Pobožnost Svetim Ranama Isusovim ima duboke korijene u Crkvi. Tradicija je razvila pobožnost kao odgovor na riječi proroka Izaije o »Sluzi patniku«: »On je ranjen zbog naših prijestupa, satrven zbog naših grijeha; na njemu bi kazna za naš mir, njegove nas modrice iscijeliše« (Iz 53,5).
Pobožnost je oživljena u XIX. i XX. stoljeću ukazanjima sv. Marije Marte Chambon (1841—1907), sestre Pohođenja iz Chamberyja. U njezinim ukazanjima Isus je tražio da se ponovno oživi štovanje njegovih Rana, davajući obećanja štovateljima.
Isus je rekao sv. Mariji Marti: »Ja te odabrah da probudiš pobožnost Mojoj Svetoj Muci u ovim nesretnim vremenima u kojima živite. Pobožnost Svetim Ranama postiže sve.« Iz pobožnosti razvili su se: Krunica Svetim Ranama, Sveta ura uz Isusove Rane, i Petnaest molitava sv. Brigite Švedske.