Prvo Gospino ukazanje djeci
Vidioci su bili tako blizu Gospe, na udaljenosti od oko 1,5 m da su stajali u krugu svijetla koje je Gospu okruživalo ili koje je isijavala. Razgovor se odvijao na slijedeći način:
Gospa: Ne Bojte se. Ništa vam neću napraviti. Lucija: Od kuda dolazite? Gospa: Dolazim s Neba. Lucija: I što želite od mene? Gospa: Došla sam zamoliti vas da dolazite ovamo šest mjeseci zaredom, svakog 13. u isto vrijeme. Onda ću vam kazati tko sam i što želim, a potom ću se ovamo vratiti sedmi put. Lucija: A hoću li i ja doći u Nebo? Gospa: Da, hoćeš. Lucija: A Jacinta? Gospa: I ona. Lucija: A Franjo? Gospa: I on, no mora izmoliti mnogo krunica. Lucija: Marija das Neves je već u Nebu? Gospa: Oh, da. Lucija: A Amelija? Gospa: Ostati će u Čistilištu do konca svijeta. Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćene grešnika. Lucija: Da, hoćemo. Gospa: Dobro, mnogo ćete trpjeti, ali će vas milost Božja jačati.
Dok je izgovarala posljednje riječi, prvi put je raširila ruke, ovako je opsuje sestra Lucija "rasuvši prema nama jako svjetlo, gotovo odraz svjetla koje je Ona isijavala, koje nam je prodiralo u grudi sve do najskrovitijeg dijela duše, tako da smo sebe vidjeli u Bogu, koji je bio svijetlo, a vidjeli smo se jasnije nego da smo se promatrali u najboljem ogledalu. Tada osjetismo, unutarnji poriv, kleknuli smo i ponavljali: O Presveto Trojstvo, klanjam ti se! Bože moj ljubim te u Presvetom Sakramentu! Nakon što je prošlo nekoliko trenutaka Gospa nadoda: Molite Krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata. U tijeku je bio I svjetski rat. Tada je, priča sestra Lucija počela mirno ustajati, krenuvši prema istoku te je nestala u beskrajnoj daljini. Svjetlost koja ju je okruživala kao daje otvarala put među zvijezdama.
Prva Fatimska tajna
Tijekom trećeg ukazanja 13.07.1917. vidioci su vidjeli odraz svijetla i zatim Gospu iznad niskog hrasta. Lucija: Gospođo što želite od mene? Gospa: Želim da i slijedećeg 13. u mjesecu dođete ovamo, da nastavite svaki dan moliti Krunicu u čast naše Gospe od Krunice, kako biste izmolili mir svijetu i kraj rata, jer vam samo Krunica može pomoći. Lucija: Željela bih vas zamoliti da nam kažete tko ste, te da učinite čudo kako bi svi povjerovali da nam se ukazujete. Gospa: Nastavite dolaziti ovamo svaki mjesec. U listopadu ću reći tko sam i što želim, te ću napraviti čudo koje će svi vidjeti kako bi mogli povjerovati.
Lucija je zatim iznijela niz molbi za obraćenje, izlječenje i udjeljivanje drugih milosti. Gospa je odgovorila preporučujući molitvu Krunice kako bi se tijekom godine postigle milosti. A onda nastavila: Žrtvujete se za grešnike i recite mnogo puta, posebno kad prinosite neku žrtvu: O moj Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i naknada za uvrede koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Izgovarajući ove posljednje riječi - priča sestra Lucija - "ponovno je raširila ruke kao dva prethodna puta. Odraz svjetla koje je iz nje zračilo kao daje prodiralo u tlo i mi ugledasmo ognjeno more. a u taj oganj bili su uronjeni đavli i duše. Izgledali su kao prozirna, crna ili smeđa, žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a u vis su ih podizali plamenovi koji su iz njih izvirali zajedno sa oblacima dima, slični plamenoj baklji. Padali su na sve strane, kao iskre u požaru, bez težine i ravnoteže, dok su se čuli zastrašujući krici i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Đavli su se razlikovali od ljudi po stravičnim i odvratnim likovima, u obliku jezovitih i nepoznatih životinja koje su, međutim bile prozirne i izgledale poput crnog ugljena".
Viđenje je trajalo samo trenutak u kojem je Lucija kriknula jao. Mislila je da bi vidioci, da nije bilo Gospina obećanja da će ih odnijeti u Nebo, umrli u strahu i užasu.
