jedan odlomak. Pogledajte Devetnicu Maloj Gospi.

Okviri oko molitava, svetaca i devetnica dosad su lebdjeli iznad stranice i imali četiri različita zaobljenja. Sada su mirni i jednaki — otisnuti na papiru, s tankom crtom umjesto sjene, baš kao u aplikaciji za telefon.

Ista ruka vodi i polja za pretragu. Tko moli i na jednome i na drugome, ne mora se dvaput navikavati.

Stih koji je završavao bez točke stranica je čitala kao naslov, pa je himan puknuo na nekoliko podebljanih redaka. Tako se molio himan u Devetnici sv. Franji, a Zdravo Marijo je usred pozdrava dobila naslov.

Sada takvi redci ostaju stih i kitica se drži na okupu. Pravi naslovi stoje gdje su i bili.

Šezdeset i tri devetnice privremeno smo sklonili iz knjige. Preuzete su s novinskog portala koji je pod tekstom potpisivao izvor, a taj potpis do nas nije stigao — pa ne možemo reći iz kojega su molitvenika njihove riječi.

Ako ste koju od njih molili, žao nam je. Tekst nije izgubljen: vraćamo ih jednu po jednu, čim za svaku nađemo izdanje koje se smije navesti. Zasad ih je u knjizi pedeset i devet.

U Postavkama je nova stavka: Paleta. Ponuđeno je dvanaest, svaka sa svojom bojom stranice, naglaska i ukrasa — od Sikstinske kapele i vitraja u Chartresu do prvoga hrvatskog misala iz 1483. Odabir ostaje zapamćen i vrijedi u svijetloj i u tamnoj temi.

Molitvenik se sada otvara u paleti Plamen i sidro. Staru pergamenu i kapelu odabirete pod imenom Molitvenik, i uz nju se vraća i izbor podloge.

U danima devetnica često piše "Zdravo Marijo" ili "Gospine litanije", a molitva se nalazila drugdje u Molitveniku. Sada su to poveznice: dodirnete ime i otvori se molitva, pa se možete vratiti na dan devetnice.

Promjena zahvaća 194 dana devetnica. Gdje je litanija ispisana u cijelosti, naslov ostaje običan tekst — nema smisla voditi vas na nešto što već čitate.

Slike uz svece, molitve i pobožnosti dosad su svugdje bile isti mali kvadrat. Sada ih spremamo u dvije veličine i u dva oblika, pa telefon dobiva onu koju treba, a na širem zaslonu vidite cijelu sliku, ne samo izrezani dio.

Stranica uz to više ne poskakuje dok se slika učitava: mjesto za nju pripremljeno je unaprijed. Urednici od danas biraju i oblik izreza — široki, klasični ili kvadratni.

Dosad je cijela devetnica stajala na jednoj stranici, pa je onaj tko bi poslao treći dan poslao svih devet. Sada svaki dan ima svoju stranicu, a na dnu su strelice na prethodni i na sljedeći. Poveznica koju pošaljete otvara upravo taj dan.

Devetnice

Molitve u knjizi imaju potpisan izvor, devetnice ga dosad nisu imale. Od danas ga imaju: na dnu stranice piše odakle je tekst preuzet, a gdje je izvor stranica, ime je i poveznica.

Šezdeset i osam devetnica tako je potpisano. Ostale nisu, jer za njih pouzdano ne znamo — a prazno je poštenije od pogođenoga.

Četrdeset i jedna molitva prikazivala se kao jedan zbijeni blok: na stranici Poslije rada pet je molitava teklo u istom odlomku, pa se nije vidjelo gdje jedna prestaje, a druga počinje.

Sada svaka molitva ima svoj odlomak, a gdje je tekst pisan u stihovima, stihovi su ostali stihovi.

Trinaest devetnica imalo je devet jednakih dana: isti tekst prepisan devet puta. Sada se čuva jednom, a moli se i dalje dan po dan — svih devet dana stoji na svom mjestu.

Devetnice su i preglednije. Odlomci su razmaknuti, naslovi molitava se vide, a molitve pisane u stihovima ostale su u stihovima.

U deset devetnica početna i završna molitva stajale su samo u uvodu, pa ste ih morali tražiti gore dok ste molili dan. Sada stoje uz svaki dan, na svome mjestu.

Uputa u devetnicama više ne viče. Rečenice pisane samim velikim slovima — MOLI SE UVODNA MOLITVA — vraćene su u normalno pismo, a imena su ostala imena.

Pet devetnica stajalo je u knjizi dvaput, pod dva imena — sv. Iliji, sv. Piju iz Pietrelcine, sv. Šarbelu Makhlufu, sv. Tereziji iz Kalkute i sv. Ivanu Pavlu II.. Obje su počinjale istoga dana, pa ste ih morali otvoriti obje da biste vidjeli da su iste.

Od danas je svaka na jednome mjestu. Zadržali smo čišći prijepis, a stare poveznice i dalje vode na pravu devetnicu.

Dvije devetnice svetoj Tereziji stoje u knjizi pod dva njezina imena, a dvije za duše u čistilištu vode do istoga dana. Nisu iste molitve, ali su izgledale jednako, pa ste ih morali otvoriti obje.

Sada svaka ima red ispod naslova koji kaže što jest — dvadeset i četiri Zdravo Marije, devet razmatranja, žalosna otajstva. U knjizi devetnica odabir je jasan prije nego što otvorite.

Kad ste s naslovnice otvorili devetnicu koja se već moli, dočekao vas je prvi dan — pa ste peti morali potražiti sami. Sada se otvara upravo onaj dan koji se danas moli.

Radi i poveznica na pojedini dan. Pošaljete li nekomu peti dan devetnice, otvorit će mu se taj dan, a ne vrh stranice.

Djelo vjere, ufanja, ljubavi i pokajanja uče se zajedno, ali Djelo ljubavi stajalo je na drugoj polici, pa ste ga morali tražiti odvojeno.

Sada sva četiri stoje jedno za drugim među osnovnim molitvama, redom kojim se i uče.

Tko je upisao točan naziv devetnice, često je nije dobio među prvima. Devetnica Velikoj Gospi bila je šesta, ispod devetnica koje samo spominju iste riječi, pa se na prvom zaslonu nije ni vidjela.

Sada je prvo ono što se tako zove. Naslov ide ispred spomena u tekstu, i to kod svih — molitava, devetnica, litanija, pobožnosti, svetaca, misli svetaca i kateheze.

Pretraga

Litanije iz đakovačkoga Litanijara preuzete su iz skenirane knjige, pa su neka mjesta ostala oštećena. U litanijama Kristu Sluzi Jahvinu pisalo je k*o janje na klanje, a trebalo je stajati k’o janje na klanje. Na dvadesetak mjesta navodnici su bili pokidani ili su umjesto njih stajale crte i zvjezdice.

Svako od tih mjesta usporedili smo sa stranicom u knjizi i vratili onako kako je tiskano. Ništa nismo prepravljali ni ljepše sročili — samo popravili ono što skener nije dobro pročitao.

Litanije

Za više od polovice devetnica u knjizi nigdje nije pisalo kad se mole. Nisu se pojavljivale na naslovnici i nije se vidjelo ni kad počinju ni koji je dan u tijeku.

Sada ih pedesetak zna svoj nadnevak. Devetnica svetom Nikoli počinje 27. studenoga, devetnica svetoj Klari 2. kolovoza, trodnevnica svetoj Luciji 10. prosinca — svaka vodi do dana svojega sveca. Nadnevak nismo izmišljali: uzimamo ga iz životopisa sveca, pa se ispravak ondje odmah vidi i na devetnici.

Osamnaest ih i dalje nema nadnevak, i tako je ispravno. Devetnica predanja, pompejska devetnica ili devetnica u vrijeme tjeskobe mole se onda kad zatreba, a ne u tjednu prije nekog blagdana.

Devetnice

Tražilica je do sada pokazivala samo molitve, litanije, krunice, kategorije i misli svetaca — iako je pretraživala i sve ostalo. Pobožnosti, devetnice, sveci, sakramenti i objašnjenja vjere jednostavno se nisu prikazivali, pa se činilo da ih nema.

Sada su tu svi. Upišete li Faustina, uz molitve dobivate i krunicu Božjeg milosrđa, devetnicu i njezin životopis. Upišete li krizma, otvorit će vam se objašnjenje sakramenta — dosad na tu riječ niste dobili baš ništa.

