Između Sotone i anđela čuvara
Sv. Margareta Marija Alakok
Odredili su me da budem u bolnici, sam Bog znade koliko sam ondje imala trpjeti; kako od moje žustre i osjetljive naravi, tako i od ljudi i od đavla; on je često prouzrokovao da mi je ono što sam držala u ruci padalo i razbijalo se, a onda mi se rugao, smijući mi se koji put u lice: «O, nespretnice! Nikad nećeš nešto dobra učiniti!« To me je bacalo u tako veliku žalost i malodušnost, te se nisam znala snaći; jer koji put mi je oduzeo moć da to kažem našoj Majci, budući da je poslušnost razarala i uništavala sve njegove snage. Jednom me je gurnuo sa vrha stubišta, dok sam nosila posudu punu žeravice, a da se vatra nije proširila; ja se nađoh dolje, a da mi se nije desilo ništa zla, premda su oni koji su me vidjeli da padam, pomislili da sam polomila noge. No osjećala sam kako me podržava moj vjerni anđeo čuvar: ja sam naime bila sretna što sam često uživala u njegovoj nazočnosti i isto me je nerijetko korio i ispravljao.
Jednom, kad sam se željela umiješati u razgovor brak neke rođakinje, on mi je pokazao kako je to nedostojno redovničke duše i tako me je strogo ukorio, govoreći, ako se budem ponovno miješala u takve tajne ljubavi, da će od mene sakriti lice. Nije mogao podnositi ni najmanje nečednosti ili manjka poštovanja u nazočnosti mog vrhovnog Gospodara, pred kojim sam ga vidjela kako se bacio ničice na zemlju. I ja sam to činila što sam češće mogla, smatrajući da nema pogodnijeg držanja mojim neprestanim patnjama i tijela i duše, jer takvo držanje najbolje odgovara mome ništavilu: toga uopće nikad nisam gubila s vida, osjećajući se uvijek pokvarenom, bilo da sam trpjela ili se radovala, jer u radosti nisam mogla uživati nikakva zadovoljstva.
Ona je poželjela zahvaliti anđelima
Sv. Gertruda Velika govori o svom iskustvu u 3. licu
Jednoga dana neposredno prije blagdana sv. Mihaela Arkanđela meditirala je pripremajući se za Pričest, o pomoći koju Božja velikodušnost udjeljuje njenoj bijedi po služenju anđeoskih duhova. Ona je poželjela zahvaliti anđelima te je prikazala Gospodinu pričest njegova Tijela i Krvi: «O Ljubljeni moj Gospodine, prikazujem ti divni Sakrament u čast ovih slavnih Kneževa tvoga Dvora, na tvoju slavu i porast njihove radosti, slave i vječnog blaženstva». Tada Gospodin, sjedinjujući sa svojim Božanstvom na čudesna i neizreciv način, Pričest koja mu je bila prikazana, raširi po Anđeoskim duhovima tako obilne slasti, da kada ne bi već posjedovali vječnu radost, to bi bilo dosta da ih ispuni svom mogućom radošću.
Različiti anđeoski korovi su tada dolazili jedni za drugima i pozdravljali je s poštovanjem govoreći: «Dobro si učinila što si nas počastila ovim prikazanjem jer bdijemo nad tobom s posebnom ljubavlju». Kor Anđela je kazao: «Mi s radošću bdijemo nad tobom dan i noć da ne bi izgubila ni najmanju od milosti koje ti mogu pomoći prikladno se pripraviti za svakodnevno primiti svog Božanskog zaručnika». Ona tada živo zahvali Bogu i ovim blaženim duhovima, sa željom da spozna koji je od anđela bio određen za njenog čuvara.
I eto, priđe jedan od ovih plemenitih knezova, obučen u prekrasne haljine i ukrašen dragim kamenom tako blistavim da ništa na zemlji ne može to predočiti. On se zaustavi na određenom rastojanju od nje i Gospodina kao da bi ih mogao obadvoje obuhvatiti jednim pogledom ljubavi i reče: «Snagom bliskog otajstva po kojem sam često naklonio Božanskog zaručnika prema ovoj duši i podigao dušu Njemu u radost duha, usuđujem se predstaviti u ovom trenutku». Ona mu je tada prikazala neke posebne molitve koje je molila njemu na čast, a on ih je s radošću primio i prikazao u obliku prekrasnih ruža uvijek klanjanja dostojnom Presvetom Trojstvu.
