Marijina Tajna
Sv. Ljudevit M.G. Montfortski
Marija je primila od Boga posebnu povlasticu nad dušama da ih hrani i čini da rastu u Bogu. Sv. Augustin nadovezuje na ovo, da su svi preodabranici na ovom svijetu zatvoreni u krilu Marijinu i da ne dolaze na svjetlo dok ih ova dobra Majka ne porodi za život vječni. Stoga, kao što dijete prima od majke svu hranu, koju mu ona pruža prema njegovoj potrebi, tako i preodabranici primaju svu svoju duhovnu hranu i svu svoju snagu od Marije
Marija je veliki Božji model, koji je sazdao Duh Sveti da u njemu posredstvom hipostatskog sjedinjenja posve prirodno oblikuje Bogo- čovjeka i da po milosti u njemu oblikuje Božjeg čovjeka. Tome modelu ne manjka nijedan potez božanstva; tko god je unutra ubačen i tko se prepusti djelovanju poprima sve crte Isusa Krista pravoga Boga, i to na blag i ljudskoj slaboći prilagođen način, bez mnogo muke i posla; na siguran način, tj. bez straha od prijevare, jer sotona nikada nije imao niti će ikada imati pristupa u Mariju, svetu i bezgrešnu i bez i najmanje sjenke i ljage grijeha. Nema, niti će ikada biti ikojeg stvora u kojem bi Bog bio veći, izuzevši sama sebe i u samom sebi, nego što je u božanskoj Mariji, neizuzevši tu ni blaženike, ni kerubine pa i najviše serafe, ni u samome Nebu!
Marija je Božji Raj i njegov neizrecivo lijepi svijet, u koji je Božji Sin ušao da čini čudesa, da ga čuva i da u njemu uživa. On je stvorio jedan svijet za čovjeka - putnika, i to je ovaj u kojemu mi stanujemo; stvorio je jedan svijet za čovjeka-blaženika, i to je Nebo; ali On je stvorio ijedan drugi svijet za se i nadjenuo mu ime Marija: svijet nepoznat skoro svim smrtnicima na zemlji i neshvatljiv također svim anđelima i blaženicima koji se nalaze u Nebu, i koji gledajući zadivljeno Boga tako visoko i tako daleko od svih njih, tako odijeljena i tako sakrivena u svome svijetu, u božanskoj Mariji, danju i noću kliču: Svet, Svet, Svet!
Blažena i tisuću puta je blažena ona duša na ovom svijetu kojoj Duh Sveti otkrije Marijinu tajnu da je upozna; i kojoj otvori taj zatvoreni vrt da u nj uđe, taj zapečaćeni zdenac da iz njega crpe i pije u velikim gutljajima životvorne vode milosti! Ta će duša u tom ljubaznom stvorenju naći Boga samoga, bez stvorenja; ali Boga koji je u isto vrijeme i neizmjerno svet i uzvišen i koji se neizmjerno spušta i prilagođuje njezinoj slaboći. Budući daje Bog posvuda, možemo ga naći posvuda, pa čak i u Paklu; ali nema ni jednog mjesta gdje ga duša može naći bliže sebi i više prilagođenijeg svojoj slaboći nego u Mariji, jer je radi toga u nju i sišao. Posvuda izvan Marije, On je Kruh jakih i Kruh anđela; ali u Mariji, On je Kruh djece.
Ne smijemo dakle misliti, kako to čine neki lažno prosvijetljeni, da nam je Marija - budući daje samo stvorenje - zapreka za sjedinjenje sa Stvoriteljem. Nije više Marija koja živi, nego sam Isus Krist, Bog sam koji živi u Mariji. Njezino preobraženje u Boga nadilazi ono sv. Pavla i drugih svetaca daleko više nego što nebo nadvisuje zemlju. Marija je stvorena samo za Boga. Stoga, daleko od toga da bi zadržala za se koju dušu.