Popis je posložen tako da odmah vidite po nešto od svake vrste, umjesto da prvih osam mjesta zauzmu samo molitve. Ostalo je i dalje pod «Još rezultata».

Kad pronađete pojam iz kateheze, stranica se otvara točno na njemu, a ne na vrhu popisa.

Molitve

Na računalu se tražilica otvarala bez kursora u polju, pa ste morali kliknuti prije nego što biste mogli tipkati. Sada je kursor odmah unutra — otvorite je i pišite.

Otvara se klikom na povećalo ili tipkom /.

Molitve

Na dnu 117 litanija stajao je niz slova bez značenja. Sada piše odakle su preuzete: Litanijar, Đakovo 2018.

To je treće, dopunjeno izdanje đakovačkoga Litanijara. Pogledajte ga na /poboznosti/litanije.

Devetnice koje se mole ovih dana stoje na naslovnici, ali njihove poveznice nisu vodile nikamo — otvarale bi se u prazno.

Sada vode na samu devetnicu, kao i prije. Ispričavamo se svima koje je to zaustavilo usred molitve.

Pogledajte devetnice

Devetnicu je lako propustiti. Počne u utorak, a vi za nju doznate u petak — i onda čekate godinu dana.

Naslovnica sada pokazuje koje se devetnice mole ovih dana i koji je dan u tijeku, pa im se možete pridružiti i kad su počele bez vas. Ispod toga stoje one koje kreću u sljedeća dva tjedna, s nadnevkom.

Kad nema ni jedne takve, na naslovnici nema ni tog dijela.

Devetnice

Pompejska devetnica, poznata i kao Devetnica ružarija Kraljice Svete Krunice, sada je u zbirci devetnica. Moli se dulje od ostalih — pedeset i četiri dana. Prvih dvadeset i sedam dana moli se za jednu milost, onu koju najviše nosite na srcu, a sljedećih dvadeset i sedam u zahvalu.

Uz molitve stoji i kako se moli: tri krunice svaki dan, sa zazivima koji im prethode i koji ih zaključuju, onako kako se moli još od ukazanja u Pompejima 1884. godine.

Pompejska devetnica

Molitvenik je večeras dva sata bio nedostupan. Ispričavamo se svima koji su u to vrijeme došli moliti i dočekala ih je poruka o pogrešci umjesto molitve. Kvar je popravljen.

Uz popravak smo napravili i stranicu koja se pojavi ako se ubuduće opet nešto pokvari. Na njoj piše kratka oznaka kvara — pošaljete li nam je na [email protected], točno vidimo što se dogodilo i kada. Uz nju stoji i kratka molitva svetom Izidoru Seviljskom, koji je znanje svojega vremena sabrao u jednu knjigu i zato ga se zaziva kao zaštitnika interneta.

Nadamo se da je nikada nećete vidjeti.

Molitve

Kad se na stranicama dogodi tehnička greška, netko o njoj mora doznati — inače se tiho ponavlja mjesecima. Dosad su takve dojave išle jednoj tvrtki, a anonimna statistika posjeta drugoj.

Od danas ide sve na isto mjesto, ono koje je već brojalo posjete, s poslužiteljima u Europskoj uniji. Jedna tvrtka manje ima bilo kakav uvid u Molitvenik. Ni sada ni prije dojava o grešci ne govori tko ste — samo na kojoj se stranici nešto pokvarilo.

Pravila privatnosti

Uvodna uputa uz tridesetak devetnica — ona koja kaže kako se devetnica moli — bila je zapisana samim velikim slovima, onako kako je stajala u tiskanim izvornicima. Na zaslonu to više nije bio tipografski običaj nego vika, i to prvo što se vidi kad se devetnica otvori.

Sada su te upute pisane obično, velikim slovom samo ondje gdje mu je mjesto. Sam tekst nije mijenjan — ni jedna riječ nije dodana ni maknuta, promijenjena su samo slova.

Devetnice

Upišete li «blagoslovu», pretraživanje je dosad znalo odgovoriti da takve molitve nema — a bilo ih je osam koje u naslovu nose «blagoslov». Riječ je bila ista, padež drugi, i to je bilo dovoljno da molitva ostane skrivena.

Sada, kad pretraživanje na upisanu riječ gotovo ništa ne pronađe, samo pokuša još jednom s korijenom riječi. Pretrage koje su i dosad davale dobar odgovor ostaju posve iste — kraća riječ ne pretvara se u pretragu koja hvata sve redom.

Pretražite molitve

Molitva koja traženu riječ nosi u naslovu sada dolazi prva i onda kad je u naslovu zapisana u drugom padežu. Upišete li «blagoslovu», Molitva blagoslova stola više neće stajati ispod molitava koje tu riječ samo usput spominju.

Dotad je pretraživanje naslov prepoznavalo samo ako je riječ u njemu bila napisana točno onako kako ste je upisali, pa je molitva o kojoj je zaista riječ znala biti tek treća ili četvrta.

Pretražite molitve

Djelo vjere i Djelo ljubavi nalazile su se među osnovnim molitvama po dva puta — jednom pod nazivom «Djelo», jednom pod nazivom «Čin». Riječ je o istim molitvama, pa sada svaka stoji samo jednom.

Ako ste do njih dolazili preko naziva «Čin vjere» ili «Čin ljubavi», poveznice i dalje rade i vode na istu molitvu. Pretraživanje ih pronalazi pod oba naziva.

Otvorite osnovne molitve

U šest molitava ostale su pogreške iz vremena kad su prepisivane iz knjige: negdje su se dvije riječi slijepile u jednu, negdje se ista riječ ponovila dvaput, a negdje je riječ bila napisana velikim slovom usred rečenice. Ništa od toga nije mijenjalo smisao, ali je zapinjalo pri molitvi.

Sve je sada popravljeno, a same riječi molitava ostale su netaknute. Provjerili smo i sve ostale molitve u knjizi.

Otvorite molitve

Popis zbirki bio je jedan dugačak niz od dvadeset i tri naslova, a neki su govorili istu stvar dvaput — Osnovne i Temeljne, Marijanske i Molitve Blaženoj Djevici Mariji, zdravlje i ozdravljenje. Te su zbirke sada spojene, ni jedna molitva pritom nije nestala, a stare poveznice i dalje vode na pravo mjesto.

Ono što je ostalo složeno je u četiri niza — Svaki dan, Komu se molimo, Za život i potrebe, Blagoslovi i prigode — i Osnovne molitve sada su prve. Iznad popisa je i polje kojim ga možete suziti: upišete li marijanske ili zastitu, ostaje samo ono što tražite, sa ili bez kvačica.

Otvorite molitve

Dosad je pretraživanje tražilo riječ. Ako ste upisali tjeskoba ili bolestan, vratilo bi svaku molitvu u kojoj se ta riječ negdje spomene — pa i onu koja je o nečem sasvim drugom.

Sada, kad upišete ono što vas muči, prvo dobijete odjeljak Za ovu potrebu: molitve koje su zaista za to — za mir u srcu, za bolesne, za pokojne, za obitelj, za zahvalu, za večernju molitvu, za zaštitu. Ako pišete u nemiru, kraća molitva dolazi prva. Molitva se ne ponavlja dvaput na istom popisu.

Kad tražite molitvu po imenu, ona je i dalje na vrhu — i kad tipkate bez kvačica.

Otvorite pretraživanje

Na mobitelu se do prve molitve trebalo proći kroz cijeli tjedan, sveca dana i misao dana. Sada je odmah ispod pretraživanja jedna molitva za ovaj dio dana — jutarnja, podnevna ili večernja — i dovoljan je jedan dodir.

Tjedan se otvara na današnjem danu, a cijeli tjedan je tu iza «Prikaži cijeli tjedan». Ostali sveci danas sklopljeni su ispod imena sveca dana, pa ih otvorite kad ih tražite. Ništa nije uklonjeno — sve je i dalje na dohvat, samo ne stoji svima na putu.

Otvorite početnu

U Mislima svetaca je od danas petnaest rečenica više. Najviše ih je ostavio sveti Franjo Saleški, uz njega sveti Charles de Foucauld, Padre Pio, sveta Faustina, sveta Terezija od Djeteta Isusa i sveta Margareta Marija Alacoque.

Većina ih je već bila kod nas, ali odsječena: uz njih je s izvorne stranice ostao zalutao redni broj pa su počinjale nasred misli i nisu se dale čitati. Izvor ih sada donosi cijele, pa smo ih napokon mogli objaviti.