Pristupiše tada Arkanđeli i dobrohotno je pozdraviše: «Želimo ti, ljubljena zaručnice Kristova, s ljubavlju objaviti, koliko si ti u stanju shvatiti, iskonske tajne Boga koje u zrcalu božanskog znanja spoznajemo da su najkorisnije za tvoju dušu». Anđeli moći joj rekoše: «Mi ćemo ti služiti pobožno u svemu što ćeš činiti na slavu i čast našeg Gospodina tvojim razmatranjima, riječima, spisima, vjerno te podupirući i potičući tvoju gorljivost». Gospodstva nadodaše: «Čast Kralja ljubi pravednost i srce upaljeno ljubavlju ne podnosi zadrške u vjeri, zato svaki puta kad se Kralj Slave u tebi nasladi i otpočine u tvojoj duši, a tvoja duša osjeti polet ljubavi prema njemu, mi ćemo u tvoje ime prikazati poštovanje potrebno njegovoj uzvišenosti, da njegova vrhovna slava ne bi bila na bilo koji način snižena».
Poglavarstva zatim rekoše: «Mi ćemo se na sva načine truditi da te uvijek prikažemo Kralju kraljeva ukrašenu svim krepostima koje raduju njegovo Srce». Vlasti su tvrdile: «Znamo koje te blisko sjedinjenje veže s Ljubljenim tvoje duše, zato ćemo uvijek bdjeti kako bismo odstranili sve nutarnje i vanjske zapreke koje bi mogle ometati vaše neizrecivo komuniciranje, koje raduju cijeli nebeski dvor skupa sa Crkvom. Jedna gorljiva duša ljubavlju može isprositi više milosti nego tisuće mlakih duša». Tada ona zahvali Gospodinu i blaženim anđeoskim duhovima za tolike milosti i za tolike druge koje ne može iskazati zbog svoje nesposobnosti.
Uvijek nas je čuo i na divan način pomagao
Papa Pio XI
Papa Pio XI je 2. 9. 1934. jednog grupi hodočasnika kazao da on na početku i na kraju dana zaziva svoga anđela čuvara, a dodao je da često i tijekom dana zaziva njegovu pomoć, pogotovu kad se stvari zakompliciraju. Papa tvrdi: «Ne bojimo se reći, također i zbog duga zahvalnosti našem anđelu čuvaru, da nas je uvijek čuo i na divan način pomagao. Često osjetimo da je on ovdje, blizu nas, spreman da nam pomogne».
Pio XI je često osobama koje su mu dolazile i tražile savjet preporučivao pobožnost anđelima: «Kada trebam razgovarati s nekom osobom, a znam da će razgovor biti težak te govor treba biti posebno uvjerljiv, tada sve preporučim svom anđelu čuvaru, i molim anđela čuvara osobe koju trebam susresti, tako da kad se dogodi komunikacija među anđeoskim duhovima razgovor bolje teče i olakšan je».
Želja je Pape vjernici kušaju veličinu te anđeoske pomoći
Bl. Ivan XIII, papa
I za Dobrog Papu je poznata njegova naglašena pobožnost prema anđelima. Još kao bogoslov budući papa piše: «Jedan nebeski anđeo je uvijek pored mene, stalno je u ekstazi i motrenju Boga. koje li slasti samo pomisliti na to! Ja sam dakle svaki čas pred očima anđela koji me gleda i moli za mene, koji bdije pored mene i dok ja spavam».