Ona je baca u Boga i sjedinjuje ju s njim to savršenije što se savršenije ta duša sjedinjuje s njom. Marija je čudesna Božja jeka koja odgovara samo "Bog" kad se zazove Marija, koja slavi samo Boga kad je sa sv. Elizabetom zovemo blaženom. Da su ti lažno prosvijetljeni, koje je đavao tako strašno varao sve do načina kako će moliti, znali naći Mariju, a po Mariji Isusa, po Isusu Boga Oca, ne bi tako strašno bili pali. Kad smo jednom našli Mariju, i po Mariji Isusa, a po Isusu Boga Oca, našli smo svako dobro, kažu svete duše: Inventa, etc. Tko kaže sve, ne izuzima ništa: svaku milost i svako prijateljstvo kod Boga; svu sigurnost protiv Božjih neprijatelja; svu istinu protiv laži; svu lakoću i svu pobjedu protiv teškoća spasenja; svu slatkoću i svu radost u teškoćama života. Ne stoji, dakako, daje onaj tko je po pravoj pobožnosti našao Mariju izuzet od križeva i trpljenja; on je njima upravo obasut, jer Marija - budući daje Majka živih - daje svojoj djeci komade Drveta života, što je Isusov križ; ali dijeleći im teške križeve, daje im i milost da ih nose strpljivo pa čak i radosno; tako da su križevi koje daje onima koji njoj pripadaju više poslastice ili zašećereni križevi negoli gorki križevi; ili, ako neko vrijeme i osjećaju gorčinu kaleža, koji je potrebno ispiti da se postane prijateljem Božjim, utjeha i radost što im ta dobra Majka šalje iza žalosti, veoma ih ojačaju tako da mogu nositi još teže i gorče križeve.
Dakle, poteškoća je znati uistinu naći božansku Mariju, da tako nađemo svaku milost u izobilju. Bog, budući daje apsolutni gospodar, može dati sam što redovno daje samo preko Marije. Ne možemo nijekati, a da ne upadnemo u nepromišljenost, da On to koji puta i čini međutim, prema redu koji je utvrdila Vječna Mudrost, On se daje ljudima - u redu milosti - samo po Mariji, kako kaže sv. Toma. Da se uzdignemo do njega i s njime sjedinimo, treba se služiti istim sred¬tvom kojim se On poslužio da siđe k nama, da postane čovjekom i da nam dade svoje milosti, a to sredstvo jest prava pobožnost Svetoj Djevici, (citat uz djela sv. Ljudevita - Marijina tajna)
Očev je blagoslov ljudima zasjao po Mariji
Iz Govora svetoga Sofronija, biskupa
Zdravo Marijo, milosti puna. Gospodin je s tobom. Možeš li o Djevo Marijo, tražiti veće radosti od ove? Ili što može biti i uvišenije od te milosti koja je jedino tebi od Boga dana? Može li se što radosnije ili sjajnije izmisliti? Čudo koje u tebi čovjek zapaža nema sebi ravna, sve je ispod milosti koja je tebi dana; sve je u drugom redu, pa i ono što je najvaljanije, i sve bljeska sjajem koji je manji od toga.
Gospodin s tobom: tko da se usudi s tobom takmičiti? Bog je uz tebe; ima li koga tko ne bi smjesta uzmaknuo pred tobom i još ti radosno priznao prvenstvo i odličnost? Stoga gledajući tvoje odlike koje se uzdižu nad sva stvorenja, tebe radosnim klicanjem zazivam: Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom. Ti si izvor radosti ne samo ljudima nego i višnjim silama.
Doista, blagoslovljena si među ženama, jer si prokletstvo Eve u blagoslov okrenula; učinila si da Adam, koji je prije ležao prokletstvom ošinut, po tebi blagoslov zadobije. Uistinu si blagoslovljena među ženama, jer je po tebi Očev blagoslov ljudima zasjao i od starog ih prokletstva oslobodio.
Uistinu si blagoslovljena među ženama, jer po tebi tvoji praroditelji spasenje zadobiše; ti si rodila Spasitelja koji im je pribavio božansko spasenje. Uistinu si blagoslovljena među ženama, jer s bez sjemena donijela rod koji zemlju obasu blagoslovom otkup, je od prokletstva koje je niklo trnjem.
Uistinu si blagoslovljena među ženama, jer premda s po prirodi žena, postala si Božjom Roditeljkom. Koji je iz tebe po istim rođen, utjelovljeni je Bog, pa se stoga s pravom i zasluženo nazivaš Bogorodicom, jer si pravoga Boga rodila.