Druga Fatimska poruka
Užasno prestrašeni i tražeći pomoć, vidioci su podigli oči prema Gospi, koja im je puna dobrote i tuge rekla: 'Vidjeli ste Pakao kao odlaze duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio Bog želi u svijetu ustanoviti pobožnost prema mome Prečistome i Bezgrešnom Srcu. Ako budete činili što od vas tražim, mnoge će se duše spasiti i mir će vladati. Rat je pri kraju, ali ne prestanu li vrijeđati Boga za pontifikata Pia XI početi će drugi još gori. Kada budete vidjeli noć osvijetljenu nepoznatom svjetlošću, znajte daje to veliki znak što vam ga Bog šalje, znak da će svijet zbog njegovih zlodjela kazniti ratom, glađu i progonstvima Crkve i Svetoga Oca.
Kako bi se to spriječilo, zatražit ću da se Rusija posveti mome Bezgrešnom Srcu, te svetu Pričest u prvih pet subota u mjesecu kao zadovoljštinu. Ako se moji zahtjevi ispune, Rusija će se obratiti i vladati će mir. U suprotnom Rusija će proširiti svoje zablude po svijetu te će doći do ratova i progona Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac će mnogo trpjeti. Razni narodi će biti uništeni, no na kraju će moje Bezgrešno Srce trijumfirati. Sveti Otac će mi posvetiti Rusiju koja će se obratiti te će svijetu biti podareno razdoblje mira.
Sestra Lucija je vidjela veliki znak u neobično jakom svijetlu koje je nebo Europe obasjavalo u noći sa 25. na 26. siječnja 1938. od 20 sati i 40 minuta do 1 sat i 15 minuta s kratkim prekidima. To svijetlo astronomi tumače kao sjeverno polarno svijetlo. Vidjelica uvjerena da će uskoro izbiti rat koji će biti prestrašan udvostručila je svoje napore da se Gospini zahtjevi ispune. S tom se namjerom pismom obratila neposredno i papi Piju XI.
Treća Fatimska tajna
I treća Fatimska tajna je bila objavljena 13.07.1917. u Fatimi ali ju je vidjelica zapisala mnogo godina kasnije, na poticaj Leirskog biskupa. Gospe koja se ponovno ukazala Luciji 02.01.1944. i na to je potakla. Vidjelica je iz poslušnosti zapisala tajnu, predala je Leirskom biskupu, a ovaj je proslijedio tadašnjem papi u Vatikan. Tajna se sastoji u tri scene, a objavljena je prije par godina u Rimu s Papinim odobrenjem i teološkim komentarom kardinala Ratzingera.
Prva scena Treće tajne. Sestra Lucija piše: 'Nakon dva dijela tajne koje sam već izložila, vidjeli smo s lijeve strane naše Gospe malo iznad nje, Anđela s ognjenim mačem u lijevoj ruci; blistajući je isijavao plamen koji je izgledao da će spaliti svijet, no plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću koju Gospa iz svoje desne ruke zračila prema njemu: Anđeo pokazujući desnom rukom na zemlju snažnim je glasom vikao: pokora, pokora, pokora!'
Sestra Lucija se slaže s tumačenjem prema kojem se treći dio tajne sastoji od proročke vizije koja se može usporediti sa biblijskim viđenjima. Anđeo s mačem predstavlja prijetnju suda koji ce zadesiti svijet (usp. Kardinal Ratzinger, Teološki komentar treće tajne) Svijet se nalazi u takvom moralno i duhovnom stanju da zaslužuje sličnu kaznu a čini se da se radi o potpunom uništenju (simbol plamenog mača koji je držao anđeo, a koji je isijavao plamen). Ratzinger to tumači: Mogućnost da svijet bude spaljen u ognjenom moru, danas zasigurno ne izgleda kao nešto nemoguće; sam čovjek je svojim izumima pripravio ognjeni mač."
Čovječanstvo se toliko udaljilo od Boga, što se očituje u teorijskom i praktičnom odbacivanju Crkvenog nauka vjere i morala, da zaslužuje konačnu kaznu za svoju pobunu protiv Boga. No Gospa je posredovala (simbol svjetla koji izlazi iz njenih ruku i gasi svjetlost plamenog mača), jer ima svoje milosrdne planove za svijet i da mu pruži priliku da se spasi. Da bi to bilo moguće ljudi moraju spoznati svoje grijehe i vršit, pokoru. Stoga anđeo vičući poziva na pokoru koja uključuje istinsko obraćenje.