Kada je bio apostolski nuncij u Francuskoj, budući papa pišući svojoj rođakinji časnoj sestri Angeli Roncalli piše: «Koje li utjehe osjetiti blizu nebeskog anđela čuvara, ovog vođu naših koraka, svjedoka i najintimnijih čina. Ja molim molitvu Anđele čuvaru mili barem 5 puta dnevno i često, uvijek u miru, razgovaram s njime. Kada trebam posjetiti neki osobu koja obavlja odgovornu službu da raspravljamo o važnim stvarima Svete Stolice molim svog anđela čuvara da se dogovori s anđelom čuvarom te osobe kako bi utjecao na stavove te osobe. To je jedan mala pobožnost kojoj me je poučio sveti Otac Pio XI».
Ivan XXIII kao papa podsjeća sve vjernike na pobožnost anđelu čuvaru i potiče ih da s puno povjerenja s njim razgovaraju: «Anđeo čuvar je dobar savjetnik, on nas uvijek zagovara, pomaže nam u potrebama, oslobađa nas od opasnosti i nesreća. Želja je Pape da vjernici kušaju veličinu te anđeoske pomoći».
Sveti Mihael u životu i štovanju svetog Franje Asiškog
Sveti Mihael u životopisima svetog Franje Asiškog od Tome Čelanskog i svetog Bonaventure. Sveti Franjo je, kao i svi u Srednjem vijeku, osobito štovao arkanđela Mihaela, koga nazivaju zastavnikom nebeskih četa, koji će na Sudnji dan svojom trubljom probuditi mrtve u grobovima.
U prvom životopisu svetog Franje Asiškog, koji je sastavio fra Toma Čelanski, govori se o životu i djelu ovog velikog sveca. Jedan dio ovog životopisa, zapisan u sedam poglavlja (148 154), posvećen je i posebnim Svečevim pobožnostima. Tako već drugo poglavlje u ovom odlomku (149) nosi naslov: Franjina pobožnost prema anđelima i što je činio iz ljubavi prema svetom Mihaelu. To poglavlje donosimo ovdje u cijelosti:
»Izvanrednom je ljubavlju štovao anđele koji su zajedno s nama u bojnom redu i koji s nama prolaze dolinom smrti. Govorio je da ih svagdje treba poštovati kao pratioce i zazivati ih kao čuvare. Učio je kako treba paziti da ničim ne povrijedimo njihove poglede i nikada se ne usudimo ništa učiniti pred njima što ne bismo učinili pred ljudima. Zato što se u koru molilo Psalme pred anđelima, htio je da se svi koji mogu nađu u oratoriju, mjestu zajedničke molitve, na okupu te ondje skladno mole. - Često je govorio kako svetog Mihaela treba većma častiti, jer vrši službu predvodnika duša. Zato je na čast svetome Mihaelu, između svetkovine Uznesenja i njegova blagdana, četrdeset dana pobožno postio. Govorio je: 'Svatko bi na čast tolikom Knezu morao govoriti kakvu pohvalu ili bi morao Bogu prikazati poseban dar'« (Cel. II197, str. 169 -170).
Isto tako sveti Bonaventura u svom Životopisu svetog Franje piše u devetom poglavlju o Franjinu žaru ljubavi i želji za mučeništvom, a u jednoj točki posebno se govori o njegovoj ljubavi prema Majci Gospodina Isusa, o privrženosti prema svetom Mihaelu i o štovanju apostola Petra i Pavla. Treća točka tog poglavlja doslovno glasi:
»Majku Gospodina Isusa Krista ljubio je neizrecivom ljubavlju zato što je Gospodina veličanstva učinila našim bratom i što smo po njoj postigli milosrđe. Nakon Krista se najviše pouzdavao u nju. Nju je izabrao da bude zagovornicom njemu i njegovima. Njoj je na čast pobožno postio od svetkovine apostola Petra i Pavla do svetkovine Uznesenja.
S anđelima je, koji plamte divnim žarom i uzdižu se k Bogu raspaljujući duše izabranih, bio povezan neraskidljivom vezom ljubavi te je iz pobožnosti prema njima, počevši od Uznesenja slavne Djevice, četrdeset dana postio i neprestano se bavio molitvom. Zbog žarka revnovanja za spasenje sviju bio je posebnom ljubavlju privržen blaženom Mihaelu Arkanđelu, jer on vrši službu predvoditelja duša k Bogu.