Ti si pod svojim srcem Boga nosila, u tebi je On u svom tijelu boravio i iz tebe je kao zaručnik izišao te svima radost donio.
sve ljude obasjao božanskim svjetlom. U tebi je, o Djevo, kao u najčišćem i sjajnom Nebu, Bog podigao svoj šator; iz tebe je izišao kao zaručnik iz svoje ložnice; i poput diva je u svom životu trčao putem, u svemu živim ljudima donoseći spas koji će, protežući se od jednog kraja Neba do drugoga, sve ispunjati božanskom toplinom i životvornim sjajem.
Marija je sve čuvala u svom srcu
lz Govora svetog Lovre Justinianija, biskupa
Marija je" u sebi prebirala sve što je spoznala čitanjem, slušanjem i promatranjem. O kako li je rasla u vjeri, napredovala u zaslugama, blistala mudrošću te se sve više i više rasplamsavala ognjem ljubavi! Pošto su joj tako ponovo razotkrivena nebeska otajstva ona se ushićena ispunila radošću, obilno oplodila Duhom Svetim, usmjerila prema Bogu, a ostala u sebi ponizna. Jer Božja milost djeluje tako da iz dubina podiže na vrhunce i preobrazuje iz sjaja u sjaj.
Zaista blažene li Djevičine duše koja se, ispunjena i poučena Duhom uvijek i u svemu pokoravala zapovijedi Božje Riječi! Nisu je vodili njezini vlastiti osjećaji ni samovolja, nego je služenjem tijela izvana živjela onako kako ju je iznutra upućivala mudrost prema vjeri. Božanska je Mudrost sebi za stanovanje gradila dom Crkve pa je dolikovalo da joj Presveta Marija posluži kao uzor kako će se čuvati zakon, čistiti srce, njegovati poniznost i prinositi duhovni prinos.
Nju, vjerna dušo, nasljeđuj! Uđi u hram svoga srca da se mogneš duhovno očistiti i riješiti se zaraze grijeha. Ondje Bog u svemu Što činimo očekuje više odanost negoli djelo. Stoga, bilo da se po kontemplativnom nastojanju umom obilno bavimo Bogom, bilo da trijezno nastojimo oko porasta vrlina ili plemenitih djela prema bližnjemu, činimo to tako da nas potiče na to samo Kristova ljubav. To je zaista Bogu ugodan prinos duhovnoga čišćenja, koji se događa ne u hramu rukotvorenu, nego u hramu srca, u koji Krist Gospodin rado ulazi.
Cijeli svijet očekuje Marijin odgovor
Iz homilija u čast Djevice Marije sv. Bernarda, opata
Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće biti po čovjeku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koji je jadno pritište osuda. A eto tebi se pruža cijena spasenja našega: ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Božjoj Riječi svi smo nastali, a evo umiremo. Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u život.
Djevice blažena, to te smjerno moli rasplakani Adam, s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To željno traže ostali sveti oci, tvoji naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvojim koljenima.
I s pravom, jer o tvojim ustima ovisi utjeha jadnika, otkupljenje sužnja, oslobođenje osuđenika i konačno spas sve Adamove djece, cijelog tvoga roda.
Djevice, brzo odgovori. Odgovori brže Anđelu, a po Anđelu Gospodinu. Odgovori riječi i primi Riječ. Izgovori svoju i primi Božju riječ; izusti prolaznu, a prigrli vječnu. Što oklijevaš. Što se plašiš? Vjeruj, ispovijedi i primi! Nek poniznost primi smionost, a ustručavanje pouzdanje. Sad nipošto ne dolikuje da djevičanska prostodušnost zaboravi na razboritost, razborita djevice, jedino se u toj stvari ne plaši preuzetnosti.
Iako je naime stidljivost draga u tišini, sada je ipak potrebnija pobožnost u riječi. Djevice blažena, otvori srce vjeri, usne pristanku krilo Stvoritelju. Eto željno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. Ah, ako te radi tvog oklijevanja mimoiđe, i ponovo počneš u tuzi tražiti onoga koga traži tvoja duša. Ustani, potrči, otvori'Ustani vjerom, potrči predanjem, otvori ispovijedanje. I reČe: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!