Četiri su izgovorene na jeziku koji nije hrvatski i, kao i dosad, prepisao ih je čovjek s izvornikom pred sobom. Ostale rečenice iz stranih izvora i dalje čekaju isti posao i dolaze polako, jedna po jedna.

Nekoliko molitava godinama je nosilo tragove prepisivanja s papira i sa starih stranica. U Oče naš, Zdravo, Marijo, Slava Ocu i još nekima retci su bili razdvojeni kosim crtama umjesto da svaki stane u svoj red. Drugdje je razmak iza točke ili zareza jednostavno nedostajao, pa su se dvije riječi slijepile u jednu.

Sve je to sada posloženo. Nijedna riječ molitve nije promijenjena — promijenjeno je samo gdje redak počinje i gdje završava.

Ispravljen je i završni Amen. Većina molitava svojim Amenom i završava, a stranica ga je ispod teksta ispisivala još jednom. Sada se pojavljuje samo ondje gdje ga molitva sama nema.

Ostalo je još nekoliko mjesta gdje se ne može bez čovjeka — riječ prelomljena na dva dijela ili kosa crta koja je možda tako i mišljena. Njih pregledavamo redom.

U Mislima svetaca je dosad stajao samo manji dio prikupljenoga, stotinjak i pol rečenica; ostalo je čekalo u redu na pregled. Od danas je zbirka vani cijela — više od sedamsto misli, od svetog Augustina do svetaca proglašenih posljednjih godina.

Jedno recimo otvoreno. Većina novih rečenica izvorno je izrečena na drugom jeziku, a hrvatski im je prijevod strojni; čovjek ih još nije sve prošao. Čekati da budu sve prepisane rukom značilo bi da ih nitko ne pročita još godinama, pa smo odlučili obrnuto: pustiti ih van i ispravljati ih redom, jednu po jednu. Ispod svake misli stoji Prijavi grešku u tekstu — ako naiđete na rečenicu koja hramlje ili zvuči krivo, to nam je najbrži put do ispravka.

Nije izašlo baš sve. Vani je ostalo ono što uopće nije misao: odsječene rečenice, potpisi stranica i rasporedi misa koje je prikupljanje pokupilo uz sveca. Izostale su i misli koje zbirka već ima: kad su dva izvora istu rečenicu prenijela različitim riječima, zadržali smo onu koja je već kod vas.

Kad su Misli svetaca izašle cijele, filtar po temi ostao je iza njih: tri od pet rečenica nisu stajale ni pod jednim. Zato smo ih pročitali jednu po jednu i razvrstali. Uz dosadašnje teme sada stoje i Pouzdanje, Vjera, Božja volja, Milosrđe, Radost, Male stvari, Služenje, Obitelj, Obraćenje, Marija i Vječnost. Svaka misao stoji pod najviše dvije, da vrata ostanu ono što jesu.

Čitanje je pokazalo i ono što nam je promaklo. Tridesetak zapisa uopće nisu bile misli svetaca nego komadi stranica s kojih su prikupljeni — obavijest o kolačićima, naslov članka, poziv na darivanje, rečenica prekinuta nasred misli. Povukli smo ih. Dvije su bile pripisane krivom svecu, pa smo i njih maknuli dok ne provjerimo tko ih je izrekao.

Popravili smo i jednu rečenicu koju su mnogi već pročitali. Riječ svetog Ivana od Križa stajala je kao „svi ćemo biti osuđeni prema milosrđu“, a on je rekao da ćemo na kraju života biti suđeni po ljubavi. Sada tako i piše.

Pretraživanje je znalo vratiti četrdesetak redaka odjednom, pa se odgovor na jedno pitanje tražio kroz cijeli popis. Sada prvo dobijete kratak popis onoga što možete odmah moliti, a ostalo čeka iza «Još rezultata».

Ako veza pukne usred traženja, upisana riječ ostaje u polju i dovoljan je jedan dodir na «Pokušaj ponovno» — ne treba tipkati iznova. Stari rezultati više ne ostaju na ekranu ispod te poruke, jer nisu odgovor na ono što ste zadnje upisali.

Popis se sada može proći i strelicama na tipkovnici, a čitači ekrana čuju koliko je rezultata pronađeno i na kojem se retku nalazite.

Otvorite pretraživanje

Kad ste izmolili jedan dan devetnice, do sljedećega se trebalo vratiti skroz na vrh stranice. Sada na kraju svakog dana stoji korak naprijed i natrag — na prvi dan nema koraka unatrag, a na posljednjem piše da je devetnica gotova.

Naslovi koji su bili predugački više ne zauzimaju cijeli zaslon prije nego što molitva počne. Kratke molitve ostale su posve iste; ništa im nije dodano.

Otvorite devetnice

Ako ste molitvu ili životopis sveca našli preko tražilice, spremili u zabilješke ili nekome poslali poruku s poveznicom, moglo se dogoditi da vas ta poveznica dočeka praznom stranicom. Neki su sveci ovdje dugo stajali dvaput, pa smo te dvojnike spojili u jednu stranicu — a stara je adresa pritom ostala visjeti u prazno.

Od danas takve adrese same vode na stranicu koja ih je naslijedila. Stotinjak poveznica na Svece i nekoliko na Molitve opet otvara ono što ste tražili, bez traženja iznova.

Ondje gdje je štivo doista uklonjeno, stranica će to sada i reći, umjesto da vas šutke ostavi pred praznim zaslonom.

Kad se do molitve dolazi preko tražilice, ono što o stranici piše u rezultatima trebalo bi reći što se na njoj nalazi. Dosad se za pojedinu zbirku vidjelo tek kako se zove, a naslovnica i Molitve predstavljale su se istim imenom, pa ih je bilo teško razlikovati. Sada svaka zbirka ukratko navede koje su molitve u njoj, a svaka se stranica predstavlja svojim imenom.

Uz molitvu se, ondje gdje je to poznato, sada navodi i tko ju je sastavio te kada je zapisana i kada posljednji put dotjerana.

Postavke — tema, pismo i veličina teksta — sada ispravno progovaraju čitačima zaslona, pa se i naglas čuje koja je mogućnost odabrana.

U Mislima svetaca je od danas dvadeset i pet rečenica više — svetoga Augustina, svete Faustine, Padre Pija, svetoga Franje Asiškoga i Franje Saleškoga, svete Agate, Gospe Guadalupske i drugih. Sve su ih izrekli sveci koji nisu govorili hrvatski, pa su dosad čekale da ih netko doista prevede.

Rečenica koja je krivo prenesena gora je od one koje nema, osobito kad se prenosi dalje. Zato je svaku od njih prepisao čovjek, uz izvornik pred sobom, i tek je onda pustio pred vas.

Ostale rečenice iz stranih izvora i dalje čekaju isti posao i doći će polako, jednu po jednu.

Stranica Pomoć umirućima narasla je iz priručnika pobožnosti. Uz molitve koje su ondje već stajale sada su i molitve svetom Mihaelu, Mariji i svetom Josipu za milost dobre smrti, molitva za žalosne i očajne, te preporuke duše koje se mole uz postelju. Litanije za umiruće sada su dostupne s iste stranice.

Dodane su i tri nove stranice: zašto Crkva u času smrti zaziva svetog Mihaela, što Katekizam uči o smrti, sudu, čistilištu, paklu i nebu, i kako je nastala bratovština svetog Josipa koja moli za one koji umiru — osobito za one za koje nema tko moliti.

Najveća je novost zbirka razmatranja svetaca o smrti i sudu: sedamnaest razmatranja svetog Alfonza Liguorija, svetog Petra Alkantarskoga, svetog Ivana Marije Vianneya i drugih, koja se mogu čitati polako, jedno po jedno.

Pobožnost Uzašašću Isusovu dobila je devetnicu iz starog molitvenika — devet zaziva uzašlomu Isusu, uz Očenaš, Zdravo Mariju i Slava Ocu na svaki od njih.

Uz nju je i nova stranica s razmatranjima: sveti Toma Akvinski o tome što znači da Isus sjedi o desnu Ocu, i objava svetoj Brigiti o slanju Duha Svetoga.

Put svjetla sada stoji cijeli — svih četrnaest postaja s riječju Božjom, kratkim razmatranjem i molitvom, umjesto samo popisa. Druga postaja, koja se u prijepisu bila izgubila, vraćena je na svoje mjesto.

Nova je stranica Majčin čas — pobožnost Velike subote uz Majku koja jedina čeka uskrsnuće, s himnom, psalmima i čitanjima. Uz nju je i predaja o prvom ukazanju uskrsloga Isusa svojoj Majci, te ono što o njoj govori naučiteljstvo Crkve.

