Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu ima čvrst temelj u Svetome pismu. Isus, koji je jedno s Ocem (Iv 10,30), objavljuje sebe kao učitelja »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29). Krv i voda iz Kristova boka, probodena na križu (Iv 19,34), simbol su otajstva Crkve, a pobožnost Srcu Isusovu izraz je trajna razmatranja svetih Otaca i naraštaja vjernika koji ulaze u to otajstvo kroz otvorena vrata njegova boka.
Ova pobožnost ujedinjuje obraćenje i zadovoljštinu, ljubav i zahvalnost, apostolsku zauzetost i posvetu Kristu i njegovu spasenjskom djelu. Apostolska stolica je preporučuje i potiče njezino obnavljanje u biblijskim korijenima, u povezanosti s najvećim istinama vjere, i u potvrdi primata ljubavi prema Bogu i bližnjemu kao bitnu sadržaju te pobožnosti.