Devetnica Sv. Josipu

Josip muž njezin jer je bio pravedan (Mt 1,19) Sam primjer Isusa Krista, koji je ovdje na zemlji htio tako častiti i podložiti se sv. Josipu, trebao bi sve potaći da budu jako pobožni ovom velikom svecu. Budući da mu je njegov vječni Otac na zemlji dodijelio Josipa umjesto njega Isus se uvijek prema Josipu odnosio kao prema ocu i kao oca ga je poštivao i slušao tijekom 30 godina. Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan (Lk 2, 51). Što znači da je jedina Otkupiteljeva briga tijekom tih godina bila slušati Mariju i Josipa. Josipu je, kao glavi male obitelji, sve to vrijeme pripadala služba zapovijedanja, a Isusu posluh, do te mjere da Isus nije nigdje išao, ništa činio, jeo niti se odmarao nego u poslušnosti sv. Josipu, kako je to sam Gospodin objavio sv. Brigiti.

Sam Isus je preporučio sv. Margareti iz Cortone da bude posebno pobožna sv. Josipu zbog toga što je bio hranitelj u njegovu životu. Da bi smo razumjeli velike milosti koje sv. Josip isprosi onima koji su mu pobožni ovdije upućujem na bezbroj primjera. Tko bi ih htio saznati, neka pročita knjigu od Patrignania Il divoto di san. Gisueppe. Meni je dovoljno citirati što kaže sv. Terezija Avilska: «Ne sjećam se do sada da sam ga išta molila što bi on propustio učiniti. Začuđujuće su one velike milosti koje mi je Bog udijelio posredstvom ovog blaženog sveca. Kakvih me je samo opasnosti oslobodio, i tjelesnih i duševnih.

Čini mi se da je drugim svecima Gospodin dao milost da priteknu u pomoć u jednoj nevolji, a ovome slavnom svecu, imam iskustva, da pritekne u pomoć u svima. Gospodin nam hoće pokazati sljedeće: Kako je sv. Josipu bio podložan na zemlji - budući da ga je zvao ocem, a bio mu je hranitelj - mogao mu je zapovijedati i na Nebu, te On čini što god od njega traži» ( Moj život 6. pog.).

Sv. Bernardin Sijenski kaže kako ne treba sumnjati da Gospodin koji je još za života poštovao i slušao sv. Josipa kao oca, ni u Nebu mu neće odbiti nego će još više uslišati njegove prošnje: «Bez sumnje Krist nije ni na Nebu uskratio odanost, poštovanje i onu osobitu čast što ju je iskazivao Josipu kao sin svome ocu dok je bio na zemlji».

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, radujem se što si bio tako sretan te si Isusu mogao kao otac zapovijedati tako da te slušao onaj kome se pokoravaju Nebo i zemlja. Sv. moj Josipe budući da ti je Isus služio i ja te želim slušati, hoću da te od sada poštujem, ljubim i slušam kao svoga gospodara. Uzmi me pod svoju zaštitu, zapovijedaj mi što želiš. Znam da će sve što budeš od mene tražio biti za moje dobro i na slavu moga i tvoga Otkupitelja. Sv. moj Josipe, moli za mene Isusa. On ti bez sumnje neće ništa uskratiti, jer je On na zemlji sve tvoje zapovijedi slušao. Reci mu neka mi sve oprosti čime sam ga vrijeđao, neka me otrgne od stvorenja i od mene samoga, te me svojom ljubavlju užiže, a onda neka od mene radi što mu volja.

Sveti nas Bernard potiče: tražimo milosti, tražimo ih po Mariji. Ona je, kaže sv. Petar Damjanski, riznica božanskih milosti. Ona nas može i želi obogatiti, zato nas poziva: «Tko je malen neka meni dođe». Ljubljena Gospo, uzvišena Gospo, plemenita Gospo, pogledaj siromašnog grešnika, koji se tebi preporuča i sav se Tebi predaje. Litanije sv. Josipa st..

Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad zvani Betlehem da se upiše (Lk 2,4).

Promatraj slatke razgovore koji je na ovom putu Marija dijelila sa sv. Josipom o milosrđu Boga koji je poslao svoga Sina kako bi otkupio čovječanstvo, te o ljubavi Sina Božjega koji je došao u ovu suznu dolinu da svojim mukom i smrću zadovolji za grijehe ljudi. Zatim promatraj muku sv. Josipa kako je one noći u kojoj se Riječ Božja rodila, skupa s Marijom bio odbijen u Betlehemu, te su bili prisiljeni potražiti smještaj u štali. Kolika je bila muka sv. Josipa kad je vidio svoju zaručnicu, mladu petnaestogodišnju djevojku, trudnu pred porodom kako drhti od hladnoće u vlažnoj, s više strana otvorenoj štalici.