Dodano je i pet molitava uskrslom Isusu, među njima molitva svetog Augustina i molitva pape Pija XII., te razmatranja svetaca o uskrsnuću — od svete Gertrude Velike do blaženog Alojzija Stepinca.

Stranica Križnoga puta dosad je nabrajala samo imena četrnaest postaja. Sada uz svaku od njih stoji i molitva — pripravna molitva na početku, klanjanje i razmatranje na svakoj postaji, i stihovi Stala plačuć tužna Mati koji se pjevaju među njima. Može se moliti od početka do kraja, bez da se išta traži drugdje.

Uz to je pobožnosti Svetom Križu pridodano razmatranje svetog Ljudevita Montfortskoga o pobjedi križa i nova stranica sa poukom svetog Ivana Marije Vianneya o dva načina trpljenja — s ljubavlju i bez nje. Dvije molitve križu sada nose i ime onoga tko ih je sastavio.

Pobožnost Svetoj Obitelji dobila je šest molitava iz priručnika, među njima tri molitve svetog Ivana Pavla II. za obitelji i molitvu svetog Ivana XXIII. svetom Josipu, čuvaru Svete Obitelji.

Nova je stranica s razmatranjima: sveti Pavao VI. o Nazaretu kao školi Evanđelja, i propovijed blaženog Alojzija Stepinca o pravoj vrijednosti rada. Uz nju su i zgode koje knjiga skuplja o pobožnosti Djetetu Isusu i Svetoj Obitelji, s dva božićna događaja zapisana u naše vrijeme.

Pobožnost svetom Josipu sada donosi cijelo poglavlje iz priručnika pobožnosti: povijest štovanja, razmatranja svetaca i nauk Crkve, svjedočanstva o tome što je ta pobožnost bila u životima onih koji su je živjeli, teološka razmišljanja o njegovu zagovoru, te stranice o svetom Josipu kao zaštitniku Crkve i naše Domovine.

Uz to je došlo i dvadesetak molitava koje su papinske i svetačke — od svetog Ljudevita Montfortskog i svete Terezije od Djeteta Isusa do Pija IX., Pija X., Ivana XXIII., Pavla VI. i Ivana Pavla II. Uz svaku sada piše tko ju je molio ili napisao, ondje gdje priručnik to kaže.

Stranice o Svetom plaštu, o sedam žalosti i radosti, o krunici i o posveti Hrvatske ostale su onakve kakve su bile, samo im je ispod dodan potpuniji prikaz iz priručnika.

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu sada stoji cijela na jednom mjestu. Uz devetnicu, litanije i devet prvih petaka, koji su ondje i dosad bili, otvara se povijest pobožnosti od svetog Ivana Eudesa i ukazanja svetoj Margareti Mariji Alacoque do naših dana, ono što Crkva o Srcu Isusovu naučava, zašto je lipanj njemu posvećen, obećanja koja je Gospodin uz nju vezao, zlatna krunica i čin posvete.

Novo je i ono najljepše: razmatranja svetaca — svete Gertrude, svetog Bonaventure, svete Faustine, svetog Ljudevita Montfortskog — te jedanaest njihovih molitava Srcu Isusovu, svaka s imenom onoga tko ju je molio prije nas. Naći ćete ih među molitvama Presvetom Srcu Isusovu.

I molitve koje su ondje već stajale sada nose ime svoga pisca — svete Faustine, svetog Bernarda, svete Katarine Sijenske, svetog Alfonza Marije Liguorija i drugih. Dosad je to ime stajalo iznad molitve, kao usputna bilješka; sada stoji pod njom, ondje gdje se traži kad je molitva izmoljena.

Sve je uzeto iz Enciklopedijskog priručnika pobožnosti Katoličke Crkve patra Miljenka Sušca, koji su misionari monfortanci darovali Crkvi u Hrvata.

Pobožnost Ranama Isusovim sada donosi ono što je knjiga uz nju i zapisala: život sestre Marije Marte Chambon, kojoj je ta pobožnost povjerena, i sve što joj je Gospodin o Ranama rekao; razmatranje svetog Ljudevita Montfortskog o tome zašto Rane uopće razmatramo; te uputu za svetu uru, onako kako je Gospa nju poučila.

Tu je i petnaest molitava svete Brigite Švedske, u cijelosti — pobožnost Presvetim Ranama i Muci koja se moli već stoljećima.

Stranica s krunicom Svetim Ranama ostala je onakva kakva je bila, a ispod nje su sada i dva starija oblika te krunice, uključujući onaj svetog Alfonza Liguorija.

Pobožnost Presvetom Trojstvu sada donosi cijelu zbirku najljepših molitava svetaca iz priručnika pobožnosti — više od sto trideset molitava, poredanih onako kako ih je knjiga i poredala: Ocu, Sinu, Duhu Svetomu i Presvetom Trojstvu. Više od sedamdeset njih dosad nije bilo nigdje na stranicama.

Uz njih su i dvije nove stranice: što Crkva uči o ovoj pobožnosti, i razmatranje Očenaša svetog Ljudevita Montfortskog, prošnju po prošnju. Anđeoskoj krunici pridružen je i onaj stariji oblik iz Kanižlićeva molitvenika.

Najveća je promjena ipak tiha. Knjiga uz svaku molitvu potpisuje onoga tko ju je molio, a kod nas su ti potpisi dosad bili izgubljeni — više od sto molitava stajalo je bez imena. Sada uz njih piše sveti Augustin, sveta Katarina Sijenska, sveta Faustina, sveta Gertruda, sveta Elena Guerra i mnogi drugi. Ondje gdje knjiga ne kaže tko je molitvu sastavio, polje je ostalo prazno.

Pobožnost Presvetom Licu Isusovu dobila je devetnicu koja se moli u dane pred Pepelnicu, i trodnevnicu za one koji je ne stignu obaviti cijelu. Uz njih je i stranica o medaljici Presvetog Lica.

Dodano je devetnaest molitava — svete Terezije od Djeteta Isusa, svetog Antuna Padovanskoga, sestre Marije od sv. Petra kojoj je Gospodin povjerio ovu nadoknadu, te molitve nadoknade za psovke i bogohuljenja.

Nova je i stranica o tome kako su Presveto Lice štovali sveci i duhovni velikani, a uz Veronikin rubac sada stoji i šesta postaja križnoga puta, na kojoj se taj rubac pruža.

Pobožnost Presvetom Imenu Isusovu dobila je šesnaest molitava iz priručnika: pohvale Imenu Božjemu u naknadu za psovke, zlatnu strelicu, i molitve svetog Bernardina Sienskoga, svetog Tome Akvinskoga i blaženog Henrika Suza.

Nove su i tri stranice: devetnica nadoknade za psovke, razmatranja o Imenu Isusovu, i pobožnost presvetoj Glavi Isusovoj — sjedištu Božanske Mudrosti — s njezinom poviješću i litanijama.

Pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj sada donosi cijelo poglavlje iz priručnika pobožnosti: razmatranja svetaca o cijeni našega otkupljenja, svjedočanstva o tome što je ta pobožnost bila u njihovim životima, načine štovanja Krvi Kristove i svetišta u svijetu — uz onaj naš, ludbreški, koji je i dalje na svome mjestu.

Uz to je tu i tridesetak molitava koje su dosad bile razasute: sedam molitava svete Brigite, sedam prikazanja Presvete Krvi, zazivi i molitve s posebnim nakanama, za oproštenje, za dobru smrt i za duše u čistilištu. Uz svaku sada piše tko ju je molio, ondje gdje priručnik to kaže — a gdje ne kaže, polje je ostalo prazno.

Stranice o povijesti štovanja i o Ludbregu ostale su onakve kakve su bile, samo im je ispod dodan potpuniji prikaz iz priručnika.

Kroz sve pobožnosti prošli smo molitvu po molitvu i uz svaku upisali ime onoga tko ju je sastavio — ondje gdje ga priručnik navodi. Ime se sada vidi i u popisima i u pretrazi, pa možete tražiti sve što je napisala sveta Terezija od Djeteta Isusa ili sveti Ljudevit Montfortski, a ne samo naići na to otvorivši molitvu.

Posljednje su na red došle dvije koje knjiga ne potpisuje kratko nego cijelom rečenicom: Posvetna molitva Domovine svetom Josipu, koju je sastavio kardinal Franjo Kuharić, i Posveta svetomu licu triju karmelićanki svete Terezije od Djeteta Isusa.