Druga scena Treće tajne: 'I vidjeli smo u snažnom svjetlu, koje je od Boga, nešto slično kao kad se osobe vide u ogledalu kad prolaze ispred vas, biskupa odjevenoga u bijelo. Imali smo osjećaj da je to Sveti Otac. Razni drugi biskupi, svećenici i redovnici i redovnice penjali su se na jednu strmu planinu na čijem se vrhu nalazio križ od neobrađena balvana, poput plutnjaka s korom. Sveti Otac, prije nego stiže onamo, prolazi kroz jedan veliki, polusrušeni grad podrhtavajućim korakom, ožalošćen bolima i mukom, molio je za duše leševa na koje je nailazio na svom putu; stigavši na vrh planine, pada na koljena podno velikoga križa i ubija ga skupina vojnika koji na njega pucaju iz raznih vrsta vatrenog oružja i odapinju strijele te na isti način umiru jedan za drugim biskupi, svećenici, redovnici i redovnice i razne svjetovne osobe, muškarci i žene iz različitih društvenih slojeva i različitih zanimanja'.
Čini se daje današnji svijet poluuništen. Dakle može se zaključiti da je Gospino posredovanje spriječilo potpuno uništenje, ali ne i djelomično uništenje, jer ljudi nisu vršili pokoru u dovoljnoj mjeri. Središnji lik scene je Sveti Otac. Prema kardinalu Ratzingeru: "U ovoj se sceni može razabrati povijest cijelog jednog stoljeća. Kao što su mjesta na zemlji sistematski prepoznatljiva na dvije slike - slici planine i grada, te su usmjerena križu, tako su i vremena prikazana na sažeti način: u viziji možemo prepoznati proteklo stoljeće kao stoljeće mučenika, trpljenja i progona Crkve, kao stoljeće svjetskih i brojnih lokalnih ratova." Stoga ova scena predstavlja progon vjernika i Crkve, koji se nažalost i danas događa u raznim dijelovima svijeta kao i sukobe koji još uvijek postoje između raznih naroda diljem svijeta.
Na koga se odnosi slika pape iz viđenja? Poslušajmo ponovno Ratzingera: "Možemo bez sumnje naći prikazane različite pape, počevši od Pija X pa sve do današnjega pape koji su podnijeli patnju ovog stoljeća te su prisiljeni da kroz te patnje nastave putem koji vodi križu. U viziji čak i papa biva ubijen na mučeničkom putu. Zar Sveti Otac Ivan Pavao II nije zatražio da mu nakon atentata koji je na njega izvršen 13. svibnja donesu tekst trećeg dijela tajne, prepoznao je i svoju vlastitu sudbinu?"
Niz mučenika opisanih u ovoj sceni se odnosi na veći broj vjernika svih staleža i zanimanja. A tko su počinitelji, prikazani u viziji kao skupina vojnika koji pucaju? Prema naznaci sestre Lucije u jednom pismu papi Ivanu Pavlu II od 12. svibnja 1982 treća tajne se treba tumačiti u svjetlu druge gdje Gospa govori: "Ako se moje molbe ispune, Rusija će se obratiti, i zavladati će mir, u suprotnom će proširiti svoje zablude po svijetu, izazivajući ratove i progone Crkve, dobri će biti mučeni, Sveti otac će mnogo trpjeti, razni narodi će biti uništeni."
Kardinal Sodano govoreći o tekstu treće Fatimske tajne 13. 05. 2000. je kazao da su počinitelji progona svi ateistički sustavi dvadesetog stoljeća koji su takvi ostali sve do XXI stoljeća nakon više ili manje opsežne metamorfoze, tako da se u biti radi o svijetu koji je ustao protiv Boga
Treća scena Treće tajne: 'Ispod dva kraka križa nalazila su se dva anđela, svaki s kristalnom posudom za raspršivanje u ruci u koju sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu. Za ostvarenje Fatimskog proroštva o obraćenju, druga tajna završava Gospinim riječima: "Na kraju će moje Bezgrešno Srce trijumfirati" nužna je posebna milost koju simbolizira isprosna i zagovorna vrijednost krvi mučenika kojom anđeli škrope duše koje se vraćaju Bogu te će tako svijet ostvariti od Gospe obećano vrijeme mira.