Ali koliko velika je morala biti njegova utjeha, kad je čuo da ga Marija zove govoreći: «Josipe, dođi, vidi i pokloni se Djetetu Bogu koji se rodio u ovoj štali. Pogledaj kako je lijep, gledaj u jaslama na malo slame Kralja svijeta. Vidi kako drhti od zime onaj koji plamenom ljubavi raspaljuje serafine! Evo plače onaj koji je radost Neba!»

A sada promatraj kolika je bila ljubav i nježnost sv. Josipa dok je svojim očima gledao Sina Božjega koji je postao djetetom, i istovremeno slušao pjesmu anđela koji su pjevali oko njihova novorođenog Gospodina, dok se štala ispunjala svjetlošću. Tada je Josip klečeći na koljenima zaplakao od nježnosti i kazao: «Klanjam ti se, klanjam ti se moj Gospodine i Bože, i koje li moje sreće da te prvi poslije Marije vidim novorođenoga, te da na svijetu želiš da te smatraju i zovu mojim sinom. Dopusti mi od sada da te zovem i kažem ti; Bože moj i sine moj, tebi se posvećujem. Moj život od sada više neće biti moj, nego će biti tvoj, živjeti ću samo da tebi služim moj Gospodine».

Koliko je više porasla Josipova radost kada je one noći vidio kako, pozvani od anđela, dolaze pastiri vidjeti njihova novorođenog Spasitelja, a zatim i svete mudrace koji su došli s istoka kako bi počastili Nebeskog Kralja, koji je došao na zemlju spasiti svoja stvorenja.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, zbog žalosti koju si osjetio gledajući gdje se Sin Božji u štali rodio, u kojoj nije bilo ni vatre ni ogrijeva, i kako dijete plače od hladnoće koja ga je mučila, molim te isprosi mi milost istinskog pokajnja za svoje grijehe po kojima sam i ja bio uzrokom Isusovim suzama.

A po radosti koji si kušao kad si prvi puta ugledao Djetešce Isusa položena u jaslice, kako je lijepo i nježno od onoga časa tvoje srce velikom ljubavlju prema ljubeznom Djetetu počelo goriti, isprosi mi milost da ga i ja na zemlji goruće ljubim, te jednom trajno uživam njegovu prisutnost u Nebu.

A ti, Marijo Majko Božja i moja Majko, preporuči me svome Sinu i isprosi mi oproštenje svih uvreda koje sam mu nanio, te milost da ga više nikada ne uvrijedim. A Ti, ljubezni moj Isuse, za ljubav Mariji i Josipu, oprosti mi i daj mi milost da te jednom u Nebu gledam, hvalim i ljubim tvoju božansku ljepotu i dobrotu iz koje si meni za ljubav postao djetetom. Ljubim te neizmjerna dobroto, ljubim te, Isuse moj, ljubim te Bože moj, ljubavi moja i sve moje. Litanije sv. Josipa st.

Anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: «Ustani uzmi dijete i majku njegovu, pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem jer će Herod tražiti dijete da ga ubije» (Mt 2,13).

Budući da su sveti mudraci obavijestili Heroda, da se već rodio kralj Židovski, tiranski vladar je naredio da se ubiju sva djeca mlađa od 2 godine u okolici Betlehema. A tada Bog, želeći za sada sačuvati svoga Sina od smrti poslao je anđela da obavijesti Josipa kako treba uzeti dijete i Majku njegovu i pobjeći u Egipat. Promatraj ovdje spremnu poslušnost sv. Josipa koji je odmah krenuo na put, iako mu anđeo nije naložio trenutak polaska, bez sumnjičenja i istraživanja o vremenu i načinu putovanja te mjestu gdje će se u Egiptu boraviti.

Josip je odmah obavijestio Mariju, i iste noći, kako to s pravom tvrdi Gerson, sabirući siromašni alat svog zanata koji je mogao ponijeti sobom i koji mu je trebao poslužiti u Egiptu za prehraniti svoju siromašnu obitelj, skupa sa svojom zaručnicom Marijom, sam bez vodiča se uputio na put dug preko 400 km po planinama i grubim putovima pustinje.

Kako je morala biti velika patnja sv. Josipa na ovom putovanju videći kako trpi njegova draga zaručnica koja se još nije bila navikla hodati s ljubljenim dijetnom u naručju, koje su bježeći naizmjenično nosili Marija i Josip, u strahu da će na svakom koraku susresti Herodove vojnike, usred zime, po vjetru i ledu.

Što su mogli jesti tijekom ovog putovanja? Možda neki komad kruha koji su ponijeli sobom od kuće ili dobili proseći milostinju. Gdje su noću spavali? Vjerojatno u kakvom skloništu, štali, pod nekim stablom ili na otvorenom.