Gdje knjiga ne kaže tko je pisac nego samo iz kojeg je molitvenika molitva uzeta, polje ostaje prazno. Radije ništa nego pogođeno ime.

Pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu dosad je imala devetnicu, litanije, krunicu i svega šest molitava. Sada stoji cijela: povijest štovanja Euharistije od Posljednje večere preko svete Julijane iz Liègea do svetkovine Tijelova, kako se pripraviti za pričest i što činiti u onim tihim minutama poslije nje, put pričesti po Mariji svetoga Ljudevita Montfortskog i razmatranja svetaca o Euharistiji.

Uz to je stiglo šezdeset i sedam molitava. Sedam ih je svetoga Ljudevita, po jedna za svaki dan u tjednu. Dvadeset i šest je uzdizanja duše svetoga Alfonza Marije Liguorija, svako nad jednom rečenicom Pisma. A onda ono što je za pričest najpotrebnije: devet molitava priprave i devet molitava zahvale, svaka pod imenom sveca koji ju je molio prije nas — svetoga Tome, svetoga Ambrozija, svetoga Ivana Zlatoustoga, svete Katarine Sijenske, svete Lujze de Marillac i drugih. Sve ih možete naći i među euharistijskim molitvama.

I molitve koje su ondje već stajale sada nose ime svoga pisca — svete Terezije od Djeteta Isusa, svetoga Franje Saleškoga, svetoga Ivana XXIII. Ondje gdje priručnik pisca ne imenuje, polje ostaje prazno; radije ništa nego pogođeno ime.

Sve je uzeto iz Enciklopedijskog priručnika pobožnosti Katoličke Crkve patra Miljenka Sušca, koji su misionari monfortanci darovali Crkvi u Hrvata.

Pobožnost Muci Kristovoj sada ima ono što joj je nedostajalo: nauk Crkve o Isusovoj muci, razmatranja svetog Petra Alkantarskog i svetog Alfonza Liguorija koja vode od Getsemanskoga vrta do groba, stranicu o Marijinu sudjelovanju u muci i svjedočanstva o tome što je štovanje Muke bilo u životima svetaca.

Uz to su tu i dvadeset i četiri molitve — Isusu vezanom, izbičevanom, okrunjenom trnjem, osuđenom, raspetom i položenu u grob, te molitve Žalosnoj Gospi podno križa. Uz svaku piše tko ju je molio, ondje gdje priručnik to kaže.

Stranica sa sažetkom o Isusovim patnjama ostala je onakva kakva je bila, samo joj je ispod dodan potpuniji prikaz iz priručnika.

Pobožnost dušama u Čistilištu sada ima i stranice koje objašnjavaju ono što se dosad podrazumijevalo: što Crkva uči o molitvi za pokojne, što je oprost i pod kojim se uvjetima zadobiva, i što je Gospodin obećao svetoj Gertrudi Velikoj.

Uz njih su i duhovna iskustva svetaca — viđenje svetog Antuna pustinjaka, razlika između smrti pravednika i grešnika, i ono što je sveta Katarina Genovska pisala o naravi čistilišta. Dodano je i pet molitava za pokojne, svaka pod Osobom kojoj se obraća, te razmatranje o tome što nas potiče da im pritečemo u pomoć.

Pobožnost Duhu Svetomu dobila je ono što joj je nedostajalo. Uz devetnicu, litanije, krunice i himan, koji su ondje i dosad bili, otvaraju se razmatranja svetaca o Duhu Svetome — svetoga Ćirila Jeruzalemskog, svetoga Ireneja, svetoga Bazilija Velikoga — i trideset novih molitava.

Među njima su četiri molitve blaženoga Alojzija Stepinca, za darove i plodove Duha Svetoga i za kreposti, molitve svete Edith Stein, svete Katarine Sijenske, svetoga Ante Padovanskoga, svetoga Franje Asiškoga i osam molitava blažene Jelene Guerre, koja je papu Lava XIII. potaknula da cijelu Crkvu vrati Duhu Svetomu. Sve ih možete naći i među molitvama Duhu Svetom.

Uz molitve za ozdravljenje i oslobođenje, koje su ondje već stajale, sada stoji i ono što Crkva o njima određuje: naputak Kongregacije za nauk vjere iz 2000. godine i granice koje vrijede za svakoga. Ukratko — takvu molitvu smije moliti svatko, ali privatno; egzorcizam je nešto sasvim drugo i pridržan je svećeniku kojega je za to odredio biskup. To je trebalo stajati uz njih od početka.

I molitve koje su ondje već bile sada nose ime svoga pisca. Ondje gdje ga priručnik ne imenuje, polje ostaje prazno.

Sve je uzeto iz Enciklopedijskog priručnika pobožnosti Katoličke Crkve patra Miljenka Sušca, koji su misionari monfortanci darovali Crkvi u Hrvata.

Božićna devetnica svetog Alfonza Liguorija sada stoji cijela, svih devet dana s razmatranjem i molitvom, umjesto samo popisa nakana. Uz nju je i devetnica Djetetu Isusu iz Praga, koja se može moliti kroz cijelu godinu.

Dodane su dvadeset i četiri molitve iz priručnika. Devet ih je svetog Ljudevita Montfortskoga — po jedna za anđele, za pastire, za djecu, za kraljeve, za pobožne i za gorljive duše. Uz njih su i molitve svete Terezije od Djeteta Isusa, svetog Grgura Nisenskoga i svete Elizabete od Presvetog Trojstva.

Nove su i stranice o praškom Malom Isusu i razmatranja o Božiću — svetog Petra Julijana Eymarda o Božiću i euharistiji, zapisi svete Faustine, i propovijed blaženog Alojzija Stepinca.

Stranice Božanskog Milosrđa — krunica, devetnica i obećanja Milosrdnog Isusa — bile su napisane, ali se do njih nije moglo doći. Sada su otvorene.

Uz njih je i nova stranica o nedjelji Božanskog milosrđa: kako je druga vazmena nedjelja postala njezinim danom i pod kojim se uvjetima toga dana može zadobiti oprost. Devetnica sada donosi svih devet nakana onako kako ih je Gospodin izrekao sestri Faustini, a uz stariji oblik krunice stoji i onaj koji se danas najčešće moli.

Pobožnost Bogu Ocu dobila je trinaest molitava iz priručnika. Među njima su tri tumačenja Očenaša — dva svetog Ljudevita Montfortskoga i jedno svetog Franje Asiškoga — te molitve svetog Augustina, svete Faustine, svetog Ćiprijana i svete Terezije Avilske.

Nova je i Mala krunica predanja u volju Očevu, koja prati trostruku Isusovu molitvu u Getsemanskom vrtu i može se moliti kroz devet dana kao devetnica.

Hvale i zazivi vječnomu Ocu sada nose ime one koja ih je sastavila — blažene Marije Propetog Isusa Petković — i uz njih stoji stranica o tome kako su nastali.

Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu najveće je poglavlje priručnika i sada je otvoreno cijelo. Uz devetnice, litanije i krunicu, koje su ondje već bile, dolazi osamdeset novih molitava svetaca i pape Ivana Pavla II. — svetoga Ivana Eudesa, koji je prvi javno štovao Srce Marijino, svetoga Ljudevita Montfortskoga, svete Terezije Avilske, svetoga Maksimilijana Kolbea, svete Bernardice, oca Pija.

Uz njih stoji i Mjesec u molitvi s Marijom: molitve razdijeljene na trideset i jedan dan, onako kako ih je priručnik složio za svibanj i listopad. Svaki dan nudi tri ili četiri molitve, a možete uzeti samo jednu — koliko vremena imate.

Otvorene su i četiri stranice koje objašnjavaju: kako je štovanje Srca Marijina postalo javni kult, razmatranja svetaca o Mariji, što se dogodilo u Fatimi i stari katekizam o ovoj pobožnosti iz molitvenika tiskanoga u Zagrebu 1898. godine.

I molitve koje su ondje već bile sada nose ime svoga pisca. Ondje gdje ga priručnik ne imenuje, polje ostaje prazno. Sve ih možete naći i među marijanskim molitvama.

Sve je uzeto iz Enciklopedijskog priručnika pobožnosti Katoličke Crkve patra Miljenka Sušca, koji su misionari monfortanci darovali Crkvi u Hrvata.

