Crkva kroz godinu prolazi cijeli Kristov život. Vremena, boje i njihovo značenje.
Godina nije niz jednakih tjedana nego hod kroz Kristov život.
Vrijeme čekanja kojim počinje crkvena godina.
Crkvena godina ne počinje u siječnju nego četiri nedjelje prije Božića. Došašće ima dva lica: prvi dio gleda prema Kristovu konačnom dolasku, a od 17. prosinca sve se okreće prema Betlehemu. Nije to pokora kao korizma nego budno i radosno iščekivanje — zato se izostavlja Slava, da se na Božić čuje kao nova.
Boja: ljubičasta, treće nedjelje ružičasta · Počinje četiri nedjelje prije Božića
KKC 524
Slavlje utjelovljenja — Bog je postao čovjekom.
Traje od Božića do nedjelje Krštenja Gospodinova. Uz sam Božić obuhvaća Svetu obitelj, Marijino bogomaterinstvo na Novu godinu i Bogojavljenje. Vrijeme je to u kojem se Crkva ne umara ponavljati jednu istinu: Vječni je ušao u vrijeme i uzeo tijelo poput našega.
Boja: bijela · Od Božića do Krštenja Gospodinova
KKC 456–463
Četrdeset dana priprave za Uskrs — molitvom, postom i milostinjom.
Počinje Pepelnicom i traje do Velikoga četvrtka. Četrdeset dana odgovara Kristovu boravku u pustinji. Tri stupa korizme su molitva, post i djela ljubavi — okrenutost Bogu, sebi i bližnjemu. Aleluja se ne pjeva, cvijeće se uklanja, a četvrte nedjelje boja omekša u ružičastu kao nagovještaj Uskrsa.
Boja: ljubičasta, četvrte nedjelje ružičasta · Od Pepelnice do Velikoga četvrtka
KKC 540, 1438
Tri dana koji su vrhunac cijele crkvene godine.
Od večernje mise Velikoga četvrtka do večernje Uskrsne nedjelje. Ta tri dana Crkva drži jednim jedinim slavljem: Veliki četvrtak s ustanovljenjem euharistije i pranjem nogu, Veliki petak bez mise, s klanjanjem križu, i vazmeno bdjenje u kojem se u mraku pali uskrsna svijeća i vraća se Aleluja. Ništa u godini nije važnije od ove tri noći.
Boja: bijela, crvena na Veliki petak · Od Velikoga četvrtka do Uskrsa
KKC 1168
Pedeset dana slavlja uskrsnuća, koje traje dulje od korizme.
Od Uskrsa do Duhova, i drži se kao jedan produženi blagdan — jedna nedjelja koja traje sedam tjedana. Uskrsna svijeća gori na svakoj misi, čita se iz Djela apostolskih, a završava izlijevanjem Duha Svetoga na Duhove. Da je slavlje dulje od pokore, nije previd nego poruka.
Boja: bijela, crvena na Duhove · Pedeset dana od Uskrsa do Duhova
KKC 1168–1169
Najdulje razdoblje, u kojem se prati Kristov javni život i naučavanje.
Teče u dva dijela: kratko između Božićnoga vremena i korizme, pa dugo od Duhova do došašća. Nije to prazan hod između blagdana nego vrijeme rasta — nedjelju za nedjeljom čita se evanđelje u nizu i uči se svakodnevno kršćanstvo. Zeleno je boja upravo toga rasta. Završava svetkovinom Krista Kralja.
Boja: zelena · Oko 34 tjedna, u dva dijela
Boja ruha na prvi pogled kaže u kojem se vremenu ili slavlju nalazimo.
Radost, svjetlo i čistoća — boja najvećih slavlja.
Nosi se u božićnom i vazmenom vremenu, na blagdane Gospodinove koji nisu vezani uz muku, na Marijine blagdane i na spomendane svetaca koji nisu mučenici. Bijelo je i na sprovodu znak uskrsne nade, pa je danas češće od crne.
Krv i oganj — mučeništvo i Duh Sveti.
Dvije stvari iste boje: krv prolivena za vjeru i plamenovi Duha Svetoga. Zato se nosi na Cvjetnicu i Veliki petak, na Duhove, na blagdane apostola i evanđelista te svih mučenika. Nosi se i pri podjeljivanju potvrde.
Rast i nada — boja vremena kroz godinu.
Najčešća boja u godini, jer pokriva njezin najdulji dio. Zeleno je boja živoga, onoga što raste polako i neprimjetno — što je dobar opis običnoga kršćanskog života između velikih blagdana.
Pokora, priprava i iščekivanje.
Nosi se u došašću i korizmi, a može i na sprovodu i pri ispovijedi. Nije boja tuge nego trijeznosti: vrijeme je da se nešto poravna prije nego što dođe slavlje.
Dvaput godišnje — nagovještaj radosti usred pokore.
Nosi se samo treće nedjelje došašća i četvrte nedjelje korizme. To je ljubičasta koja je počela svijetliti: znak da je polovica puta prijeđena i da se blagdan već nazire. Zbog rijetkosti je posebno dojmljiva.
Nedjelje Gaudete i Laetare, nazvane po prvoj riječi ulazne pjesme.
Žalost za pokojnima — danas rijetka, ali dopuštena.
Nekoć uobičajena na sprovodima i na Dušni dan, danas je uglavnom ustupila mjesto bijeloj ili ljubičastoj. Nije ukinuta i smije se nositi ondje gdje je običaj sačuvan.
