Sv. Ivan Pavao II. piše u apostolskoj pobudnici Otkupiteljev čuvar: »Sv. Josip je zaista osobno sudjelovao u otajstvu Utjelovljenja kao nijedan drugi čovjek, izuzevši Mariju Majku Utjelovljene Riječi. On je čuvar iste ljubavi po kojoj nas nebeski Otac predodredi sebi za usvojene sinove po Isusu Kristu (Ef 1,5).«
Pobožnost sv. Josipu razvijala se kroz povijest postupno. Privatno štovanje je staro koliko i kršćanstvo. Javni kult se snažno razvio od 12. stoljeća zaslugom Ruperta od Deutza, sv. Bernarda, sv. Bernardina Sijenskog, sv. Terezije Avilske, sv. Franje Saleškog, sv. Vinka Paulskog i sv. Alfonsa Marije Liguorija.
Papa Pio IX. je 8. prosinca 1870. proglasio sv. Josipa zaštitnikom čitave Katoličke Crkve. Lav XIII. enciklikom Quamquam pluries (1889.) izložio je čast, dostojanstvo i moć svetoga Josipa. Pio XII. ustanovio je blagdan sv. Josipa Radnika 1. svibnja.
Sv. Josip — zaštitnik Hrvatske. Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. izabrao sv. Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. Biskupska konferencija je 1972. potvrdila da je to proglašenje pravovaljano i nikada nije osporeno. Nacionalno svetište sv. Josipa nalazi se u Karlovcu.
Pobožnost obuhvaća devetnicu sv. Alfonsa Marije Liguorija, dvije forme litanija (osnovne i karmelske), Krunicu sv. Josipa, Sveti plašt na njegovu čast, i razmatranje Sedam žalosti i radosti sv. Josipa.