Biblijski temelji i svetačke tradicije štovanja Srca Marijina
Biblijski temelji štovanja Srca Marijina nalaze se u prva dva poglavlja Lukina Evanđelja. Govoreći o Isusovu životu evanđelist kaže: " Sve te događaje Marija je brižno čuvala u srcu" (Lk 2,51). U prva dva poglavlja Lukina Evanđelja nalazimo glavne smjernice štovanja Srca Marijina. Arkanđeo Gabrijel ju je nazvao "Milosti puna", Elizabeta je opjevala njenu čvrstu vjeru, prorok Šimun je Mariji navijestio mač boli. S druge strane u tim istim događajima se zorno očituju Marijine kreposti: njeno djevičanstvo, poniznost i poslušnost volji Božjoj kod Navještenja, njena velika ljubav prilikom pohoda rođakinji Elizabeti i na kraju Srce Marijino pjeva Bogu svoj Veliča.
Sveti crkveni oci su se nadahnuli na Evanđelju i više puta u svojim spisima slave Srce Marijino. Među njima se na poseban način ističu sv. Augustin, sv. Ivan Damašćanski, sv. Anselmo,
sv. Bonvatura. sv. Bernard i drugi. Na nauku crkvenih otaca nadahnuli su se mistici i sveci u trinaestom stoljeću. Tako su sv. Gertruda, sv. Matilda i sv. Brigita opjevavale sveto Srce Marijino u svojim molitvama. Valja još spomenuti Gersona, sv. Lovru Justinijanija, Lanspergea kao promicatelje pobožnosti Srcu Marijinu.
Štovanje Srca Marijina postaje javni kult u Katoličkoj Crkvi
Sve do osamnaestog stoljeća privatna pobožnost Srcu Marijinu ne postaje javni kult. Tek sa sv. Ivanom Eudesom 1648 se po prvi puta spominje javno štovanje Srcu Marijinu u Katoličkoj Crkvi. Papa Pio X prilikom proglašenja blaženim sv. Ivana Eudesa reče: "Zapaljen posebnom ljubavlju prema svetim Srcima Isusa i Marije, po Božjem nadahnuću bijaše on prvi koji je došao na ideju da se u Crkvi javno štuje Srce Marijino". Tako se javno štovanje i pobožnost Srcu Marijinu u Crkvi javila nekoliko desetljeća prije javnog štovanja Srca Isusova koje je počelo 1670. Pobožnost Srcu Isusovu se naglo širila i danas se u cijeloj Crkvi se slavi blagdan Srca Isusova, dok se je Pobožnost Srcu Marijinu sporije širila.
Novi poticaji za pobožnost Srcu Marijinu dolazili su s Neba. 1830 događaju se ukazanja vezana uz Čudotvornu medaljicu. Marija traži da se na medaljicu uz Srce Isusovo ureže i njeno Srce probodeno mačem. 1836 svećenik Desgenetes koji je gradio župnu crkvu u Parizu čuje glas koji ga potiče: "Posveti crkvu i župu Presvetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu". Početkom dvadesetog stoljeća množe se molbe i zahtjevi vjernika i pastira sv. ocu Papi da proglasi u cijeloj Crkvi blagdan Srca Marijina. Danas se u cijeloj Crkvi slavi spomendan Srca Marijina u subotu nakon svetkovine Srca Isusova.
Fatimski poticaji na štovanje, pobožnost i posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu
Najveći poticaji na pobožnost i posvetu Srcu Marijinu u prošlom stoljeću su došli iz Fatimskih ukazanja. Marija je rekla vidiocima: "...Isus se želi vama poslužiti da bi ga ljudi upoznali i uzljubili. On želi da se u svijetu raširi pobožnost mome Bezgrešnom Srcu...'". 13. lipnja 1917 mala Lucija je čula ove riječi: "Doći ću i tražiti posvetu svijeta mome Bezgrešnom Srcu...Moje će Bezgrešno Srce trijumfirati ijedan period mira će biti dan svijetu".
Nakon Fatimskih ukazanja pobožnost Srcu Marijinu je uzela velikoga maha u cijelom svijetu. Papa Pio XII je 8. 12. 1942 posvetio cijeli svijet Mariji, a tu posvetu je obnovio i sv. Ivan Pavao II u Rimu. na svetkovinu Blagovijesti 25. III. 1984. Nakon Fatimskih ukazanja mnogi vjernici, grupe, pojedine Biskupijske konferencije su činile i obnavljale posvetu Srcu Marijinu, a nastajali su i pokreti koji se nadahnjuju na Fatimskim porukama.
( Prijevod iz knjige F. Lebescontea, II Cuore di Maria secondo san. Giovanni Eudes. Milano 1954, st. 29-33)