Pobožnost muci Isusa Krista nalazi se u središtu kršćanske duhovnosti. Sv. Alfons Marija Liguori uči: »Tko želi uvijek rasti u kreposti, neka uvijek razmatra o Kristu patniku.« Sv. Bonaventura dodaje: »Nema korisnije pobožne vježbe za učiniti dušu svetom od čestog razmatranja Muke Kristove.«
Sv. Augustin tvrdi da »vrijedi jedna suza prolivena sjećajući se Muke Isusove više nego hodočašće u Jeruzalem i godina posta o kruhu i vodi«. Pobožnost je svojstvena korizmenom vremenu, ali se obavlja i tijekom cijele godine — osobito petkom, danom u koji je Spasitelj umro na križu.
Klasične forme: razmatranja sedam riječi sa križa, sedam padova na križnome putu, sedam prolijevanja Krvi, kao i pjevanje korizmenih himana Stabat Mater i Vexilla Regis. Iz pobožnosti muci izrasla je i pobožnost Svetim Ranama te pobožnost Krvi Kristovoj.