U biblijskoj objavi krv je prisno povezana sa životom, sa smrću, s vazmom, sa svećeništvom i bogoslužnim žrtvama, s Otkupljenjem i Savezom. Starozavjetni pralikovi vezani uz krv ispunili su se u Kristu, osobito u njegovu vazmu smrti i uskrsnuća. Zato je otajstvo Kristove Krvi u središtu vjere i spasenja.
Pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj razvijala se kroz srednji vijek pod utjecajem mistika — sv. Bernarda, sv. Gertrude, sv. Bonaventure, sv. Anđele Folinjske, sv. Katarine Sijenske. Veliki apostol pobožnosti bio je sv. Gašpar del Bufalo (1786—1837) koji je utemeljio kongregaciju Misionara Predragocjene Krvi.
Papa Pio IX. odredio je 1849. da se u cijeloj Katoličkoj Crkvi slavi blagdan Krvi Kristove prve nedjelje u srpnju. Papa sv. Pio X. prenio je proslavu na 1. srpanj. Nakon Drugog vatikanskog koncila slavi se zajedno s blagdanom Tijela Kristova kao svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove.
U Hrvatskoj se Krv Kristova posebno štuje u Ludbregu, gdje se prema predaji 1411. u svetoj misi krv pojavila u kaležu. Ludbreg je tako jedno od najstarijih euharistijskih svetišta u Europi.