Pobožnost svetim anđelima sada donosi cijelo poglavlje iz priručnika pobožnosti. Uz nauk Crkve o anđelima došle su i stranice o devet anđeoskih korova i njihovim imenima, o tome zašto anđelima pripada čast a ne klanjanje, te svjedočanstva svetaca koji su anđele vidjeli — svetog Franje Asiškog, svete Terezije Avilske, svetog Pija i svete Faustine.

Stranice svetog Mihaela, svetog Gabrijela, svetog Rafaela i anđela čuvara dobile su ispod dosadašnjeg teksta potpuniji prikaz: ukazanja svetog Mihaela na Garganu, u Normandiji i nad Rimom, devetnice i trodnevnice koje priručnik donosi, te razmatranja o anđelu čuvaru.

Uz to je tu i tridesetak molitava i zaziva — arkanđelima, anđelu čuvaru i anđelu koji je Isusa tješio u Getsemanskom vrtu.

Uz molitvu se odsad može zapisati tko ju je sastavio i iz koje knjige dolazi. Kad je poznato, ime stoji tiho ispod molitve, nakon „Amen” — jer je to nešto što čovjek želi znati kad je već molio, a ne prije.

Ondje gdje se autor ne zna, ničega nema; radije prazno nego nagađanje. Postupno ćemo dopunjavati molitve kojima podrijetlo znamo.

Na mobitelu se prečaci pod „Što danas trebate” sada nižu jedan ispod drugoga, pa se vidi cijeli opis, a ne samo prve dvije riječi. Točkice ispod datuma u tjednu odsad označavaju samo dane koje Crkva stvarno slavi — spomendane, blagdane i svetkovine — pa se na prvi pogled vidi što je u tjednu posebno; prije su svijetlile ispod svakoga dana i time nisu govorile ništa.

Na tabletu gornja traka s izbornikom više ne izlazi izvan zaslona, pa se stranica ne pomiče ustranu. U tamnoj temi kartice su dobile tanak rub i jasnije se odvajaju od pozadine, odlomci molitava više se ne prekidaju usred riječi, a razmaci među cjelinama ujednačeni su.

Sve je na početnoj.

Velik dio naših životopisa preuzet je s jedne župne stranice. Ti su tekstovi pisani za tu župu i za njezine ljude, pa im ovdje, među molitvama, nije bilo mjesto — a nisu bili ni naši da ih dijelimo. Zato smo ih zasad povukli: popis svetaca danas ima 413 imena umjesto dosadašnjih 1364.

Nekoliko dana u godini zato ostaje bez sveca dana. Ispričavamo se — radije ćemo priznati da nešto nemamo nego pokazati tekst za koji ne stojimo. Životopise pišemo iznova, vlastitim riječima, i vraćat ćemo ih polako.

Uz to smo maknuli i misli svetaca koje je preveo stroj, a nije ih pročitao čovjek. Ostalo je 118 misli koje je netko doista napisao na hrvatskom.

Uz dio svetaca stajala je kriva slika. Ime je isto, a osoba druga — pa je uz svetoga Stjepana dospjela fotografija današnjega čovjeka koji se tako zove, a uz nekoga drugoga lice koje s njim nema veze. Ispričavamo se svakomu koga je to zbunilo.

Sada svaku sliku prije objave provjeravamo: mora prikazivati baš toga sveca, a ne bilo koga istoga imena. Ondje gdje u to nismo sigurni, sliku smo maknuli. Zato je uz nekoliko stotina svetaca zasad samo tekst — radije bez slike nego s tuđom. Dodavat ćemo ih postupno, jednu po jednu.

Uz svece sada piše i kada su živjeli — godina rođenja i godina smrti. Dosad je taj podatak stajao samo uz malen dio njih, i to onda kada je životopis slučajno počinjao godinama; sada ga ima uz mnogo više njih, a ondje gdje se zna samo jedna godina, piše samo ona.

Uz to, kod svetaca koji su rođeni pod jednim imenom, a poznati su po drugom, dodali smo i rodno ime. Sveta Klara Asiška rođena je kao Chiara Offreduccio.

Ništa se ne pogađa. Gdje godina nema, nema ni retka.

Uz svetce, devetnice i pobožnosti sada može stajati slika. Nekima je već pridružena, ostalima ćemo je dodavati postupno — nema žurbe, jer stranica bez slike nije nepotpuna.

Slika stoji ondje gdje nešto znači: uz sveca dolazi na kraju, nakon što ste ga upoznali u tekstu, a uz devetnicu ili pobožnost na početku, da znate pred čime stojite. Nema je da bi ispunila prazninu.

Slike su slobodne za uporabu ili naše vlastite. Kad se zna tko ju je snimio ili naslikao, ime piše ispod slike.

Uz sliku sada može stajati rečenica koja kaže što je na njoj — čija je oltarna slika, iz koje crkve, iz kojeg stoljeća. Vidjet ćete je ispod slike, ondje gdje je dosad pisalo samo ime autora.

Slike smo počeli i pažljivije rezati. Kvadrat koji vidite više nije nužno sredina slike, nego onaj dio koji nešto znači — lice sveca, a ne njegova ramena.

Tko čita molitve uz pomoć čitača zaslona, sada čuje opis onoga što je na slici umjesto pukog imena stranice.

Temeljito smo prepisali pravila privatnosti i uvjete korištenja da jasno i pošteno kažu ono što je oduvijek vrijedilo: za molitvu na ovim stranicama ne treba vam račun, ne pratimo vas i ništa ne spremamo na vaš uređaj — zato kod nas nema ni prozorčića za kolačiće.

Ono što je označeno u ispitu savjesti ostaje samo na vašem uređaju i nitko ga osim vas ne može vidjeti.

Svaka misao sada ima svoju stranicu. Kliknete li na rečenicu u Mislima svetaca, otvorit će se sama — velika, s imenom onoga tko ju je izrekao i s još nekoliko misli istoga sveca.

Odatle se lako šalje dalje. Kad poveznicu pošaljete nekome u poruci, dočekat će ga upravo ta rečenica, ispisana kao na stranici knjige, a ne ime naše stranice.

Sveci su za sobom ostavili i kratke rečenice — one koje se pamte i nose kroz dan. Skupili smo ih na jedno mjesto: Misli svetaca. Možete ih čitati redom ili odabrati ono što vam je danas blizu — post, korizmu, prijateljstvo, Srce Isusovo, križ.

Svaka misao stoji uz ime onoga tko ju je izrekao, a odatle se odlazi na njegov životopis. I obrnuto: na stranici svakog sveca sada, ispod životopisa, stoje njegove misli. Na naslovnici vas dočekuje jedna misao dana — ista cijeli dan, a sutra druga. Ako svetac koji se toga dana slavi ima svoju misao, govori on.

Objavili smo zasad one misli koje su na hrvatskom zapisali ljudi, a ne stroj. Ostale čekaju da ih netko pročita i provjeri prije nego što ih stavimo pred vas — radije manje njih, nego rečenica koju svetac nikada nije rekao tako.

Misli svetaca preselile su se pod Svece — ondje im je i mjesto, jer su to riječi koje su sveci ostavili za sobom. Stare poveznice i dalje rade, pa se ništa što ste nekome poslali nije izgubilo.

Same misli sada su otisnute uspravnim slovima umjesto kosima, što ih čini mirnijima za čitanje. A kad vam neka zapne za oko, možete je podijeliti odmah s popisa — nije je više potrebno prvo otvarati.

Prošli smo kroz sve devetnice još jednom i posložili tekstove. Devetnica sv. Filipu Neriju dosad je stajala kao jedan dugačak tekst, iako se moli devet dana redom — sada se otvara dan po dan, svaki sa svojom temom. Devetnici svetom Iliji proroku nedostajao je početak litanija; sada je cijela.

S kraja molitava maknuli smo ono što u molitvu ne spada — potpise prevoditelja, napomene o izvoru, opise fotografija. Ostala je samo molitva.

Pridružila im se i devetnica svetoj Dwynwen, zagovornici onih koji se oporavljaju od prekida i slomljena srca.

Uz jedanaest devetnica koje su dosad bile na Devetnicama sada ih stoji stotinjak. Među njima su sveti Nikola Tavelić, blažene Drinske mučenice, sveti Leopold Bogdan Mandić, blaženi Alojzije Stepinac i blaženi Ivan Merz, ali i sveta Rita, Padre Pio i sveti Carlo Acutis.

Uz mnoge od njih sada piše i kada se mole — kojega dana počinju i kojega završavaju. Dosad smo taj raspon računali unatrag od blagdana, pa su devetnice koje se tradicionalno mole malo drukčije ispadale pomaknute za dan. Sada svaka nosi svoje prave datume, a one koje nemaju stalan nadnevak mogu se moliti bilo kada.

