Sveti Ivan Zlatousti

Život svetoga Ivana Zlatoustoga

Dvoznačnost i spletke koje su okruživale Ivana, velikoga propovjednika iz Antiohije — njegovo ime znači „zlatousti” — svojstvene su životu svakoga velikog čovjeka u prijestolnici. Doveden u Carigrad nakon dvanaest godina svećeničke službe u Siriji, Ivan se našao kao nevoljka žrtva carske varke kojom su ga htjeli učiniti biskupom najvećega grada Carstva. Asketa, neugledna izgleda, ali dostojanstven, i izmučen želučanim tegobama još iz pustinjačkih dana svojega redovničkog života, Sveti Ivan Zlatousti postao je biskup pod sjenom carske politike.

Ako mu je tijelo bilo slabo, jezik mu je bio silan. Sadržaj njegovih propovijedi, njegovo tumačenje Svetoga pisma, nikada nije bio bez jasne poruke. Katkad je ta poruka boljela moćnike i uzvišene. Neke su propovijedi trajale i do dva sata.

Njegov način života na carskom dvoru mnogi dvorani nisu cijenili. Biskupskim ulizicama, koje su se zadržavale oko njega tražeći carske i crkvene usluge, nudio je skroman stol. Ivan je osuđivao dvorski protokol koji mu je davao prednost pred najvišim državnim službenicima. Nije dao da od njega načine čovjeka ovisna o tuđoj naklonosti.

Njegova ga je gorljivost vodila na odlučno djelovanje. Biskupi koji su mitom dolazili do službe bili su svrgnuti. Mnoge su njegove propovijedi pozivale na konkretne korake u dijeljenju dobara sa siromasima. Bogatima nije bilo po volji slušati od Svetoga Ivana Zlatoustoga da privatno vlasništvo postoji zbog Adamova pada iz milosti, kao što se ni oženjenima nije sviđalo slušati da su jednako tako vezani bračnom vjernošću kao i njihove žene. Kad je bila riječ o pravednosti i ljubavi, Ivan nije priznavao nikakva dvostruka mjerila.

Suzdržan, energičan, otvoren u govoru, osobito kada bi se zanosio na propovjedaonici, Sveti Ivan Zlatousti bio je sigurna meta kritika i osobnih nevolja. Optuživali su ga da se potajno prežderava biranim jelima i skupocjenim vinima. Njegova vjernost u duhovnom vodstvu bogate udovice Olimpijade izazvala je mnogo ogovaranja, kojima su ga pokušavali prikazati licemjerom u pitanjima bogatstva i čistoće. Njegove mjere protiv nedostojnih biskupa u Maloj Aziji drugi su crkveni ljudi smatrali pohlepnim i nekanonskim širenjem njegove vlasti.

Teofil, aleksandrijski nadbiskup, i carica Eudoksija bili su odlučni osramotiti Ivana. Teofil se bojao sve većega značenja carigradskog biskupa te je iskoristio priliku da Ivana optuži kako širi krivovjerje. Teofila i druge razgnjevljene biskupe podupirala je Eudoksija. Carica je zamjerala njegove propovijedi u kojima je evanđeoske vrednote suprotstavljao rasipnosti života na carskom dvoru. Bilo to namjerno ili ne, propovijedi u kojima su se spominjale razuzdana Izebela i bezbožna Herodijada povezivane su s caricom, koja je naposljetku doista uspjela Ivana poslati u progonstvo. Umro je u progonstvu 407. godine.

Razmišljanje

Propovijedanje svetoga Ivana Zlatoustoga, riječju i primjerom, zorno pokazuje proročku zadaću: tješiti ožalošćene i uznemirivati one kojima je previše udobno. Zbog svoje iskrenosti i hrabrosti platio je cijenu burne biskupske službe, osobnoga ocrnjivanja i progonstva.

Sveti Ivan Zlatousti zaštitnik je:

govornika

propovjednika

besjednika

Tko je zaštitnik odgojitelja?