Sjećajući se sviju svetih koji kao ognjeno kamenje u dušama ponovno raspaljuju božansku vatru, sve je apostole, a napose Petra i Pavla, štovao s najvećom pobožnošću zbog žarke ljubavi kojom su ljubili Krista. Iz poštovanja i ljubavi prema njima posvećivao je Gospodinu post posebne četrdesetnice. Kristov siromašak nije imao ništa više nego samo dva novčića, tijelo, naime, i dušu; i samo je to mogao pružiti darežljivom ljubavlju. Po Kristovoj je ljubavi, tako reći, sve vrijeme po strogom postu neprestano prinosio svoje tijelo, a po žarkoj ljubavi svoj duh. Tako je vani, u predvorju, prinosio potpunu žrtvu, a iznutra, u hramu, žrtvu tamjana« (Bonaventura IX, 3, str. 90)
Budući da i Toma Čelanski i sveti Bonaventura u odnosu na svetog Mihaela spominju Franjin četrdeset dnevni post, to jest od svetkovine Marijina uznesenja 15. kolovoza do blagdana Mihaela Arkanđela 29. rujna, valja naglasiti da je za vrijeme tog posta Franjo dobio na svom tijelu rane (stigme). To je bilo dvije godine prije njegove smrti 17. rujna 1224. godine na brdu La Verna nedaleko od Asiza.
Toma Čelanski taj događaj opisuje kako se «Franji u viđenju ukazao propeti Seraf koji je imao šest krila. Bio je uspravljen, ruke su mu bile raskriljene a noge skupljene... Dok je blaženi sluga Svevišnjega to gledao, bio je ispunjen najvećim divljenjem, ali nije znao što mu je viđenje htjelo kazati. Silno se radovao i još više uživao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je Seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetog i gorčina njegove muke. Izgledao je i žalostan i veseo. Mnogo je razmišljao o tome što bi ovo viđenje moglo značiti i duh mu se mnogo naprezao da shvati njegov smisao.
Kad od svega toga nije ništa razumom spoznao i kad mu se duboko u srce ucijepila novina ovoga viđenja, počeli su se na njegovim rukama i nogama pokazivati znakovi čavala, kao što je to malo prije povrh sebe vidio na razapetom čovjeku... To se na tijelu izdizalo poput oteklina. Desni mu je bok bio kao kopljem proboden i na njemu rana koja je često krvarila... Na sve moguće načine je nastojao to sakriti, i rijetko ili nikome nije običavao otkrivati ovu izvanrednu tajnu...» (usp. Čel I, 95-96, str. 47-48).
Sveti Bonaventura ovaj događaj na La Verni opisuje ovako:
«Dvije godine prije nego što je dušu predao nebu, nakon mnogovrsnih napora je vođen providnošću došao u osamu na visoku goru koja se zove La Verna. Kad je ondje prema običaju počeo postiti četrdesetnicu na čast svetom Mihaelu Arkanđelu, više nego obično bijaše obasut milinom nadnaravnog promatranja i raspaljen žarčim plamenom nebeskih čežnja; počeo je obilnije osjećati ulijevanje nebeskih darova. Uzdizao se u visinu, ali ne kao radoznali istraživač pretjerane časti, nego je kao vjeran i razborit sluga istraživao volju Božju kojoj se s najvećom gorljivošću želio suobličiti...
Dok je jednoga jutra oko blagdana Uzvišenja svetoga Križa molio na jednom obronku gore, ugledao je Serafa koji je imao šest vatrenih, sjajnih krila, kako se spušta s neba. Kad se munjevitim letom u zraku spustio do mjesta koje bijaše blizu čovjeka Božjeg, među krilima se pokazao lik propeta čovjeka koji je imao ispružene ruke u obliku križa i noge pribijene na križ. Dva mu krila bijahu uzdignuta iznad glave, dva su bila raširena za let, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je to ugledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunila žalost pomiješana s radošću. Radovao se doduše ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obličju Serafa, ali prikovanost na križ mu je mačem suosjećanja i bola probadala dušu...