O da, sv. Josip je bio potpuno sjedinjen s voljom Vječnog Oca koji je htio da njegov Sin još kao dijete počne trpjeti kako bi zadovoljio za grijehe ljudi, ali nježno srce sv. Josipa puno ljubavi nije moglo ne kušati veliku muku gledajući kako dijete drhti i plače od hladnoće i neudobnosti koje je doživljavalo.

Promatraj zatim koliko je morao trpjeti sv. Josip za vrijem sedam godina boravka u Egiptu usred nepoznatog, poganskog i barbarskog naroda, budući da tu nije imao ni prijatelja ni rodbine koji bi ga posjetili. Sv. Bernard tvrdi da je sveti patrijarh bio primoran raditi dan i noć, kako bi prehranio svoju siromašnu zaručnicu i božansko dijete, koje proviđa hranu svim ljudima i životinjama.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, po spremnoj poslušnosti koju si uvijek imao i gajio prema volji Božjoj, isprosi mi od svog Isusa milost da se Božjim zapovijedima uvijek savršeno pokoravam. Na putu u vječnost kojim moja duša putuje usred tolikih neprijatelja isprosi mi milost da nikada sve do časa smrti ne izgubim Isusovo i Marijino društvo. U zajedništvu s njima sve muke ovoga života, pa i sama smrt bit će mi slatka i draga.

O Marijo, Majko Božja, po patnjama koje je tvoja nježna duša trpjela na putu u Egipat isprosi mi jakost da strpljivo i podložno podnosim sve nedaće i protivštine koje me zadese. A ti dragi moj Isuse, smiluj mi se! Ajme! ti koji si moj Gospodin i Bog, nevin si htio još od djetinjstva toliko za mene trpjeti, a ja grešnik, koji sam toliko puta zaslužio Pakao, kako sam bio nezadovoljan i nestrpljiv kada sam trebao nešto pretrpjeti za tebe! Gospodine moj oprosti mi.

Od sada sam spreman trpjeti koliko ti želiš i nositi sve križeve koje ćeš mi poslati. Pomozi mi svojom milošću, inače ću ti se iznevjeriti. Ljubim te Isuse moj, blago moje, sve moje i želim te uvijek ljubiti, a da ti omilim pripravan sam trpjeti koliko ti želiš. Litanije sv. Josipa st.

Dječak Isus ostade u Jeruzalemu bez znanja svojih roditelja (Lk 2, 43). Kad je došlo vrijeme povratka iz Egipta anđeo je ponovno obavijestio Josipa da se s djetetom i njegovom Majkom vrati u Judeju. Sv. Bonaventura smatra da je u povratku patnja Josipa i Marije bila još veća nego o dolasku jer je Isus tada imao oko 7 godina te je bio toliko velik da ga se nije moglo nositi u naručju, a istovremeno je bio mali da nije sam mogao propješačiti tako dalek put. Tako je ljupki dječak Isus često bio primoran zaustaviti se padajući na zemlju od iznemoglosti.

Nakon povratka u domovinu, promatraj zatim muku Josipa i Marije koju su kušali kad su izgubili dvanaestogodišnjeg Isusa prigodom pohoda hramu u Jeruzalem. Josip je bio naviknut uživati slatki pogled i prisutnost svoga ljubljenog Spasitelja. Kolika li je bila Josipova bol kad je tri dana bio lišen Isusove prisutnosti i ne znajući da li će ga pronaći; i ne znajući razlog tome, što je bila najveća muka jer se sv. patrijarh u svojoj poniznosti bojao da je Isus zbog neke njegove pogreške odlučio da više neće živjeti u njegovom domu, misleći da nije više dostojan njegova društva, časti pomagati mu i brinuti se o tako velikom blagu.

Nema veće muke za dušu koja je svu svoju ljubav dala Bogu, od sumnje da ga je uvrijedila i da mu je omrznula. Marija i Josip tri dana nisu spavali, nego su trajno naricali tražeći svoga ljubljenoga, jer mu je sama Presveta Djevica kad ga je u hramu našla rekla: Dijete moje zašto si nam to učinio! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili (Lk 2, 48) Sine kako si nam gorku muku dao kušati ova tri dana kad smo te plačući stalno tražili bez da smo te nalazili i bez vijesti od tebe. Promatrajmo zatim radost sv. Josipa kad je pronašao Isusa i saznao da razlog njegova udaljavanja nije bila neka njegova pogreška, nego ljubav prema slavi njegova Vječnog Oca.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, ti plačeš što si izgubio Isusa, ali ti si ga uvijek ljubio, a on je tebe tako ljubio da te je izabrao za hranitelja i čuvara svoga života. Dopusti mi da i ja plačem, koji sam zbog stvorenja i svoje tvrdoglavosti izgubio Boga, prezrevši njegovu božansku milost. Ah moj sveče, po zaslugama žalosti što si je osjetio kad si Isusa izgubio, izmoli mi pokajanje da plačem što sam svoga Gospodina uvrijedio. A po onoj radosti koju si osjetio kad si Isusa u hramu našao, isprosi mi milost da ga i ja pronađem te da se On po svojoj milosti u moju dušu povrati te da ga više nikada ne izgubim. A ti Majko moja Marijo, koja si utočište grešnika, ne ostavi me nego mi iskaži milosrđe. Ako sam uvrijedio tvoga Sina, sad se za to skrušeno kajem iz svega srca svoga i spreman sam tisuću puta radije izgubiti život nego li milost Božju. Moli svoga Sina da mi oprosti a ti mi udijeli svetu ustrajnost.