Tako se danas mogu sagledati sve tri Fatimske tajne kao skladna cjelina u čijem je središtu slava Božja, proslava Svete Crkve, te dobro duša u ovom i drugom svijetu, kao rezultat posredovanja Bezgrešnog Marijina Srca kod Srca njenog Sina i našeg Spasitelja Isusa Krista.
Veliko obećanje vječnog spasenja štovateljima Srca Marijina
Fatimska poruka nije bila potpuno završena sa ciklusom ukazanja 1917. Sestri Luciji se 10. prosinca 1925. u njenoj sobici u kući časnih sestara svete Doroteje u Ponteverdi, ukazala Presveta Djevica s Djetetom Isusom uz bok na sjajnom oblaku. Položivši joj ruku na rame, pokazala joj je Srce ovijeno trnjem koje je držala u drugoj ruci. Dijete Isus, pokazalo je na Srce i vidjelici uputilo sljedeće riječi:
"Imaj sažaljenja prema Srcu svoje Presvete Majke, izbodeno trnjem, što ga svaki trenutak u njega zabadaju nezahvalni ljudi, a nema nikoga tko bi ga pokorom izvlačio!"
Zatim je nastavila govoriti presveta Djevica: "Gledaj kćeri moja, moje srce ovijeno trnjem što ga nezahvalni ljudi u svakom trenutku u njega zabadaju svojim psovkama i nezahvalnostima. Barem ti me pokušaj utješiti i poruči da svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu ispovjede, pričeste, izmole Krunicu i petnaestak minuta ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima Krunice, a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, obećajem svoju prisutnost i času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu!"
Odgovor na neke poteškoće vezane uz obavljanje ove pobožnosti
Dijete Isus se ponovno ukazalo Luciji 15. veljače 1926. u Ponteverdu, zapitavši da li je već proširila pobožnost Srcu njegove Majke. Vidjelica je Govorila o poteškoćama širenja pobožnosti i poteškoćama koje neki ljudi imaju s ispovijedanjem subotom i zamolila Isusa da ispovijed vrijedi 8 dana. Isus joj je odgovorio:
Da može biti učinjena i mnogo dana prije, samo ako su oni koji me primaju u stanju milosti, te imaju nakanu olakšati boli prečistom Srcu Marijinu. Sestra Lucija je pitala što će biti ako netko, ispovjedajući se, zaboravi izreći svoje nakane, na što joj je Gospodin odgovorio: Mogu je izreći pri slijedećoj ispovjedi, u prvoj prilici za ispovijed.
U noći s 29. na 30. svibnja 1930, naš je Gospodin govoreći Luciji u duhu, riješio još jednu poteškoću vezanu uz obavljanje pobožnosti 5 prvih subota: Jednako će biti prihvaćena ova pobožnost ako se obavi u nedjelju nakon prve subote u mjesecu, ako to moji svećenici dušama dopuste iz opravdanih razloga.
Zašto pet prvih subota?
Istom prigodom Lucija je pitala Isusa: zašto pet, a ne devet ili sedam subota, kao zadovoljština za Gospine boli? Isus je odgovorio: Dijete moje, razlog je jednostavan: postoji pet oblika uvreda i psovki koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu: 1. psovke protiv Bezgrešnog Začeća; 2. psovke protiv njezinog Djevičanstva: 3. psovke protiv Božanskog Majčinstva, zajedno odbijanjem daje se prizna za Majku svih ljudi; 4. javni pokušaji usađivanja u srce djece ravnodušnosti, prezira i konačno mržnje prema Bezgrešnoj Majci; 5. direktno vrijeđanje Srca Marijina na njenim svetim slikama.
Posveta Rusije i svijeta Srcu Marijinu i učinci obavljanja posvete
Da bi se shvatio povijesni kontekst događanja treba prisjetiti da se paralelno s Fatimskim ukazanjima u 1917 Rusiji događala Oktobarska Revolucija i dolazak komunista na vlast, koji su u slijedećim desetljećima učvršćivali, poticali i širili ateizam diljem svijeta skupa sa progonstvom Crkve i vjernika.