Kad je čudesnoga viđenja nestalo, u njegovu je srcu ostao čudesan žar što ga je i u njegovo tijelo utisnuo čudesni lik znakova. Odmah su se, naime, počeli pokazivati znakovi čavala na rukama i nogama kao što ih je malo prije vidio na liku propetog čovjeka. Vidjelo se kao su ruke i noge u samoj sredini probijene čavlima... Izlazeći iz samog tijela, stršili su izvan tijela. I desni mu je bok bio kao kopljem proboden i prekriven crvenom ranom. Iz njega je često istjecala sveta krv... Kristov je sluga uvidio da se ove rane neće moći skrivati, te se našao u velikoj neodlučnosti: treba li reći ili prešutjeti to što je vidio.
Pošto je, dakle, prava ljubav Kristova ljubitelja preoblikovala u isti lik, navršilo se četrdeset dana što ih je odlučio provesti u samoći i došla je svetkovina svetog Mihaela Arkanđela. Anđeoski je čovjek Franjo sišao s gore, noseći sa sobom lik Propetoga, ali ne na kamenim ili drvenim pločama urezan rukom umjetnika, nego na tjelesnim udovima utisnut prstom Boga živoga. Dobro je čuvati tajnu kraljevu, zato je čovjek, svjestan kraljevske tajne, koliko je bilo moguće, skrivao te svete znakove. Božja je stvar da na svoju slavu objavljuje velike tajne. To je učinio sam Gospodin koji je na otajstven način utisnuo te znakove; dao je da se po njima otvoreno dogode i pokažu čudesa da bi se skrivena i čudesna snaga tih rana očitovala po sjaju čudesa».
U nastavku sveti Bonaventura opisuje nekoliko čudesa koja su se u toj okolici dogodila uslijed Franjine nazočnosti... (vidi: Sveti Bonaventura, Životopis svetog Franje, XIII, Svete rane, str. 119 -126).
Smrt Isusa Krista je prožela i svijet anđela
Sv. Brigita
Majka Božja je govorila s Brigitom i rekla joj: «Kod smrti moga Sina sve se snažno pokrenulo. Jer Božanstvo, koje je Sina dalo u smrt, a nikada, pa ni u smrti, od Njega nije bilo odvojeno, izgledalo je u satu Njegove smrti kao da suosjeća, premda Božanstvo ne može pretrpjeti ni bol ni patnju jer je bez trpljenja i nepromjenjivo. Sin, osobno, patio je na svim udovima, i u srcu, posve jake boli, premda je On, po Božanstvu, besmrtan. I Njegova duša koja je besmrtna, patila je jer se morala odijeliti od tijela.
I korovi anđela su tada isto toliko bili duboko dirnuti vidjevši da Bog u svojoj ljudskoj naravi na Zemlji pati. Kako mogu anđeli, koji su besmrtni, biti ganuti? Doista, poput pravednika koji vidi svoga prijatelja da pati, od čega će isti postići najveću slavu, veseli se doduše pravednik zbog slave koju će isti postići, no zbog patnje bio bi ipak ožalošćen. Tako su i anđeli bili donekle žalosni zbog patnje moga Sina, premda po sebi nisu podvrgnuti boli. Oni su se radovali budućoj slavi moga Sina i koristi koja je trebala proizaći iz njegove boli. Svi elementi su bili dirnuti: Sunce i Mjesec su izgubili svoj sjaj, Zemlja se potresla, stijene su se razdvajale i grobovi su se otvarali u satu smrti moga Sina.
Štoviše, i svi pogani su bili ganuti, bilo gdje da su se nalazili, jer u srce im je ušla bol, koja ih je probadala premda nisu znali odakle dolazi. Čak i srce onih koji su raspinjali, pokrenulo se u onaj sat, ali ne na njihovu čast. I zli duhovi bili su u onaj sat dirnuti, zajedno su bili na neki način okupljeni u boli. No oni koji su bili u krilu Abrahamovu bijahu tako duboko ganuti, da su radije željeli zauvijek biti u paklu, nego vidjeti na svome Gospodinu toliku muku.
