1. U gradu Guadalajaru u Meksiku neki član masonske lože je bio na umoru. Katolik samim pristupom u masonsku organizaciju je ekskomuniciran iz Katoličke Crkve, pa ipak on bi se mogao pokajati za svoje grijehe i odbaciti zabludu. Zbog toga su dvojica drugih masona članova lože brižno bdjeli da se umirućem ne bi približio neki svećenik. Susjedi znajući da je bolesnik na umoru obavijeste don. Gamesa, salezijanca koji bijaše svet i hrabar svećenik te se nije zaustavljao ni pred bilo kakvim poteškoćama. Don. Games koji je poznavao situaciju u kući odluči pohoditi umirućega. Obukao je se u civilno odijelo, od poznanika posudio pištolj, a potajno je u džepu nosio Presveti Oltarski Sakrament i štolu. Tako obučen pokuca na vrata kuće umirućega. Dvojica masona dođoše otvoriti a on im reče: "Šalje me šef, želi da se malo odmorite i odete nešto popiti, ja ću vas zamijeniti". Njih dvojica pristadoše opominjući ga riječima: "Pazi da ne dođe neki svećenik i sve upropasti". "Ne brinite nadoda don Games pokazujući im pištolj- ako se tko približi dobro ću ga dočekati". Čim su dvojica otišla svećenik priđe umirućem i reče: "Ja sam don Games, svećenik, došao sam ti dati mogućnost da se ispovjediš f pričestiš. Želiš li to?"
"O da, oče!" odgovori on. "Ma šta si učinio- nastavi don. Games- čime si zaslužio ovu tako veliku milost"? Umirući nastavi:"O blagoslovljen Gospodin Isus Krist i njegova sveta Majka Marija. Bili su vjerni svome obećanju. Kad sam bio mladić obavio sam pobožnost 9 prvih petaka Presvetom Srcu Isusovu i 5 prvih subota Bezgrešnom Srcu Marijinu i oni nisu na mene zaboravili u času moje smrti". Don Games ispovijedi i pričesti umirućega, zatim ga nagovori da mu on napiše dvije izjave da se odriče masonerije i da želi umrijeti kao član Katoličke Crkve na što ovaj spremno pristade i potpisa izjave. Svećenik pozdravi bolesnika, blagoslovi ga, jednu izjavu ostavi na stolu u kuhinji a drugu ponese sa sobom.
Kad su se dvojica masona vratila i vidjela umirućega kako zaziva i slavi Boga te kad su pročitali izjavu shvatili su da su bili izigrani te su bijesni napustili kuću, a don Games se tada vratio obučen u svećeničke haljine i sve do smrti je asistirao umirućega. (Tekst objavljen u Periodico del santuario del Sacro Cuore di Bologna, 1. 6.1980. Sam don Games je autoru članka don Berettu 1964 ispričao događaj koji se dugo prepričavao među salezijancima u Meksiku).
2. Dvojica mladića iz plemićke obitelji su bila u Madridu. Uzajamno su se poticali na neuredan život pun poroka. Neki od njih jedne večeri u snu vidje drugog kako je bio zarobljen od nekih crnih ljudi koji su ga vodili u oluju. Htjeli su zarobiti i njega, ali on se utječe Mariji i učini zavjet da će postati redovnikom, i vidje da ga ti ljudi ostaviše. Zatim vidje Isusa ljutitoga na prijestolju i Mariju kako je za njega molila milost. Kad je prijatelj došao da ga potraži on mu sve ispripovjedi ali ovaj se stade izrugivati.
Nekoliko dana nakon toga razbojnici ga u zasjedi dočekaše i ubiše. Mladić koji je imao san kad je vidio da se zlokobna naslućivanja ostvaruju je sve prodao i odlučio ispuniti svoj zavjet. Ali umjesto da novac dadne siromasima potroši ga na nepriličan način. Tada je imao drugi san. činilo mu se da je vidio otvoreni pakao i Božanskog suca kako je spreman osuditi ga. On se ponovno uteče Mariji i ona ga ponovno oslobodi. On ponovno ozdravi ali nastavi živjeti gore nego prije. Božja milost ga je još jedanput potakla i on se ispovjedi kod patera Franje Perlina, isusovca i obeća mu da će se obratiti, ali ne održa obećanje. Nakon određenog vremena isti pater uđe u neku drugu bolnicu i vidje istog mladića a ovaj očajnički uskliknu: " Ah jadnog li mene, moji poroci i grijesi su me doveli do ovog stanja i evo padam u Pakao". I rekavši to odmah izdahnu a da pater Perlin mu nije mogao pomoći.
3. U Njemačkoj neki zločinac osuđen na smrt ne htjede se ispovjediti. Jedan pater isusovac koji bio prisutan izvršenju njegove kazne je na sve načine pokušavao prisiliti ga za ispovijed, ali je vidio da samo gubi vrijeme. Tada mu predloži da skupa izmole jednu Zdravo Mariju na što osuđenik pristade. Čim su završili molitvu osuđenik poče gorko plakati, zatraži da se ispovijedi i pođe u susret smrti sa Marijinom sličicom u zagrljaju koju mu je dao pobožni isusovac.
4. Pripovijeda bl. Alan da je neka gospođa Nedjeljka često molila Krunicu, ali nakon nekog vremena napusti molitvu i pade u siromaštvo. Jednoga dana iz očaja zadade sama sebi tri udarca nožem. I dok je umirala đavli su joj se ukazali htijući je odvući u Pakao, ali joj se ukaza i Gospa te joj reče: "Kćeri moja ti si zaboravila na mene, ali ja nisam zaboravila na tebe zbog onih Krunica koje si izmolila. Ako obećaš da ćeš nastaviti moliti Krunicu, izmoliti ću ti zdravlje i povratak materijalnog blagostanja". Ona odmah pristade, ozdravi i obnovi se u pobožnosti molitve svete Krunice. Ostala je vjerna do smrti i sveto je preminula u Gospodinu.
( Primjeri 2 - 4 su preuzeti i: knjige Sv. Alfons Marija de Liguori. Le glorie di Maria, Catania 1957, st.338- 342.)