Dana 13. lipnja sestra Lucija je imala prekrasnu viziju Presvetog Trojstva i prečistog Srca Marijina, tijekom koje joj je Gospa govorila o posveti. Vidjelica je napisala slijedeće:
Zatražila sam dopuštenje, i dobila ga. Od moje poglavarice i ispovjednika da četvrtkom i petkom imam sat klanjanja od 11 navečer do ponoći. Jedne noć, posve sama, kleknula sam i prostrla se kraj ograde koja se nalazi nasred kapelice da izmolim Anđelovu molitvu. Osjetivši umor, ustala sam i nastavila moliti prekriženih ruku.
Gorjelo je vječno svjetlo kod svetohraništa. Najednom je čitava kapelica rasvijetljena nadnaravnom svjetlošću, a na oltaru se ukazao križ, u još jačem svijetlu, vidjelo se lice čovjeka i tijelo sve do pojasa (Bog Otac). Na njegovim grudima se nalazio golub sačinjen od svijetla (Duh Sveti), kao i drugi čovjek pribijen na križ (naš Gospodin Isus Krist). Malo niže od pojasa ovog drugog čovjeka lebdio je kalež, a iznad njega jedan velika hostija na koju su padale kaplje krvi što su klizile s obraza raspetoga i iz rane na grudima.
Klizeći niz hostiju kapi krvi padale su u kalež. Pod desnim krakom križa stajala je naša Gospa. Bila je to Fatimska Gospa sa svojim Prečistim Srcem u lijevoj ruci, bez mača i ruža, ali ovijenim trnovom krunom i plamenovima). Pod lijevim krakom križa, vidjela su se velika slova koja su izgledala poput kristalno bistre vode i spuštala se na oltar oblikujući slijedeće riječi: Milost i milosrđe.
Shvatila sam da mi se ukazala tajna Presvetog Trojstva o kojoj sam primila neka rasvjetljenja, koja mi nije dopušteno otkriti. Tada mi Gospa reče: Došao je trenutak u kojem Bog traži od Svetog Oca da u zajednici sa svim biskupima svijeta, učini posvetu Rusije mome Prečistom Srcu i obećajem da ću ju ja na taj način spasiti. Božja pravednost tolike mnoge duše osuđuje zbog grijeha koje su počinile protiv mene da sam došla tražiti zadovoljštinu: žrtvuj se na tu nakanu i moli. Preko svojih ispovjednika i leirijskog biskupa vidjelica Lucija je našla načina da s Gospinom molbom iste godine bude upoznat papa Pio XI, koji je obećao da će je razmotriti. U jednom pismu svome ispovjedniku, p. Joseu Goncalvesu D. I. od 29. 05. 1930. sestra Lucija kaže da je naš Gospodin, nakon što joj je dopustio da u najvećoj dubini svoga srca osjeti njegovu božansku prisutnost, od nje zatražio da od svetoga Oca izmoli odobrenje za pokorničku pobožnost prvih pet subota.
Vidjelica piše: 'Ako se varam, dobri Bog obećaje da će učiniti kraj progonstvu u Rusiji ako Sveti Otac izvrši javni svečani čin zadovoljštine, zajedno sa svim biskupima svijeta i posveti Rusiju presvetim Srcima Isusa i Marije te ako njegova Svetost obeća da će zbog prestanka ovoga progonstva odobriti i preporučiti pokorničku pobožnost prvih pet subota.
Kasnije u jednom drugom nutarnjem razgovoru, naš Gospodin se potužio sestri Luciji, jer posveta Rusije još nije bila učinjena: Nisu htjeli čuti moju molbu! Kao i u slučaju francuskoga kralja (kad je Gospodin tražio posvetu svome Srcu od Ljudevita XIV koja nije učinjena) pokajati će se i učiniti je, no tada će biti prekasno. Rusija će uskoro proširiti svoje zablude po svijetu, izazivajući ratove i progone Crkve. Sveti Otac će mnogo trpjeti.
U ovom govoru Gospodin aludira na obećanje koje je dao francuskom kralju Luju XIV posredstvom sv. Margarete Marije Alaccoque, da će podariti život milosti i vječne slave, kao i pobjedu nad svim neprijateljima, ako se kralj posveti Presvetom Srcu Isusovu, te odredi da ga se štuje u njegovu dvorcu, naslika ga na svoje stjegove i utisne u svoj grb. Ovako formuliran zahtjev našega Gospodina još nije bio ispunjen niti desetljećima poslije tih događanja kad se drugi prijestolonasljednik Luj XIV 1792. godine kao zatočenik, zavjetovao da će svečano posvetiti sebe, svoju obitelj i svoje kraljevstvo Srcu Isusovu,ako ponovno zadobije slobodu, krunu i kraljevsku vlast. No bilo je prekasno, kralj je napustio zatvor samo da bi u oluji Francuske Revolucije bio odveden na gubilište.