Koju bol sam propatila ja, koja sam tada stajala pokraj svoga Sina; ja, Njegova djevičanska Majka, nitko ne može zamisliti. Stoga spomeni se, kćeri moja, na bol moga Sina. Bježi od nestalnosti svijeta, koji nije drugo do cvijet koji brzo vene». (Objave, knjiga IV., pogl. 11)
Beskrajna Božja dobrota u stvaranju anđela
(Slijedeća iskustava označena brojevima od 1-14 su od sv. Faustine Kowalske)
1. Bože, Ti si sreća u Tebi Samom i ne trebaš nikakvih stvorenja za tu sreću, jer Ti si u Sebi Samom punina ljubavi. Ali iz Tvojeg neiscrpivog milosrđa Ti pozivaš stvorenja u život, dopuštaš im sudjelovati u Tvojoj vječnoj sreći i Svojem trajnom nutarnjem božanskom životu, kojeg Ti Sam živiš, Jedan Bog u Tri Osobe. U Tvojem neistraživom milosrđu, stvorio Si nebeske duhove i pripustio ih Svojoj ljubavi, Svojoj božanskoj prisnosti. Ti si ih osposobio za vječnu ljubav. Premda si ih tako bogato obdario sjajem ljepote i ljubavi, Tvoja punina nije umanjena, o Bože. Također nije Te dopunila njihova ljepota i ljubav, jer Ti si sve u Sebi Samom. Kad im ipak daješ dioništvo u Svojoj sreći, dopuštaš im postojati i da Te ljube, to se događa po Tvom bezdanom milosrđu. Za to neiscrpivo milosrđe oni Te beskrajno slave. Pod nogama Tvojeg veličanstva pjevaju ponizno riječ: Svet, svet, svet...
Trojedini, milosrdni Bože, klanjamo Ti se, Neistraživ, nemjerljiv, neshvatljiv Ti si. Nijedan anđeo neba istražiti Te ne može. U četama pjevaju Ti bez prestanka: "Svet, svet..." Dobri Stvoritelju i Gospodine, slavimo Te, Svemoguć, milosrdan, neshvatljiv u svim stvarima. Tebe ljubiti smisao je našeg bića - što je dokazano, Pjevajući Ti vječnu himnu "Svet, svet..." Budi blagoslovljen, milosrdni Bože, Ljubavi, vječna si. Nad plavetnilom neba i njegovim obzorjem, čete Te čistih duhova hvale, i pjevaju Ti bez prestanka - svet, svet. Tebe gledajući znam, snagom Tvoje milosti, Ti bi mogao pozvati nova bića u Tvoju slavu, u višu postaviti ih nebesku diku. Da to nisi učinio, anđeli Tvojem milosrđu zahvaljuju.
Neki svjetli duh nije htio priznati Tvoje milosrđe. Zaslijepljen ohološću, napusti svoju službu. Za sobom povuče i druge čete anđela, kao sotona iz neba protjeran u pakao. Vjerni anđeli kliču Tvojem milosrđu. Sretni izdržati su mogli tu kušnju. Hvala Isusu Kristu, što dokaza spremnost za žrtvu. Hvala Njegovoj Majci, Djevici, što je bila čista i ponizna. Čisti anđeli uroniše u Božju ljubav, Klanjajući se pjevaju hvalu Njegova milosrđa. Ostavši u svjetlu i Božjoj ljepoti, ponizno spoznaju Božansko Trojstvo.
Kada izgleda kao da su anđeli i sveci daleko od nas, te o važnosti kreposti šutnje
2. Moj Isuse, Ti znaš što moja duša osjeća sjećajući se patnji. Ponekad se čudim da su anđeli i sveci mirni, u vrijeme takve duševne patnje. No, oni nas baš posebno vode u takvim trenucima. Moja duša ponekad je kričala za Bogom kao što se malo dijete dere svom snagom, pred kojim majka skriva lice da ga ono ne prepozna. O moj Isuse, za kušnje ljubavi hvalim i slavim Te. Veliko i neshvatljivo je Tvoje milosrđe. Sve, o Gospodine, što poduzimaš s obzirom na moju dušu, prožeto je Tvojim milosrđem.