A ti dragi Isuse ako mi još nisi oprostio, sada mi oprosti. Mrzim sve uvrede koje sam ti nanio, žao mi je što sam te uvrijedio i umro bih od žalosti. Ljubim te, i jer te ljubim, više mi je stalo do tvoje ljubavi i milosti nego do svih kraljevstva svijeta. Gospodine pomozi mi da te uvijek ljubim i da te nikada više ne uvrijedim. Litanije sv. Josipa st.

Tada siđe s njima, dođe u Nazaret, i bijaše im poslušan (Lk 2,51).

Nakon što su Isusa pronašli u hramu, On se s Marijom i Josipom vratio u njihovu kuću u Nazaret i živio je s Josipom sve do njegove smrti, slušajući ga kao svoga oca. Promatrajte sada sveti život koji je Josip provodio u društvu Marije i Isusa. U njihovoj obitelji se sve činilo isključivo na veću slavu Božju, nije bilo drugih misli nego Bogu se dopasti, razgovaralo se jedino o ljubavi koju ljudi trebaju Bogu iskazivati i onoj kojom ih Bog ljubi. Pogotovu da je poslao svoga jedinorođenog Sina na svijet kako bi trpio, i okončao svoj život u moru patnje i prezira za spasenje ljudi.

Ah s koliko suza su Josip i Marija, koji su već dobro razumijevali pisma, u prisutnosti Isusa govorili o njegovoj teškoj muci i smrti. S koliko su nježnosti govorili, o onome što govori Izajija, da će njihov ljubljeni morati postati čovjek boli, prezren kojega će njegovi neprijatelji izobličiti do te mjere da neće više biti prepoznatljiv u svojoj ljepoti; da će mu do te mjere bičevima iznakaziti i pogaziti tijelo te će izgledati kao bolestan od gube prepun rana; da će njihov ljubljeni Isus morati sve trpjeti u strpljenju niti ne otvarajući usta na sva ta mučenja, kao jaganjac pustiti da ga vode u smrt, te će konačno obješen na drvo križa između dvaju razbojnika u patnjama okončati svoj život.

A na kraju promatrajte osjećaje ljubavi i nježnosti koje su ti razgovori budili u srcu sv. Josipa.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, po suzama koje si prolio kad si razmišljao o budućoj Isusovoj muci isprosi mi milost da se bez prestanka prisjećam muke moga Spasitelja; svetom ognju ljubavi koji se kod tih razgovora rađao u tvom srcu, isprosi mi milost da se samo iskra tog plamena upali u mojoj duši koja je svojim grijesima bila velikim uzrokom Isusove muke.

A ti Marijo, po muci koju si u Jeruzalemu pretrpjela, kad si gledala muku i smrt svoga predragoga Sina isprosi mi pokajanje da oplačem svoje grijehe.

Slatki moj Isuse koji si iz ljubavi prema meni toliko trpio i umro učini da tu tvoju ljubav nikada ne zaboravim. Moj Spasitelju tvoja smrt je moja nada. Vjerujem da si ti za mene umro i nadam se da ću se po tvojim zaslugama spasiti. Ljubim te svim srcem, ljubim te nada sve, ljubim te više nego samoga sebe. Ljubim te i tebi za ljubav spreman sam podnijeti svaku muku. Kajem se što sam tebe, najveće dobro, ražalostio. Ne želim drugo nego tebe ljubiti i tebi omiljeti. Budi mi u pomoć moj Gospodine i ne daj da se ikada odijelim od tebe. Litanije sv. Josipa st.

Tada siđe s njima, dođe u Nazaret, i bijaše im poslušan (Lk 2,51). Promatrajte ljubav koju je Josip imao prema svojoj zaručnici Mariji. Ona je bila najljepša među svim ženama, bila je najponiznija, najblaža, najčišća, najposlušnija, najviše je ljubila Boga i nikad nitko više od nje neće ljubiti Boga, ni od anđela ni od ljudi, tako da je zasluživala svu ljubav sv. Josipa, koji je i sam bio veliki ljubitelj kreposti.

