Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nije jedna pobožnost među mnogima. Crkva ju je uzdigla na posebno mjesto jer stoji u središtu objave: Srce Isusovo označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića i njegove osobe, promatrane u najintimnijoj i bitnoj jezgri — Sin Božji, nestvorena mudrost, beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo.
Temelj joj je u Svetome pismu. Isus, koji je jedno s Ocem (Iv 10,30), objavljuje sebe kao učitelja »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29), a iz njegova probodena boka teku krv i voda (Iv 19,34) — otvorena vrata kroz koja naraštaji vjernika ulaze u to otajstvo.
Ono što pobožnost traži jednostavno je i teško: ljubav uzvraćenu ljubavlju, zadovoljštinu za uvrede nanesene toj ljubavi, i posvetu — da čovjek Srcu Isusovu preda ono što jest, a ne samo ono što ima.