Posveta 1687. godine. Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. u Zagrebu, na poticaj
Pavla Rittera Vitezovića i u kontekstu obrane od Osmanlija, izabrao sv. Josipa za nebeskog
zaštitnika Hrvatskog kraljevstva i hrvatskog naroda. Posveta je bila zavjetnog karaktera — u znak
zahvale za pobjedu i zaštite od daljnjih opasnosti.
Crkveno priznanje. Hrvatska biskupska konferencija je 1972. izjavila da je
proglašenje bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i nikada kasnije nije osporeno.
Nacionalno svetište u Karlovcu. Crkva sv. Josipa u Karlovcu službeno je
proglašena hrvatskim nacionalnim svetištem sv. Josipa. Karlovački župljani i hodočasnici cijele
Hrvatske dolaze posebno na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka i na svetkovinu sv. Josipa Radnika
1. svibnja.
Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima. Sv. Josip je posebni zaštitnik
umirućih jer je, prema staroj tradiciji, sam umro u zagrljaju Isusa i Marije. Bratovština moli za milost
dobre smrti vjernicima koji su joj se utekli, a posebno za one koji nemaju nikoga da se za njih
moli.
Posveta Domovine sv. Josipu
»Sveti Josipe, zaštitniče naše drage Domovine Hrvatske, koju je naš
sabor 1687. godine posvetio Tvojoj zaštiti, čuvaj naš narod i Crkvu u Hrvata u vjeri otaca, u jedinstvu
biskupa s Petrovim nasljednikom, u ljubavi prema našim svecima i mučenicima, i u molitvi za one
koji su odlučili odijeliti se od nas. Pomozi nam da budemo dostojni dara koji nam Bog daje po
Tvom zagovoru. Amen.«
Povijesni prikaz posvete Hrvatske države i naroda sv. Josipu
Sv. Josip se u našem narodu štovao od davnina, a vjernici su se rado utjecali njegovu zagovoru. U sve većim opasnostima tursko - osmanlijskih osvajanja Siksto IV papa (1471-1484) uveo je službeno liturgijsko štovanje sv. Josipa 19. ožujka u katoličku Crkvu. U višestoljetnim obrambenim ratovima protiv tursko - osmanlijske agresije Sveta Stolica je pomagala Hrvatsku.
To je isto činila i u velikom ratu za oslobođenje istočnih dijelova Hrvatske s Podunavljem, Likom i Krbavom koji je trajao više godina (1683-1699). Dakle upravo u teškom i dramatičnom vremenu kad je Hrvatski sabor 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. Ratovalo se tada s Turcima i na drugim velikim evropskim bojištima. U vrijeme oslobađanja Hrvatske od Turaka bila je bojazan i opasnost od njihova povratka i osvete kao što se to već bilo zbilo nakon veliko osmanlijskog poraza kod Beča 1683.godine.
Nakon oslobađanja hrvatskih zemalja slijedila je barokna obnova u Hrvatskoj s obnavljanjem i podizanjem brojnih oltara i kapelica sv. Josipu u znak zahvale za nebesku pomoć ispaćenom hrvatskom narodu.
Treba naglasiti da je i blaženi kardinal Alojzije Stepinac gledajući strahote drugog svjetskog rata u Zagrebu tražio zagovor zaštitnika hrvatskog naroda i osnovao poznatu župu sv. Josipa koja i danas stoji na Trešnjevci.
V alja napomenuti da se 1987. navršilo se tristo godina od značajnog događaja proglašenja sv. Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda. Naša je Biskupska Konferencija izjavila 1972. godine, da je to proglašenje bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i nikad kasnije nije osporeno.
Povodom ove 300 godišnjice blagopokojni kardinal Franjo Kuharić otvorio je 19. ožujka 1987. godinu svetog Josipa. Iste godine u Karlovcu je otvoreno nacionalno svetište sv. Josipa te nastavljeno s izlaženjem Glasnika u čast sv. Josipu.
No općenito govoreći stječe se dojam da događaj posvete Hrvatske 9. i 10. lipnja 1687. sv. Josipu od strane Hrvatskog Sabora kao da je padao u zaborav u mnogim trenutcima naše nacionalne povijesti. Mogli bismo bez straha, da ćemo pretjerati, kazati: Da su naši pređi bili vjerniji ovom povijesnom odabiru Sabora, i da su svetog Josipa doista revno častili, vjerujemo, da bi povijesni razvitak za naš narod bio povoljniji.
Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu
Namjena svetišta sv. Josipa. Gradnja ove crkve počela je s nakanom da služi potrebama dubovačke župe u Karlovcu. No tijekom gradnje, a pogotovu kad je ona već bila uglavnom završena, čuli su se glasovi, prijedlozi, pa su upućene i službene molbe i svećenika izvan zagrebačke nadbiskupije da ta crkva bude proglašena nacionalnim svetištem. Uvažujući te molbe, naša Biskupska konferencija donijela je u Zagrebu zaključak 15. travnja 1987. da crkva svetog Josipa u Karlov ću-Dub ovcu bude nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata. Učinjeno je to sa željom da se stoljetno štovanje sv. Josipa u našem narodu produbi, proširi i učvrsti. Ujedno je to iskaz pobožnosti, poštovanja i ljubavi prema sv. Josipu.
Ovaj je zaključak donesen u godini sv. Josipa, koju je otvorio u ovom Svetištu kardinal Franjo Kuharić na Josipovo 1987. a zaključio na Josipovo 1988. povodom 300. obljetnice izbora sv. Josipa za nebeskog Zaštitnika Domovine.
Naša Biskupska konferencija na svom zasjedanju u Splitu 14. listopada 1987. odobrila je Statut Svetišta, kojemu je svrha promicanje i čašćenje svetog Josipa kao djevičanskog oca Isusa Krista, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika hrvatskog naroda,.