Neke se devetnice ne mole dan po dan, nego se ista molitva ponavlja svih devet dana. Takve se sada otvaraju kao jedna molitva koju možete odmah moliti, umjesto da vas dočeka prazna stranica.

Na naslovnici i dalje javljamo kad koja počinje, samo ih je sada mnogo više.

Uz gotovo devedeset devetnica sada piše kada se mole — kojega dana počinju i kojega završavaju. Devetnica se moli devet dana prije nečijega blagdana, pa ondje gdje smo znali čiji je to dan, sada znamo i kada devetnica počinje: sv. Franji Asiškom od 25. rujna, Velikoj Gospi od 6. kolovoza, svetom Carlu Acutisu od 3. listopada.

Popravili smo i devetnice vezane uz blagdane koji se svake godine sele — Duhu Svetomu, Srcu Isusovu i Presvetom Srcu Marijinu. Njima datumi neko vrijeme uopće nisu pisali; sada se opet računaju kako treba.

Devetnice koje nisu vezane ni uz jedan dan — one koje se mole u tjeskobi, za posao, za obranu od zla — i dalje stoje bez datuma. To je namjerno: mole se onda kada zatrebaju.

Devet krunica — među njima ona svetom Mihaelu arkanđelu, Duhu Svetomu i Svetoj Obitelji — bilo je teško moliti jer je sve stajalo u jednom gustom bloku. Sada svaka ima kratku uputu što se moli i koliko puta, zazive razdvojene jedan po jedan, i jasno odvojen uvod, otajstva i završnu molitvu.

Krunica otajstava Duha Svetoga prije je imala samo uputu, bez samih otajstava — sada je cijela, sa svih pedeset zaziva i mjestima iz Svetoga pisma uz njih. Uz svaku krunicu stoji i odakle je preuzeta.

Dvije pobožnosti koje se ne mole jednom nego kroz niz mjeseci dobile su svoje mjesto. Uz devet prvih petaka stoji Veliko obećanje Srca Isusova i tri uvjeta uz koja je vezano, a uz pet prvih subota ono što je Marija zatražila u Pontevedri, zajedno s olakšicama koje je poslije dao sam Gospodin — kad ispovijed ne mora biti na samu subotu i kad nedjelja može stati na njezino mjesto.

Uz obje stranice ispisan je i cijeli niz datuma: svih devet petaka, odnosno svih pet subota, od prvoga sljedećeg pa do kraja. Tako se odmah vidi kad se počinje i kad se završava, bez računanja po kalendaru.

Molitva mjeseca na početnoj stranici u svibnju i u listopadu govorila je istu stvar — krunicu. A svibanj je Marijin mjesec: svibanjske pobožnosti okupljaju uz Lauretanske litanije, marijanske pjesme i krunicu uz njih. Listopad je mjesec krunice.

Sada svaki od tih mjeseci ima svoju karticu i vodi na ono što se u njemu doista moli.

Kartice s molitvom dana znale su promašiti. Ponedjeljak je pod naslovom o dušama u čistilištu nudio molitvu Duhu Svetomu, utorak je pod anđelima čuvarima nudio molitvu protiv psovke, a u srpnju se u podne znala pojaviti uskrsna Kraljice neba. Uz to se izbor mijenjao dok ste bili na stranici, pa molitva koju ste vidjeli nije nužno bila ona koju ste otvorili.

Sada je izbor za svaki dan ustaljen — što vidite, to i ostaje — a petak nosi svoje pravo ime: Muka Gospodnja.

Krunica se ne moli posvuda jednako. Negdje se otajstvo samo najavi prije desetice, negdje se zaziv umeće u svaku Zdravo Marijo — „koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela” — a u crkvi predmolitelj otajstvo navijesti cijelom rečenicom. Naš je opis dosad poznavao samo prvi način.

Sada Kako moliti krunicu opisuje sva tri, s popisom zaziva i s punim tekstom proširenoga navještaja za sva četiri otajstva. Tu su i dodaci koji se u hrvatskim crkvama i kućama redovito mole: prikazanje na početku, „Bože, u pomoć mi priteci”, te Zdravo Kraljice i Lauretanske litanije na kraju — sada i s poveznicama, da ih ne morate tražiti.

Na kraju stranice stoji i izbor misli svetaca i papa o krunici, od Ivana Pavla II. do bl. Alojzija Stepinca.

Uz lectio divinu sada stoji i scrutatio, istraživanje Pisma. To je molitva u kojoj jedan redak ne ostavljate samoga: uz njega u Bibliji stoje uputnice na druge odlomke koji govore o istome, pa ih otvarate jedan po jedan i gledate kako se ista Božja riječ vraća kroz Stari i Novi zavjet. Ime dolazi od Isusovih riječi „istražujte Pisma”.

Napisali smo odakle metoda dolazi, na čemu počiva i što konkretno raditi, korak po korak — od zaziva Duha Svetoga do jedne odluke na kraju.

Uz to smo posložili i oznake odlomaka na toj stranici: sada su poravnate, s dovoljno prostora, pa se lakše pročitaju i prepišu.

Dodali smo Pjesmaricu — pjesme za misu i slavljenje, s akordima iznad teksta. Za sada ih je šezdeset, objavljenih uz dopuštenje nositelja prava.

Iznad svake pjesme stoje svi akordi koje traži, pa se prije početka vidi je li vam nadohvat ruke. Dodirnete li koji od njih — ili bilo koji akord u tekstu — pokaže se kako se hvata na gitari.

Ton možete pomaknuti gore ili dolje ako vam je pjesma previsoka ili preniska, a akordi se mogu i posve ugasiti; tada ostaje samo tekst, za onoga tko ne svira nego pjeva. Dok svirate, stranica se može sama polako pomicati, u tri brzine, da ne morate puštati instrument. Kako ste jednom namjestili, tako vas dočeka i sljedeći put.

Stranica Novosti više nije samo popis zapisa. Sve što je dodano poredano je po danima, uz naziv mjeseca i oznaku uz svaki datum, pa se na prvi pogled vidi kada je što došlo u Molitvenik.

Ono što je dodano istoga dana sada stoji zajedno, pod istim datumom, i ostaje ondje zauvijek — tako se lako vrati unatrag i vidi koliko se toga skupilo otkad ste zadnji put svratili.

Prošli smo kroz sve tekstove u Katehezi — sakramente, dijelove mise, liturgijsku godinu i pojmovnik — te kroz vodič za lectio divinu i uredili jezik: zareze, navodnike i pokoju rečenicu koja je zapinjala pri čitanju.

Sadržaj je ostao isti; samo se sada lakše čita.

Mnogi su čuli za lectio divinu, ali malo tko zna što zapravo raditi kad navečer sjedne s Biblijom. Zato smo napisali priručnik: pet koraka onako kako ih je zapisao kartuzijanac Guigo II. u dvanaestom stoljeću, sa slikama koje je on koristio — hrana koja se najprije stavi u usta, pa žvače; grozd u tijesku.

Uz svaki korak stoji pitanje koje mu je dao papa Benedikt XVI. i, važnije, ono što treba konkretno učiniti. Tu je i vodič za prvi put, minutu po minutu, i odgovori na ono što najviše smeta: rastresenost, suhoća i osjećaj da se ništa ne događa.

Odlomke navodimo, ali ih ne prepisujemo. Lectio divina se oduvijek moli s vlastitom Biblijom u rukama, polako i na papiru — pa je i ovdje tako.

U popisu pobožnosti stajale su jedna do druge „Krunica” i „Krunice”, a razlika je bila jedno slovo. Tko nije unaprijed znao što je pod čim, teško je pogodio iz prvoga pokušaja.

Sada Gospina krunica nosi svoje ime — molitva s Marijom kroz otajstva Kristova života. Krunice i dalje su krunice: Božanskom milosrđu, Srcu Isusovu i druge, koje se mole na zrnima.

Ništa se nije premjestilo i sve stare poveznice rade. U pretrazi možete upisati i „gospina” i, kao i dosad, samo „krunica”.

Uz svaku molitvu, devetnicu, litanije, pobožnost i životopis sveca stoji gumb Podijeli. Na mobitelu se otvara uobičajeni izbornik vašeg telefona, pa molitva može otići u WhatsApp, Viber, poruke ili bilo kamo drugdje. Na računalu se otvara kratak popis s istim mjestima i mogućnošću da samo kopirate poveznicu.

