Tradicionalna pobožnost Sedam žalosti i radosti sv. Josipa moli se na sedam zazima u kojima se za svaki par poteškoća i radosti iz Josipova života kaže Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu:
- Sumnja u Marijinu trudnoću (Mt 1,19) — i radost objave anđela (Mt 1,20—21).
- Siromaštvo betlehemske štalice (Lk 2,7) — i radost rođenja Spasitelja i klanjanja pastira.
- Krvavi obred obrezanja — i radost imenovanja Djeteta Isusom.
- Šimunove proročke riječi o muču (Lk 2,34—35) — i radost spoznaje da je Isus Spasitelj svijeta.
- Bijeg u Egipat (Mt 2,13—14) — i radost pada idolopoklonstva pred nogama Djeteta.
- Strah pri povratku iz Egipta (Mt 2,22) — i radost života u Nazaretu s Isusom i Marijom.
- Gubitak Isusa u Jeruzalemu (Lk 2,46) — i radost pronalaska Isusa u hramu.
Ova pobožnost ima posebnu vrijednost u kušnjama obiteljskog života jer pokazuje da je sv. Josip kao prvi između ljudi prošao kroz teškoće brige za obitelj, te zna razumjeti naše muke.