Naši biskupi žele da u Svetištu hodočasnici nalaze svjetlo Božje riječi, milost svetih sakramenata, hrabrost za dobro, utjehu u teškoćama života, poticaj na djelotvornu ljubav prema Bogu i ljudima. Također se želi da se ovdje moli za cijeli narod i sve ljude, te istinski napredak, slogu, blagostanje i mir.
U svetištu se svaki vjernik može upisati u knjigu preporuka sv. Josipu, može pristupiti bratovštini za pomoć umirućima koja je osnovana 1981. godine. Nacionalno svetište izdaje i list štovatelja sv. Josipa; Glasnik sv. Josipa koji izlazi 4 puta godišnje.
Proštenja u Svetištu sv. Josipa u Karlovcu su: 1. Svetkovna sv. Josipa -19. ožujka; 2. Spomen sv. Josipa radnika - 1. svibnja; 3. Sv. Josip zaštitnik Domovine - u nedjelju poslije 9. lipnja; 4. Godišnjica posvete Svetišta - u nedjelju poslije 14. rujna.
Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima
Prvotnu Nadbratovštinu sv. Josipa za pomoć umirućima osnovao je sv. Pio X papa, godine 1913. na poticaj B. Luigia Guanella, u Rimu, odakle se proširila cijelim kršćanskim svijetom. Bratovština nije neko društvo ili organizacija, nema upisnine ni članarine, nema sjednica ni skupština, nego to su samo molitve i žrtve pojedinca pod zaštitom sv. Josipa za plemenito djelo kršćanske ljubavi za vječno spasenje umirućih. Sveti Josip je preminuo pravedničkom smrću u prisutnosti Spasitelja svijeta Isusa Krista i Blažene Djevice Marije, nakon što je najsavjesnije izvršio svoju uzvišenu zadaću. On je stoga zaštitnik sretne smrti, a moć zagovora sv. Josipa je velika zbog njegove značajne uloge u djelu otkupljenja svijeta i zbog njegove osobne svetosti.
Znajući to, više tisuća vjernika u domovini i milijuni diljem svijeta, upućuju sv. Josipu dnevnu molitvu ove Bratovštine za umiruće. U duhovnoj zajednici sa njima molimo i mi sv. Josipa za one koji odlaze sa ovoga svijeta. Ne možemo biti ravnodušni, kakva će im biti vječnost. Želimo im vječni spas. Stoga molimo ponizno, molimo pobožno, molimo pouzdano, molimo žarko, molimo ustrajno! Bratovština je kanonski ustanovljena 05. VIII 1981. u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu.
Koji žele sudjelovati u toj Bratovštini neka se jave na adresu:
SVETIŠTE SV. JOSIPA, 47000 KARLOVAC, BOŠKOVIĆEVA 36. (tel. i fax. 047 / 413-649) Naznačite čitljivo ime i prezime i potpunu adresu svoga doma.
UVJETI ZA SUDJELOVANJE: 1. Upis u imenik Bratovštine.
2. Dnevno, ujutro i navečer moliti molitvu Bratovštine:
SVETI JOSIPE, DJEVIČANSKI OČE ISUSA KRISTA I PRAVI ZARUČNICE BLAŽENE DJEVICE MARIJE, MOLI ZA NAS I ZA SVE KOJI ĆE DANAS (NOĆAS) UMRIJETI.
Ova molitva ne obvezuje pod grijeh.
3. Preporučljivo je prikazivanje i drugih dobrih djela (i žrtava) za umiruće.
4. Svećenici sudionici u ovoj Bratovštini prikazat će godišnje jednu sv. Misu za umiruće. Kada pošaljete molbu za upis u Bratovštinu na naznačenu adresu, dobit ćete sličicu s molitvom Bratovštine i uputama za sudjelovanje te ćete vidjeti velika duhovna dobra i oproste koje možete zadobiti.
Svjedočanstva o uslišanjima po zagovoru sv. Josipa
Zbog nedostatka prostora u predviđenom formatu ovog priručnika pobožnosti sv. Josipu ne donosimo svjedočanstva o zadobivenim milostima po zagovoru ovog veliko sveca. Svjedočanstva su uistinu brojna i odnose se na sve potrebe. Glasnik sv. Josipa u svakom broju donosi po nekoliko takvih svjedočanstava, a nacionalno svetište u Karlovcu je izdalo i knjigu pod naslovom U potrebi svakoj idite k Josipu, glasovi zahvalnosti svetom Josipu za uslišanja u kojoj se nalazi stotinjak svjedočanstava osoba kojima je sv. Josip isprosio milost kod Boga. A kao poticaj svima nama da još više štujemo Isusova poočima, Marijina Zaručnika, zaštitnika Katoličke Crkve, zaštitnika drage nam Domovine Hrvatske i zaštitnika obitelji donosimo lijepi poticaj koji se nalazi na kraju gore citirane knjige:
Kad pritisnu boli - u toj suznoj doli idite k Josipu; Nesreća kad bije - a pomoći nije idite k Josipu; Kada duša zdvaja - pati od očaja idite k Josipu; Žalost kad vas muči - jer nemir je u kuću idite k Josipu; Teška kad vas tuga - muči radi duga idite k Josipu; Kada vjeru gubi - koga srce ljubi idite k Josipu; U napasti jakoj - u potrebi svakoj idite k Josipu; Kada snaga pade - zdravlju nema nade idite k Josipu; Kad se život gasi - žića minu časi idite k Josipu; Duša kad poleti - u raj gore sveti idite k Josipu!
Izvor: Enciklopedijski priručnik pobožnosti Katoličke Crkve, p. Miljenko Sušac SMM, Misionari monfortanci, Zagreb 2016.