Marijin lik
lz priručnika Marijine Legije
"Gospa je lijepa, neusporedivo lijepa, tko je jedanput vidi, želi umri¬jeti da je opet vidi, toliko je lijepa". (Sv. Bernardica, vidjelica r. Lurda)
Necephor citira divan opis Majke Božje, pronađen u ostavštini sv. Epiphaniusa. To je jedini opis te vrste koji je do danas sačuvan a potječe iz četvrtog stoljeća prema predaji kojoj se izgubio trag, iz rukopisa koji više ne postoje. Taj nam biskup govori da Majka Božja nije bila visoka, nego nešto preko srednje visine. Sunce njezine zemlje dalo je njezinoj put zlatnu boju koja je slična boji žitnog klasja. Kosa joj je bila svijetla, oči sive poput masline i pune života; tamne obrve divno zaokružene izvanredno savršena linija plemenito oblikovana nosa, ružičaste usne. Oblik njezina lica nježno ovalan, ruke i prst vitki. Ona je puna božanske ljupkosti i miline. Svi crkveni oci daju jednoglasna svjedočanstva o toj divnoj ljepoti Majke Božje. Marijina moć ljepote ne potječe iz tih prirodnih savršenstava. Ona proizlazi iz mnogo savršenijeg izvora. To je sv. Ambrozije vrlo dobro shvatio kad je rekao da je čarobna vanjština bila samo lagan veo kroz koji su prosijavale sve njezine kreposti a njezina duša, iza Kristove duše najsavršenija najčišća od ikada stvorenih objavila se potpuno u njezinoj vanjštini Manjina vanjska ljepota bila je samo slabi odraz njezinih duhovnih. neprolaznih ljepota.
Ona je bila najljepša od svih žena, jer je bila najčišća i najsvetija, u svojoj poznatoj knjizi "Povijest Djevice Marije" Orsini piše: "Plemenita stega i pristojnost vladala je u čitavom nje.nu djelovanju.
Ona je bila dobra susretljiva i suosjećajna. Nikad joj nije bilo teško sastati duge tužaljke žalosnih, govorila je malo, ali uvijek stvarno, nikakva neistina nije nikada okaljala njezine usne. Njezin glas je bio milozvučan i ugodan. Njezine riječi su bile uvijek pune miline i utjehe koje su dušama darivale mir. Ona je bila najrevnija u molitvi, najtočnija u izvršavanju Božjih zapovijedi, puna najdublje poniznosti i savršena u svim krepostima.
Nitko ju nije vidio ljutu, nikada nije nikoga žalostila niti grdila. Raskoš nije voljela, jednostavna je bila njezina odjeća i čedno njezino vladanje. Nikad joj nije palo na pamet da bi se isticala svojom ljepotom, svojim plemstvom ili bogatstvom svoga duha i srca. Njezina prisutnost kao daje izražavala spasonosnu moć, već sam pogled na nju rastjerao je sve zemaljske misli. Njezina uljudnost nije prazna forma koja se gubi u neiskrenim riječima. Ona je bila izraz sveobuhvatne blagonaklonosti, koja je proizlazila iz Srca. Jednom riječju već sama Manjina vanjština očitovala ju je kao Majku milosrđa!»
A De Cocillio u knjizi «Poznavanje Marije» piše: «Krvno srodstvo stvorilo je između Isusa i Marije sličnost u stasu i crtama lica, u sklonostima, težnjama i krepostima, i to ne zbog toga sto je kod krvnog srodstva često slučaj takve sličnosti. Kod Manje je bilo njezino majčinstvo posve svrhunaravna činjenica, naime djelovanje izvanredno snažne milosti, koja je proizlazila iz više ili manje prirodna načela, te se u njoj sve više razvila tako da je u svakom pogledu postala i živi odraz svoga Božanskoga Sina. Tko ju je vidio mogao se u njoj diviti čarobnom liku Isusovu.
Ovo majčinstvo podržavalo je između Isusa i Marije ne samo tjelesnu povezanost, nego i duboko jedinstvo srca i duše. Tako je Ona postala zrcalo svih Isusovih misli i osjećaja, težnja, namjera i zelja. A On je opet odražavao, kao u najbistrijem zrcalu, u još većem stupnju preobilje čistoće, ljubavi, predanja, beskrajne ljubavi prema bližnjemu, a te su odlike živjele u Marijinoj duši. Stoga je mogla Manja još opravdanije izgovoriti riječi apostola Pavla: «Ne živim više ja, nego Krist živi u meni » (Iz priručnika Marijine Legije objavljenog u Zagrebu 1991. s imprimaturom Nadbiskupskog Duhovnog stola Ge. Vik. Mons. Đuro Koksa 1. 07. 1992., str. 342-342)