Sveci
Misli svetaca
Jedna rečenica koju je svetac ostavio za sobom — dovoljno da se ponese kroz dan.
17 od 689 misli
„O vi zavedeni ljudi, što to radite? Zašto ne pohitate u crkve kako biste odslušali što je više moguće Svetih Misa? Zašto ne oponašate anđele, koji se, kada se slavi Sveta Misa, spuštaju iz Raja i zauzimaju svoja mjesta oko naših oltara u adoraciji kako bi posredovali za nas?”
„Niti jedan ljudski jezik ne može nabrojiti sve milosti koje proizlaze iz misne žrtve. Grešnik se pomiruje s Bogom; pravednik postaje bolji; grijesi se brišu; poroci se iskorjenjuju; kreposti i vrline se umnažaju; đavolji planovi propadaju…”
„Znajte, o kršćani, da je Misa najsvetiji čin vjere. Ne možemo učiniti ništa veće za proslavu Boga, niti za spasenje svoje duše, od pobožnog sudjelovanja u Svetoj Misi, i to što je češće moguće.”
„Čovjek bi trebao drhtati, svijet bi se trebao tresti, cijelo Nebo bi trebalo biti duboko dirnuto kada se pojavi Sin Božji na oltaru u rukama svećenika.”
„Čovjek dobiva više kada pobožno sudjeluje na Svetoj Misi nego kada daruje sva svoja dobra siromašnima i hodočasti cijelim svijetom.”
„Mučeništvo je ništa u usporedbi s Misom, jer mučeništvo je žrtva čovjeka Bogu, a Misa je Božja žrtva za čovjeka!”
„Kad se slavi Euharistija svetište je ispunjeno bezbrojnim anđelima koji se klanjaju božanskoj žrtvi na oltaru.”
„Nema ništa veće od Euharistije. Kad bi Bog imao nešto dragocjenije, onda bi nam On to i dao.”
„Slavlje Svete Mise ima istu vrijednost kao i Isusova smrt na križu.”
„Kad bismo stvarno razumjeli Svetu Misu – umrli bismo od radosti.”
„Minute nakon svete pričesti najdragocjenije su u našem životu.”
„Anđeli okružuju svećenika i pomažu mu kad slavi Svetu Misu.”
„Svijet bi lakše preživio bez sunca nego bez Svete Mise.”
„Društvo bez majki bilo bi nehumano, jer majke znaju uvijek, i u najtežim trenucima, svjedočiti nježnost, predanost i moralnu snagu. Majke često prenose također najdublji smisao vjerske prakse: u prvim molitvama, u raznim činima pobožnosti koje dijete uči, upisana je vrijednost vjere u životu jednog čovjeka. To je poruka koju majke vjernice znaju prenijeti bez mnogo objašnjenja: ova će doći kasnije, ali se klica vjere krije u onim prvim, najdragocjenijim trenutcima. Bez majki ne samo da ne bi bilo novih vjernika, nego bi vjera izgubila dobar dio svoje jednostavne i duboke topline.”
„Bez Presvete Euharistije ne bi bilo nikakve sreće na ovom svijetu, život ne bi bio podnošljiv. Kad primamo svetu pričest, primamo našu radost i našu sreću. Idimo dakle k svetoj pričesti, moja braćo, dolazimo k Isusu s ljubavlju i pouzdanjem! Primajmo Ga kao hranu duše! Živimo od Njega, da za Njega možemo živjeti. Ne recimo da nemamo vremena, da imamo previše posla. Zar nije božanski Spasitelj rekao: Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas okrijepiti! Zar bismo se mogli jednom ovako nježnom i ljubaznom pozivu opirati?!”
„Čudesni ribolov znak je snage Isusove riječi: kad se velikodušno stavimo u Njegovu službu, On izvodi velike stvari u nama. Tako postupa sa svakim od nas: traži od nas da ga primimo na lađu našega života, da iznova krenemo s njim i zaplovimo novim morskim prostranstvom, koje se pokazuje punim iznenađenja. Njegov poziv da izađemo na otvoreno more čovječanstva našega vremena, kako bismo bili svjedoci dobrote i milosrđa, daje novi smisao našem postojanju, u kojem smo često u opasnosti da budemo zaokupljeni samima sobom.”
„Nema boljeg načina da doživite dobrog Boga nego pronaći ga u savršenoj žrtvi mise.”