Šalje se poveznica, ne prepisani tekst — tako onaj tko je primi dobiva cijelu molitvu, uvijek točnu i uvijek onakvu kakva jest.

Uz to, sličica koja se pojavi kad negdje zalijepite poveznicu sada izgleda kao stranica iz Molitvenika: svijetla, s imenom molitve i istim slovima kojima je i ovdje pisana.

Ako otvorite adresu koja ne postoji — stara veza, tipfeler u adresi — dosad vas je čekala prazna poruka o grešci. Sada vas čeka sveti Ante Padovanski, kojega se zaziva za izgubljeno, i redak iz Molitve svetom Antunu u potrebi.

Ispod slike je tražilica, pa možete odmah potražiti molitvu po imenu, i putovi natrag na molitve, pobožnosti i čitanja.

Dosad ste tekst mogli kopirati i prijaviti grešku samo na stranici pojedine molitve. Sada isto možete i na litanijama, pobožnostima, devetnicama, kod svetaca i na stranicama sakramenata.

Litaniju možete kopirati ili ispisati cijelu, onako kako se moli — zaziv i odgovor u istom redu. Kod devetnice se kopira jedan dan, jer se tako i moli. Kod sveca se kopira samo molitva.

Ako negdje naiđete na tipfeler, pogrešnu riječ ili izostavljen redak, na dnu stranice piše Prijavi grešku u tekstu. Životopisi svetaca prevedeni su s drugih jezika pa su tu greške najvjerojatnije — svaka prijava nam pomaže da ih ispravimo.

Kateheza je dosad imala vjerske istine i sakramente. Sada su joj se pridružila tri nova dijela.

Dijelovi svete mise vode kroz misu redom, od ulazne pjesme do otpusta: što se u kojem trenutku događa, zašto baš tada i kada se stoji, sjedi ili kleči. Liturgijska godina objašnjava došašće, korizmu, Uskrs i vrijeme kroz godinu te što znači koja boja ruha — zašto je treće nedjelje došašća ružičasta i zašto je na Duhove crvena.

Pojmovnik liturgije imenuje ono što se u crkvi vidi svake nedjelje: oltar, ambon, svetohranište, misnicu, pokaznicu, kadionicu. Sve što vam je bilo poznato izgledom, a niste znali kako se zove.

U popisima molitava sažeci su se lijepili jedan uz drugi kad je molitva pisana u stihovima, pa se čitalo „nado blažena,O Sine” umjesto „nado blažena, O Sine”. Sada su razmaci na svome mjestu, a i tražilica bolje pronalazi riječi koje su prije bile slijepljene.

Kratki životopisi svetaca prestajali su nasred rečenice, ponekad i nasred riječi. Ispravili smo ih na gotovo tisuću svetaca tako da svaki završava ondje gdje završava misao. Uz to smo spojili nekoliko svetaca koji su se pojavljivali dvaput, u dva pravopisa — na 8. prosinca sada stoji jedno Bezgrješno začeće, a ne dva.

Veza na pretraživanje s upisanim pojmom sada zaista otvara pretragu, pa je možete nekome poslati. I dok čitate molitvu, donja traka opet ispravno pokazuje da se nalazite u Molitvama.

U tamnoj temi tjedni kalendar na početnoj stranici bio je gotovo bez obruba: strelice za listanje tjedana nisu se vidjele kao gumbi, a redak s odabranim danom stapao se s pozadinom. Sada svaki od njih ima svoj rub, pa se vidi što je gumb, što je odabrani dan i gdje kartica počinje i završava.

Isto vrijedi za sve tri tamne podloge koje možete odabrati u postavkama.

Zbirka je nastala spajanjem više izvora, pa se isti svetac znao naći u njoj dvaput pod dva imena — „Sveti Toma” i „Sveti Toma apostol”, „Sveti Marko” i „Sveti Marko evanđelist”. U popisima su izgledali kao dva različita čovjeka.

Liturgijski kalendar tu dvojbu rješava: 3. srpnja slavi se jedan Toma. Petnaest takvih parova sada je spojeno u jedan životopis, a slike i tekstovi iz oba zapisa su sačuvani. Sveci koji se slave zajedno, poput Marte, Marije i Lazara, ostaju kako jesu — to su tri osobe, ne jedna.

Popis je i dalje pod Sveci.

Na mnoge datume Crkva slavi više svetaca, a mi ih u zbirci imamo još i više. Dosad se na početnoj stranici znao istaknuti onaj koji nije bio slavljenik toga dana — jednostavno zato što mu je ime dolazilo prije po abecedi.

Sada je red preuzeo hrvatski liturgijski kalendar. Prvi je onaj svetac kojega Crkva toga dana slavi, uz oznaku je li riječ o svetkovini, blagdanu ili spomendanu; ostali ostaju ispod, pod „Ostali sveci danas”. Kad dan pripada nedjelji ili vremenu crkvene godine, nitko se ne ističe — jer se toga dana ni ne slavi svetac.

Isti red vrijedi i u kalendaru i na stranici svakog dana.

Strelovita molitva više ne stoji sitno pri dnu, uz sveca dana, nego u sredini početne stranice i većim slovima. To je jedina molitva koju ondje možete izmoliti bez otvaranja ijedne druge — sada je i izgleda tako.

Mijenja se s dobom dana, kao i dosad.

Pretraživanje se na mobitelu sada otvara odozdo, jednako kao postavke: polje za upis stoji na vrhu, a rezultati se mirno listaju ispod njega.

Prije se znalo dogoditi da se rezultati ne daju pomaknuti ili da se cijeli prozor zaglavi čim se pojavi donja traka preglednika, pa ga se više nije moglo zatvoriti. Sada se otvara i zatvara kako treba, a kad se podigne tipkovnica, polje za upis i znak za zatvaranje ostaju vidljivi iznad nje.

Isto vrijedi i za ostale prozore koji se otvaraju odozdo — Više, Postavke i pregled otajstava u montfortskoj krunici. Dok su otvoreni, stranica ispod njih više ne klizi, pa se ne gubi mjesto na kojem ste stali.

U kalendaru se ime sveca više ne ponavlja dvaput u istom retku — ako slavlje već nosi njegovo ime, ispod njega nema drugog zapisa istoga imena. Nedjelje su i dalje istaknute zlatnom bojom, ali bez znaka blagdana koji je stajao uz svaku od njih.

U postavkama sada vidite što ste odabrali: uz veličinu teksta piše koliko je uvećan ili umanjen, a odmah ispod stoji redak molitve na kojemu se promjena vidi u trenutku kad je napravite. Ukrašeno početno slovo od sada je isključeno dok ga sami ne uključite.

Popisi molitava po zbirkama poravnati su uz rub stranice, a u pretraživanju su iz redaka sa zbirkama uklonjeni znakovi koji nisu odgovarali onome što označavaju.

U kalendaru uz svaki dan sada stoji i imendan, pa ne morate silaziti na dno stranice da biste vidjeli tko slavi.

Na stranici s čitanjima „Riječ Gospodnja” odvojena je od samoga teksta čitanja, kako se ne bi čitala kao posljednji redak Pisma. Na dnu stranice naveli smo i odakle čitanja preuzimamo.

Molitvenik raste gotovo svakoga dana — pristižu nove molitve, devetnice i pobožnosti, a postojeće stranice polako dotjerujemo. Ovdje ćemo ukratko zapisivati što je novo, da uvijek znate ima li se što novo pomoliti ili pogledati.

Još smo u beta izdanju, pa ako što ne radi kako treba ili vam nedostaje neka molitva, slobodno nam se javite.

Stranica Molitve postala je pravi molitvenik: uz molitve razvrstane po prigodama, ondje su sada i krunica, devetnice, litanije i ostale pobožnosti. Sve što se moli našlo se pod istim krovom, a pod „Više" ostaje sam dan — čitanja, kalendar i sveci.

U postavkama možete odabrati i podlogu na kojoj čitate: tri pergamene za svijetlu temu i tri kapelice za tamnu.

Početna stranica sada na jednom mjestu okuplja ono zbog čega ste došli: današnji liturgijski dan i tjedni kalendar kroz koji možete listati, sveca dana, pretragu svih molitava te strelovitu molitvu koja se mijenja s dobom dana — ujutro, u podne i navečer.

Molitve su i čitljivije nego prije: tekst je pažljivije složen, a u postavkama možete odabrati veličinu slova, pismo te svijetlu ili tamnu temu.