Sveti Toma Akvinski

Među najvećim umovima u povijesti Crkve, sveti Toma uzdiže se visoko iznad ostalih. On nije samo crkveni naučitelj, nego nosi i naslove Anđeoski naučitelj, Zajednički naučitelj i Sveopći naučitelj. Teško je dovoljno izraziti kolik je utjecaj sveti Toma imao na nauk Crkve i na intelektualno razumijevanje vjere.

Toma je rođen u velikom dvorcu u središnjoj Italiji, blizu grada Aquina. Otac mu je bio plemić, vitez u vojsci cara Fridrika II. Toma je započeo školovanje već s pet godina u slavnom benediktinskom samostanu Monte Cassinu, gdje mu je stric bio opat. Tomini roditelji nadali su se da će i on jednoga dana postati opat. Kad mu je bilo četrnaest godina, zbog ratnih sukoba Toma je iz Monte Cassina prešao na novoosnovano Sveučilište u Napulju kako bi nastavio studij. Ondje je došao u doticaj s dominikancima, koji su snažno utjecali na njega i počeli planirati da Toma pristupi njihovu novoosnovanom redu. U to se vrijeme jasno očitovala Tomina umnost dok je otvoreno sudjelovao u raspravama, pa se glas o njegovoj izvanrednoj nadarenosti nadaleko proširio.

U devetnaestoj godini, godinu dana nakon očeve smrti, Toma je pristupio dominikancima. Ta je vijest razgnjevila njegovu obitelj, duboko uronjenu u tadašnji feudalni društveni poredak, koji je cijenio posjedovanje zemlje i vojnu službu. Benediktinci su bili među uglednim redovima unutar feudalnoga sustava, za razliku od dominikanaca, koji su bili siromašni prosjački propovjednici. Tomina je obitelj htjela da postane opat Monte Cassina, jer je to više priličilo plemstvu. Kako bi to postigli, njegova je majka dala oteti Tomu i zatvoriti ga u obiteljski dvorac, gdje je ostao zatočen oko godinu dana. Za to su vrijeme njegova majka, braća i sestre te mnogi drugi činili sve što su mogli da ga nagovore da postane benediktinac, ali je Toma to odbijao. Jednoga je dana njegova obitelj čak poslala bludnicu u njegovu ćeliju da ga iskuša, no on ju je otjerao gorućom cjepanicom. Napokon mu je majka dopustila da noću pobjegne iz dvorca, kako bi obitelj poštedjela daljnje sramote.

Sada dvadesetogodišnjak, Toma se ponovno pridružio dominikancima te je poslan u Pariz, gdje je postao učenik intelektualnoga velikana brata Alberta, danas poznatoga kao sveti Albert Veliki. Brat Toma osobito je zavolio Aristotelovu filozofiju, koja će postati temelj velikoga dijela njegovih budućih spisa, što je bilo nešto posve novo u povijesti Crkve. Pod vodstvom brata Alberta nastavio je studirati još nekoliko godina. Toma je također, kako je rastao u kreposti poniznosti, postajao sve suzdržaniji na predavanjima, rijetko govoreći, raspravljajući ili otkrivajući oštrinu svoga uma. Zbog njegove mirne naravi mnogi su studenti zaključili da nije osobito inteligentan te su mu nadjenuli nadimak „Nijemi vol“. No jednoga je dana njegov učitelj, brat Albert, odlučio da je došlo vrijeme da svi shvate koliko je brat Toma briljantan, pa mu je dao teško pitanje i rekao mu da se sljedećega dana vrati i iznese odgovor pred razredom. Nakon što je Toma to učinio, njegovi su kolege studenti ostali zadivljeni, a brat Albert rekao je o njemu: „Vi ga zovete Nijemi vol, ali u svojem će naučavanju jednoga dana proizvesti takvu riku da će se čuti po svemu svijetu.“

Godine 1252., u dvadeset i šestoj godini, brat Toma od pape je dobio naslov „učitelj teologije“. Tijekom sljedeće dvadeset i dvije godine brat Toma napisao je brojne knjige, propovijedi, komentare Svetoga pisma, a sastavio je i neke od najljepših crkvenih himana, među kojima i Pange lingua. Nastavio je djelovati kao učitelj, propovjednik i papinski teolog u Parizu, Napulju, Orvietu i Rimu.

Među svojim mnogim djelima, sveti Toma najpoznatiji je po djelu Summa Theologica, odnosno „Sažetak teologije“, koje nikada nije dovršio. Jedna predaja kaže da je, dok je 1273. slavio svetu misu, imao viđenje. Poslije je rekao svomu pisaru, bratu Reginaldu, da više ne može pisati. Kad ga je brat Reginald upitao zašto, odgovorio je: „Reginalde, ne mogu, jer sve što sam napisao čini mi se kao slama.“ Brat Toma umro je sljedeće godine nakon niza bolesti.

Sveti Toma nije bio samo briljantan, nego i čovjek duboke vjere, koji je ljubio Boga, nikada nije prestajao razmatrati istine vjere te je hrabro uvodio nove metode po kojima je Bog postajao bolje poznat i razumljiv. Njegov je molitveni život iznjedrio vrelo nadnaravne istine, koju je potom njegov um uredio i izrazio na dotad neviđene načine. Tomina poniznost i iskrenost dolaze do izražaja u zgodi koju pripovijeda jedan rani životopisac, navodeći kako je brat Toma jednoga jutra, moleći pred raspelom, tjeskobno zaklinjao Gospodina da mu pokaže jesu li njegovi spisi ispravni. Isus mu je progovorio: „Dobro si pisao o meni, Tome; kakvu nagradu želiš?“ Toma je odgovorio: „Ništa osim tebe, Gospodine.“

Iako možda nisi pozvan na život intelektualne izvanrednosti, znaj da Bog želi govoriti tvojemu umu, otkrivati mnoge skrivene istine i pomoći ti da te istine primijeniš u svome svakodnevnom životu. Razmatraj na koje se načine možeš potpunije uključiti svojim umom u istine vjere, kako bi te istine postale temelj tvoga životnog poslanja.