Sveti Leonard iz Porto Maurizija

Sveti Leonard iz Porto Maurizija naviještao je Krista tako da je vjernike vodio od slušanja propovijedi prema molitvi i obraćenju. Njegova najveća baština, širenje pobožnosti križnoga puta, pretvarala je trgove, crkve i krajolike u školu nasljedovanja raspetoga Gospodina.

Rođen je u prosincu 1676. u Porto Mauriziju na ligurskoj obali kao Paolo Girolamo Casanova. Izvori se razilaze između 19. i 20. prosinca, pa dan rođenja nije siguran. Školovao se u Rimu i isprva razmišljao o liječničkom pozivu, ali je 1697. ušao među franjevce i uzeo ime Leonard.

Nakon svećeničkoga ređenja želio je poći u misije u Kinu. Teška bolest vratila ga je u rodni kraj, gdje se oporavljao nekoliko godina. Umjesto dalekoga misijskog polja otvorila mu se Italija. Više od četrdeset godina držao je pučke misije, propovijedao na otvorenome kada crkve nisu mogle primiti slušatelje te ostajao ispovijedati nakon završetka propovijedi.

Posebno je širio križni put. Prema izvještajima postavio je postaje na više od petsto mjesta, među njima i u rimskom Koloseju. Nije mu cilj bio umnožiti vanjske pobožnosti, nego pomoći ljudima da Kristovu muku povežu s pokajanjem, euharistijom i djelima ljubavi. Promicao je i klanjanje Presvetom Sakramentu te pobožnost Srcu Isusovu.

Papa Benedikt XIV. povjeravao mu je i osjetljive mirovne zadaće, među ostalim na Korzici. Iscrpljen putovanjima, vratio se u Rim i umro 26. studenoga 1751. Papa Pio VI. proglasio ga je blaženim 1796., a papa Pio IX. svetim 1867. Franjevci ga slave 26. studenoga, a izvan Reda spomendan mu je 27. studenoga.

Leonardov život pokazuje kako propovijed postaje plodna kada ne završava govornikom. Ona vodi Kristu, ispovijedi, molitvi i promjeni života, a propovjednik ostaje tek ponizan poslužitelj toga susreta.