Vidjelica sestra Lucija se svome ispovjedniku p. Joseu Goncalvesu D.I u pismu od 21. siječnja 1935. govoreći o Isusovom zahtjevu da se posveti Rusija gorko požalila: Naš Gospodin je bio jako nezadovoljan jer njegova molba nije ispunjena. A u pismu od 18. svibnja 1936. Lucija je pojasnila: Što se tiče drugog pitanja je li prikladno nastojati da se obavi posveta Rusije, odgovaram isto što sam rekla u drugim prigodama. Žao mi je što to već nije učinjeno! No, tako je dopustio Bog koji to zahtijeva je li prikladno inzistirati? Ne znam. Ali mi se čini da kad bi Sveti Otac sada izvršio posvetu, naš bi je Gospodin prihvatio i izvršio svoje obećanje. Nesumnjivo, bila bi to velika radost za našega Gospodina i Prečisto Srce Marijino.
O ovom sam problemu vodila nutarnji razgovor s Gospodinom. Nedavno sam ga zapitala zašto ne obrati Rusiju bez posvete Svetog Oca. Isus je odgovorio: "Zato što želim da čitava moja Crkva prizna ovu posvetu kao pobjedu Prečistog Srca Marijina, te da se ovo štovanje proširi i zauzme mjesto uz pobožnost mome božanskom Srcu." Ali moj Bože odvratila sam Sveti Otac mi neće vjerovati, ako ga ti sam ne potakneš posebnom milošću! "Sveti Otac! Moli mnogo za Svetoga Oca! On će to učiniti, ali će biti kasno. Ipak, Prečisto Srce Marijino spasiti će Rusiju koja mu je povjerena"
Dana 24. 04. 1940. sestra Lucija ponovno piše p. Joseu Goncalvesu D.I.: Naš Gospodin da hoće mogao bi učiniti da stvar brzo krene. Ali radi kazne svijeta, on sada pušta da se sporo odvija. To zahtijeva njegova pravednost, izazvana našim grijesima. Nezadovoljan je, ne samo zbog naših velikih grijeha, nego i zbog naše bezvoljnosti i nemara da udovoljimo njegovim zahtjevima. Zlodjela su brojna, ali još je mnogo gori nemar duša od kojih je očekivao da će se revno predati njegovoj službi. Broj onih s kojima se On susreće je vrlo ograničen.
Sestra Lucija se još u jednom pismu vraća p. Joseu Goncalvesu na istu temu u pismu od 18.8.1940: Pretpostavljam da je našem Gospodinu drago da se netko zauzme kod njegova namjesnika na zemlji za ispunjenje njegovih želja. No, Sveti Otac neće to odmah učiniti. Sumnja u realnost i ima pravo. Naš dobri Gospodin bi mogao ujedan čas jednim čudom pokazati daje On onaj koji to traži, no On koristi ovo vrijeme da svojom pravednošću kazni svijet za tolike grijehe te da ga pripravi za potpuniji povratak njemu. Dokaz koji nam On daje je posebna zaštita Prečistog Srca Marijina nad Portugalom radi toga što se tu zemlju posvetilo Srcu Marijinu.
U drugom dijelu Fatimske tajne, kao što smo vidjeli na početku ovog poglavlja, koja se odnosila na kaznu svijeta po ratu (Drugi svjetski rat), ako se ljudi ne obrate kao i u ovom pismu govori se o trijumfu Bezgrešnog Srca Marijina kao i povratku svijeta Bogu po obraćenju. Vidjelica Lucija govori o posebnoj zaštiti Srca Marijina nad Portugalom kao znaku i trenutku dok još nije planuo Drugi svjetski rat. A zašto? U svibnju 1936. godine Portugalski biskupi su se sastali u Fatimi i zavjetovali da će se ponovno, na istom mjestu održati glavno zasjedanje, ako zemlja bude pošteđena od crvene, komunističke opasnosti, koja je bila blizu. Komunistička revolucija u Španjolskoj se mogla lako prošiti i na susjedni Portugal.
