Pozdrav svetim Isusovim ranama
Iz Kanižlićeva molitvenika
Evo, o ljubljeni Isuse, koji si htio biti zaručnik moje duše, padam ničice poniznim srcem pred noge tvoje, da ti iskažem i posvjedočim ljubav i zahvalnost. Ali što ću ti uzvratiti, raspeti moj Spasitelju, koji si me do kraja ljubio; koji si me na rukama i na nogama i još u srcu svom me velikim doista i očitim biljezima napisao? Ah, tko će mi dati da kako ti mene i ja tebe vazda nosim upisana u srcu svojem i o tebi imam vazda živ spomen! O preslatki i predobri Isuse, kako si me velikom i neprocijenjenom ljubavlju zagrlio, hoteći, da mi ne samo noge i ruke nego i premilostive prsi tvoje budu otvorene, da obilno s nebeskih darova utišaš i ispuniš želju moju. Primi, molimo te ponizno, ovu pobožnost moju namijenjenu na čast pet presvetih rana tvojih; ufam se, Otkupitelju premilostivi, da me od ovih vrutaka života i spasenja mojega neće nitko odbiti. Amen.