K tome još dodajte ljubav kojom je Josip vidio da ga ljubi Marija koja je sigurno ljubila svoga zaručnika više nego sva druga stvorenja. A on je nju gledao kao najobljubljeniju od Boga, izabranu biti Majkom jedinorođenog Sina Božjega. Iz svega ovoga uvidite kolika je velika bila privrženost i ljubav, koju je pravedno i zahvalno srce sv. Josipa osjećalo prema svojoj ljupkoj zaručnici.

Promatrajte zatim ljubav koju je sv. Josip imao prema Isusu. Budući da je Bog ovog sveca odredio da bude Isusu umjesto oca, sigurno mu je u srce bio ulio i očinsku ljubav prema ljubeznom Sinu koji istovremeno bijaše i Bog. Tako da ljubav sv. Josipa nije bila čisto ljudska kao što je to ljubav drugih očeva prema svojoj djeci, nego je bila nadnaravna ljubav koja je u istoj osobi pronalazila svoga sina i svoga Boga.

Josip je dobro znao po božanskoj objavi koju je primio po anđelu da je to dijete u čijem je društvu uvijek bio istovremeno i Riječ Božja koja je iz ljubavi prema ljudima, pogotovu njemu samome, postala čovjekom. Znao je da ga je On sam izabrao, između svih ljudi, za čuvara svoga života i htio se zvati njegovim sinom. Promatrajte koliki se plamen ljubavi morao zapaliti u srcu sv. Josipa kada je razmišljao o svemu tome, i kada je gledao Gospodina kako mu je kao dječak posluživao i pomagao u otvaranju ili zatvaranju radnje, ili obradi drveta, ili sakupljanju otpadaka i čišćenju kuće, ili kako mu je u svemu bio poslušan što je od njega tražio. Što više, kako Isus nije ništa radio bez njegova odobrenja koga je slušao kao svoga oca.

Koja li se ljubav javljala u srcu Josipa kad je nosio slatko dijete Isusa u naručju, mazio ga i bio mažen od njega, kad je slušao iz njegovih usta riječi vječnog života koje su postajale goruće strijele ljubavi i ranjavale njegovo srce, kad je gledao to božansko djetešce kako je kreposno živjelo i davalo mu uzor svih kreposti.

Među ljudima dug suživot ohladi ljubav jer živeći dugo zajedno osobe uvide slabosti jedno drugoga. Nije tako bilo s Josipom. Koliko je više razgovarao s Isusom više je uviđao njegovu svetost. Iz toga zaključite koliko je Josip ljubio Isusa jer je proveo u njegovu društvu preko 25 godina.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, radujem se što si bio tako sretan te si Isusu mogao kao otac zapovijedati, tako da te slušao onaj kome se pokoravaju Nebo i zemlja. Sv. moj Josipe budući da ti je Isus služio i ja te želim slušati, hoću te od sada poštivati, ljubiti i slušati kao svoga gospodara. Uzmi me pod svoju zaštitu, zapovijedaj mi što želiš. Znam da će sve što budeš od mene tražio biti za moje dobro i na slavu moga i tvoga Otkupitelja. Sv. moj Josipe, moli za mene Isusa. On ti bez sumnje neće ništa uskratiti, jer je On na zemlji slušao sve tvoje zapovijedi. Reci mu neka mi sve oprosti čime sam ga vrijeđao. Reci mu neka me otrgne od stvorenja i od mene samoga te me svojom ljubavlju užiže, a onda neka od mene radi što mu volja.

A ti presveta Majko Marijo, po ljubavi koju je prema te bi imao sv. Josip, uzmi me pod svoje okrilje pa zamoli svoga sv. zaručnika neka me uzme za svoga slugu.

A ti dragi moj Isuse koji si se htio poniziti i čovjeku se pokoravati, samo da nadoknadiš za moj neposluh, po poslušnosti kojom si se na zemlji Josipu pokoravao daj mi milost da od sada slušam sve što od mene tražiš. A po ljubavi koji si imao prema Josipu i Josip prema tebi, Isuse neizmjerna dobroto, udijeli mi veliku ljubav prema tebi koji zaslužuješ da te svim srcem ljubim. Zaboravi nepravde koje sam učinio prema tebi i smiluj mi se. Ljubim te Isuse, ljubavi moja, ljubim te Bože moj i želim te zauvijek ljubiti. Litanije sv. Josipa st.

Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih (Ps 116, 15). Promatraj kako je sv. Josip, nakon što je vjerno služio Isusu i Mariji došao do kraja svoga života u kući u Nazaretu. Okružen anđelima i pomognut od Kralja anđela i Marije svoje zaručnice, koji su stajali jedno s jedne, drugo s druge strane njegova siromašnog kreveta, u ovom slatkom društvu, u rajskom miru Josip ostavi ovaj bijedni zemaljski život. Zbog prisutnosti svoje zaručnice i sina koji se udostojao zvati Otkupitelj, smrt sv. Josipa je postala slatka i dragocjena.

Nije bilo moguće da ima gorku smrt on koji je umirao u naručju onoga koji je Život. Tko će ikada objasniti i razumjeti čiste slasti, utjehe, blažene nade, čine predanja, plamene ljubavi koji su gorjeli u srcu sv. Josipa, riječi vječnoga života koje su mu naizmjenično Isus i Marija govorili u zadnjim trenucima njegova života? Jako je razborito mišljenje koje donosi sv. Franjo Saleški, da je sv. Josip umro iz čiste ljubavi prema Bogu.

Takva je bila smrt našeg sveca, potpuno mirna i blaga, bez uznemirenosti i straha jer je uvijek živio svetim životom. Ne može biti takva smrt onih koji su vrijeđali Boga i zaslužili Pakao. Da, ali u trenutku smrti bit će veoma utješena duša koju bude štitio sv. Josip. On je uvijek u životu bio poslušan Bogu, te sigurno može zapovijedati đavlima, koje će svetac otjerati i spriječiti da u času smrti osoba koja je njemu bila pobožna bude napastovana. Blago duši koju će u tom najtežem trenutku braniti tako veliki odvjetnik. Njemu su na samrti pomagali Isus i Marija, spasio je dijete Isusa od smrtne opasnosti te je zadobio od Boga povlasticu i milost da bude zaštitnik dobre smrti te da može osobe koje su mu pobožne u času smrti osloboditi od opasnosti vječne smrti.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše i zaštitniče, s pravom si sretno umro jer si cijeli život sveto živio. Ja sam s pravom zaslužio nesretnu smrt zbog svojih grijeha, ali ako me ti štitiš neću propasti.

Ti nisi bio samo veliki prijatelj moga suca, nego si mu bio čuvar i branitelj. Ako me ti Isusu preporučiš, on me neće moći osuditi. Sveti moj patrijarše, ja te nakon Marije izabirem za svog glavnog odvjetnika i zaštitnika. Obećajem ti da ću kroz sav svoj život što mi preostaje, svaki dan tebe štovati, iskazivati ti posebnu čast i pod tvoje se okrilje i zaštitu staviti.

Iako ja to ne zaslužujem, ali me ti, ipak Isusu i Mariji za ljubav, uzmi za svoga slugu. Po druženju s Isusom i Marijom štiti me i brani uvijek u mom životu, da nikada ne izgubim Božje milosti i od Boga se ne odijelim. Po ljubavi s kojom su uza te u zadnjem trenutku života bili Isus i Marija budi mi na pomoći pogotovu u času moje smrti, da jednoga dana dođem u Nebo, zahvalim ti, te s tobom Isusom i Marijom hvalim i ljubim Boga u vijeke vjekova.

Presveta Djevice, nado moja, ti znaš da se ja uzdam u zasluge Isusa Krista i tvoj zagovor, te se nadam da ću sretno umrijeti i biti spašen. Majko moja, ne ostavi me nikada, a osobito mi priskoči u pomoć u času moje smrti, isprosi mi milost da izdahnem zazivajući tebe i Isusa.

A ti dragi moj Spasitelju koji ćeš me jednoga dana suditi, oprosti mi sve moje uvrede kojima sam te povrijedio i za koje se svom dušom kajem, oprosti mi odmah prije nego dođe smrtni čas kad ćeš me suditi. Bijedna li mene koji sam tolike godine izgubio jer te nisam ljubio. Daj mi milost da te jako ljubim u ovo malo vremena mog života koje mi preostaje. A kada dođe čas prelaza iz ovoga života u vječnost daj da umrem goreći iz ljubavi prema tebi. Ljubim te moj Spasitelju, Bože moj, moja ljubavi, sve moje i ne tražim od tebe druge milosti osim da te ljubim, i ako molim da mi udijeliš Nebo to je samo zato da te ljubim svim silama zauvijek. Amen, tako budi. Isuse, Marijo i Josipe dajem vam svoje srce i dušu! Isuse, Marijo i Josipe dajte da u smrtnoj stisci umrem u vašem društvu. Amen. Litanije sv. Josipa st.

Dobro valjani i vjerni slugo, bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti. Uđi u radost Gospodara svojega (Mt 25,21).

