U Novom zavjetu otajstvo Isusove osobe i njegova djela spasenja često je izraženo pojmom imena: »Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kome nam se treba spasiti« (Dj 4,12). »Da se na ime Isusovo prigne svako koljeno na Nebu i na zemlji« (Fil 2,10).
Pobožnost Imenu Isusovu razvija se još od otačkog vremena. Sv. Bernardin Sijenski (1380—1444), veliki pučki misionar, postao je njezinim apostolom — on je prvi skicirao i simbol IHS (prva slova imena Isusova na grčkom, kasnije čitano i kao Iesus Hominum Salvator). Sv. Ignacije Loyolski uzeo je taj simbol kao oznaku Družbe Isusove.
Liturgijski blagdan Imena Isusova u Crkvi se slavi 3. siječnja. Pobožnost obuhvaća Litanije Presvetom Imenu, krunicu Imena Isusova, i tradicionalnu Devetnicu nadoknade za psovke — molitvu zadovoljštine za sve uvrede nanesene Imenu Božjem.