Kad je opasnost neočekivano prošla, portugalski biskupi su se okupili 13. svibnja 1938 u Fatimi, održavši obećanje, na svečanom obredu zahvalnosti kojim su izričito priznali da se na čudesnom spasenju svoje domovine trebaju zahvaliti presvetoj Djevici. To su prigodom obnovili posvetu portugalskog naroda Bezgrešnom Srcu Marijinu, koju su bili učinili sedam godina ranije. Portugal je jedina zemlja u Europi koja je bila bio pošteđena i pošasti Drugog svjetskog rata. Mnogi biskupi i biskupske konferencije su nakon što su shvatili znak vezan uz posvetu Portugala posvećivali svoje biskupije i cijele narode Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Tako je neposredno prije oluje ratnih stradanja i naš blaženi kardina Alojzije Stepinac 7.VII. 1940. u Mariji Bistrici posvetio hrvatski narod Mariji. Tu molitvu možete naći na strancima ovog našeg izdanja.
U istom pismu vidjelica Lucija nastavlja govoriti svome duhovniku o potrebi pokore: 'Ljudi o kojima mi govorite imaju pravo biti prestravljeni. Sve ovo će se dogoditi ako naši biskupi ne ispune molbe našeg dobrog Boga i čitavim srcem ne zatraže njegovo milosrđe i zaštitu Prečistog Srca naše dobre nebeske Majke. No u našoj domovini ima još mnogo prijestupa i grijeha, a kako je sad došao čas Božje Pravednosti nad svijetom, nužno je nastaviti moliti. Stoga mi se čini daje dobro u ljude ulijevati osim velikog povjerenja u milosrđe našeg dobrog Boga te zaštitu Prečistog Srca Marijina, i nužnost molitve, praćene žrtvom, posebno onom koja je nužna za izbjegavanje grijeha.
Usred drugog svjetskog rata papa Pio XII je preko radija Vatikana posvetio svijet Srcu Marijinu. Godine 1943. sestri Luciji se ukazao Isus i ona o tome izvještava p. Goncalvesa u pismu od 4. 05. iste godine.
Po nalogu njegove preuzvišenosti biskupa G. Da Silva morala sam priopćiti gospodinu nadbiskupu Valladoilida poruku našeg Gospodina biskupima Španjolske i Portugala. Isus želi da se ovi iz Španjolske sastanu na duhovnim vježbama, te nalože obnovu naroda, klera i redovničkih zajednica. On želi da se dušama jasno ukaže na to da se istinska pokora koju On želi prvenstveno sastoji od žrtve koju svatko mora sebi nametnuti kako bi ispunio svoje vjerske i materijalne obaveze. Obećaje kraj rata u kratkom vremenu, zbog posvete koju je učinio Sveti Otac. No budući da je bila nepotpuna, obraćenje Rusije je odgođeno. Ako gospoda španjolski biskupi ne udovolje njegovim željama, Rusija će još jednom biti bič kojim će ih Bog kazniti.
Sv. Ivan Pavao II učinio je dvije posvete svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu, jednu u Fatimi 13. 05. 1982., a drugu u Rimu 25. 03. 1984. Objema posvetama prethodio je papin poziv biskupima da mu se pridruže u ovim činima. No u obje prilike Rusija nije bila poimence spomenuta. Stoga sestra Lucija sve do sredine 1989. g. je smatrala da niti jedna od izvršenih posveta nije valjana (misli da zahtjevi koje je Gospa uputila vidjelici nisu ispunjeni). Međutim od polovice 1989. g. sestra Lucija je priznala valjanost posvete koju je sv. Ivan Pavao II učinio 25. 03. 1984. Sestra Lucija je komentirajući mogućnost povezivanja posvete učinjene 1984, sa spektakularnim događajima koji su se zbili u istočnoj Europi, a koji su u drugom dijelu 1989. g. doveli do sloma komunizma, jasno rekla da se radi o njezinom osobnom mišljenju, a ne o prenošenju nadnaravne objave.
(Ovo 8. poglavlje su citati preuzeti iz knjige A. Borelli, Fatima. Poruka tragedije ili poruka nade, Zagreb 2001, u istoj knjizi se donose i citati memoara sestre Lucije)