Slava koju Bog daje svojim svetima na Nebu odgovara svetosti života koji su provodili na zemlji. Za razumjeti svetost Josipa, dosta je shvatiti što kaže Evanđelje: Josip muž njezin jer je bio pravedan (Mt 1,19). Pravedan u Bibliji znači da je posjedovao sve kreposti, jer kada nekome nedostaje jedna krepost ne može se reći da je pravedan. Ako Duh Sveti dakle, sv. Josipa naziva pravednim kada je bio izabran za Marijina zaručnika, promatraj koje obilje Božje ljubavi i svih kreposti je naš svetac izvlačio iz svakodnevnih razgovora sa svojom svetom zaručnicom koja mu je svjedočila i pružala savršen uzor življenja svih kreposti.

Ako je samo jedna Marijina riječ bila dovoljna da posveti Ivana Krstitelja i ispuni Duhom Svetim Elizabetu, do kojih vrhunaca svetosti trebamo držati da se uspela lijepa duša sv. Josipa, koji se 25 godina družio s Isusom i Marijom? Koji rast u krepostima i zaslugama možemo pretpostaviti da je Josip zaslužio živeći tolike godine s Isusom, služeći ga, hraneći i pomažući mu na ovoj zemlji?

Ako Bog obećava nagradu samo za čašu hladne vode koja se dadne u njegovo ime siromahu, zamislite koliku je slavu u Nebu udijelio sv. Josipu koji ga je spasio iz Herodovih ruku, priskrbljivao mu odjeći i hranu, toliko ga puta u naručju nosio i uzdizao s tolikom ljubavlju. Svakako trebamo držati da je Josipov život u motrenju i prisutnosti Isusa i Marije bio trajno prožet molitvom, bogat činima vjere, povjerenja, ljubavi, predanja i prikazanja.

Ako dakle, nebeska nagarda odgovara zaslugama u životu, zamislite kolika je slava Josipova u Nebu. Sv. Augustin uspoređuje svece sa zvijezdama a sv. Josipa sa suncem. Pater Suarez kaže da je razborito smatrati da je Josip poslije Marije, najuzvišeniji od svih svetaca u zaslugama i slavi. Iz toga sv. Bernardin zaključuje da, na određeni način Josip, na Nebu zapovijeda Isusu i Mariji, kad želi isprositi neku milost onima koji su mu pobožni.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, sad kad u Nebu uživaš na visokom prijestolju blizu svoga ljubljenoga Isusa, koji ti je na zemlji bio pokoran, smiluj se meni, koji živim usred tolikih neprijatelja, sotone i zlih strasti koje se neprestano dižu protiv mene samo da me liše Božje milosti. Molim te, po milosti koja ti je bila dana na zemlji, da uvijek budeš u društvu Isusa i Marije, isprosi mi milost da sve dane mog života ostanem sjedinjen s Bogom, oprem se paklenim napadajima i umrem ljubeći Isusa i Mariju te uzmognem jednom doći u kraljevstvo blaženih i u njemu zajedno s tobom u njihovu se društvu radovati.

Presveta Djevice Marijo, Majko moja, kad ću biti oslobođen od straha, ne griješiti više, pasti ničice pred tobom na koljena i nikada se više od tebe ne odijeliti? Ti mi moraš pomoći dostići tu sreću.

Ljubljeni moj Isuse, dragi moj Otkupitelju, kad ću moći doći u Nebo, ljubiti te i gledati licem u lice, te biti siguran da te više nikada neću izgubiti? Dok živim uvijek sam u toj pogibelji. O moj Gospodine i jedino dobro moje, po Josipovim zaslugama, koga Ti toliko ljubiš i poštuješ u Nebu, i po zaslugama tvoje predrage Majke Marije, a još više po zaslugama tvoga života i smrti po kojima mi daruješ nadu i svako dobro, ne dopusti da se ikada rastavim od tvoje ljubavi, već daj da te posjedujem i ljubim svim silama. Amen, tako budi, tome se nadam. Litanije sv. Josipa st.

Smiluj mi se Bože po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje (Ps 51,1) Svaki vjernik, a pogotovu zato što zna da će umrijeti, treba biti pobožan sv. Josipu kako bi zadobio milost dobre smrti. Cijeli kršćanski svijet priznaje sv. Josipa za zagovornika umirućih i zaštitnika sretne smrt iz tri razloga.

Prvo, jer ga Isus Krist ljubi ne samo kao prijatelja, nego i kao oca, pa je stoga njegov zagovor moćniji od zagovora drugih svetaca. Pobožni Gerson kaže da molitva sv. Josipa na određeni način ima snagu zapovijedi: Ono što moli otac, možemo smatrati zapovijeđu .

Drugo, jer sv. Josip ima veću moć nad đavlima koji se bore protiv nas na kraju života. Isus Krist je dao sv. Josipu posebnu povlasticu da štiti umiruće od Sotonskih zasjeda kao nagradu što ga je sv. Josip spasio od Herodove zavjere.

Treće, sv. Josip i zbog Isusove i Marijine prisutnosti i pomoći u svojoj smrti ima posebnu povlasticu isprositi slatku smrt osobama koje su mu pobožne. U trenutku smrti kad ga zazivaju priskoči im u pomoć, tješi ih te i njima u pomoć dovede i Isusa i Mariju.

O tome postoje brojni primjeri, a mi ćemo se zadovoljiti samo s nekoliko slijedećih. Boverio pripovijeda kako je 1541. fra Aleksije iz Vigevana, brat kapucin koji je za života bio jako pobožan sv. Josipu, bio na umoru i zamolio subraću da upale nekoliko svijeća. Oni su ga upitali zašto mu to treba. On je odgovorio da će uskoro doći posjetiti ga sv. Josip i Marija, Majka Isusova. I dok je on to govorio, uskliknu: Evo sv. Josipa i Kraljice Neba, draga moja braćo kleknite i primite ih. Ubrzo nakon toga pobožni fratar je blago umro. Bio je to 19. ožujak, dan kad se slavi svetkovina sv. Josipa.

Pripovjeda Patrignani, oslanjajući se na sv. Vinka Fererskoga i druge pisce, kako je neki trgovac iz Valence običavao svaki put na Božić pozivati na ručak jednog starca i ženu s malim djetetom kao izraz časti prema sv. Josipu, Mariji i djetetu Isusu. Nakon trgovčeve smrti njegovi prijatelji su za njega molili. On se ukaza jednom od njih i reče kako su ga u čas smrti pohodili Isus, Marija i Josip govoreći mu: «Ti si za života nas same primao u osobama oni triju siromaha koje si pozivao u svoju kuću. Mi smo sada došli primiti tebe u naš dom». I odveli su ga odmah u Raj.

U Franjevačkim ljetopisima zapisano je da se 14. veljače časnoj sestri Prudenciji Zanoni, koja je bila jako pobožna sv. Josipu, dok je bila ona samrti ukazao sv. Josip s djetetom Isusom u naručju a ona je razgovarala i s jednim i s drugim zahvaljujući za veliku milost i najdraže društvo. Odmah nakon toga je sretno umrla.

Pripovijeda se u povijesti bosonogih karmelićanki, da dok je sestra Ana od sv. Augustina bila na umoru, kako su neke redovnice vidjele da joj u času smrti pomažu sv. Josip i sv. Terezija Avilska, a sestra Ana je kliktala od radosti. A neka karemelićanska redovnica u drugom samostanu ju je vidjela kako uzlazi u Nebo skupa sa sv. Josipom i majkom Terezijom.

Neki redovnik augustinac, piše p. Ivan iz Allosa, u svojoj knjizi o sv. Josipu, ukazao se svome subratu i rekao mu da je spašen od vječne propasti zbog posebne pobožnosti koju je imao prema sv. Josipu, te je nadodao kako on može svojim zagovorom puno učiniti kod Isusa Krista.

Molitva: Josipe, sveti moj patrijarše, po spremnoj poslušnosti koju si uvijek imao i gajio prema volji Božjoj, isprosi mi od svog Isusa milost da se Božjim zapovijedima uvijek savršeno pokoravam. Na putu u vječnost, kojim moja duša putuje usred tolikih neprijatelja, isprosi mi milost da nikada, sve do časa smrti, ne izgubim Isusovo i Marijino društvo. U zajedništvu s njima sve muke ovoga života, pa i sama smrt bit će mi slatka i draga.

Sv. Bernard tvrdi da Marijina ljubav prema nama ne može biti ni veća ni moćnija od one kojom nas sada ona ljubi, te Gospa uvijek obiluje svojom nježnošću kad nas sažaljeva i svojom moću kad nam pomaže. Najčišća moja moćna Kraljice prebogata samilošću ti želiš i možeš svakome isprosit spasenje. Od danas i zauvijek ću te moliti riječima pobožnog Blosia: 'Gospe, zaštiti me u borbi, daj mi jakosti kad se kolebam'. Majko Presveta pomozi mi uvijek u ovoj velikoj bitci protiv pakla, a kada primijetiš da klecam i da malo nedostaje da padnem brzo mi pruži svoju ruku i moćno me podrži. O Bože, koliko ću napasti još morati pobijediti prije smrti! Marijo Majko moja, ufanje moje, jakosti moja, ne dopusti da izgubim Božju milost, a sa svoje strane odlučujem da ću se uvijek tebi utjecati u svim napastima moleći. Pomozi mi, Marijo, pomozi mi. Litanije sv. Josipa st. 666