Ovdje želim spomenuti, da okolina ne bi trebala dodavati nikakvih dodatnih vanjskih patnji, jer duši čiji je kalež pun do ruba, može upravo ovom jednom kapi koju smo dolili njenom kaležu, biti već previše da se kalež prelije gorčinom. Tko će odgovarati za ovu dušu? Čuvajmo se toga da drugima nanosimo boli jer se to ne dopada Gospodinu. Kad bi susestre ili poglavari znali ili slutili, da se duša nalazi u takvim kušnjama i ipak joj dodatno tovarili patnju, tada bi smrtno sagriješili i Bog bi se sam založio za tu dušu. Ovdje ne govorim o slučajevima koji su grijeh po naravi nego o takvim stvarima koji pod drugim okolnostima nisu grijeh.
Čuvajmo se nositi takve duše na savjesti. U samostanskom je životu velika i jako proširena pogreška da, videći trpeću dušu, želi joj se nanijeti još više patnje. Ne mislim na sve, ali takvih osoba ima. Prisvajamo si različite prosudbe i iznosimo ih tamo gdje ih ponekad ne bi smjeli ponoviti. Jezik je mali organ ali čini velike stvari. Sestra, koja nije šutljiva, nikad ne dospjeva do svetosti, to znači da neće biti svetom. Ona si ne bi smjela ništa umišljati, osim kad Duh Božji govori po njoj, tada ne smije šutjeti. Ali da bi se slušao glas Božji, mora se imati mir duše i biti šutljiv ne na turoban način, nego s mirom u duši, to znači sabranošću u Bogu.
Može se puno kazati i tomu usprkos ne kršiti šutnju, i obrnuto - malo govoriti i uvijek kršiti šutnju. Koju nepovratnu štetu izaziva nepridržavanje šutnje. Mnogo nepravde nanosi se svom bližnjemu, ipak najčešće - svojoj vlastitoj duši. Prema mom shvaćanju i iskustvu pravilo o šutnji moralo bi biti na prvom mjestu. Bog se ne saopćava brbljivoj duši, koja puno zuji kao trut u košnici, zato ne stvara med. Brbljiva je duša prazna u svojoj nutrini. Ona u sebi ne nosi temeljnih kreposti niti prisnosti s Bogom. Ne može biti govora o dubljem duhovnom životu ni o slatkom miru i tišini, u kojoj boravi Bog. Duša, koja nije sama iskusila slatkoću nutarnjeg mira, nemiran je duh i smeta miru drugih.
U pećinama pakla vidjela sam mnoge duše zbog neodržavanja šutnje. One su mi to same kazale kad sam ih pitala za uzrok njihove izgubljenosti. To su bile samostanske duše. O Isuse, koje boli, jer one nisu imale biti samo u nebu, nego su čak mogle biti svete. O Isuse, Milosrđe, drhtim pri pomisli da trebam polagati račun za svoj jezik. U jeziku je život, ali i smrt, i ponekad ubijamo jezikom. Ponekad počinjamo pravo ubojstvo i trebamo li to smatrati malom stvari? Zaista, takve savjesti ne razumijem.
Upoznala sam jednu osobu koja je preko druge saznala što se o njoj govori... Teško je oboljela. Došlo je do velikog gubitka krvi i prolivene su mnoge suze. Zatim je došla teška posljedica. To nije počinio mač nego jezik. O moj šutljivi Isuse, smiluj nam se.
Sv. Mihael mi reče: Gospodin mi je zapovjedio da se posebno brinem za tebe
3. Na svetkovinu arkanđela Mihaela vidjeh tog zapovjednika kod sebe. On mi reče slijedeće riječi: "Gospodin mi je zapovjedio da se posebno brinem za tebe. Znaj, da te Zli mrzi, ali ne boj se. Tko je kao Bog!" - I on neastade. Ali osjećam njegovu nazočnost i njegovu pomoć.
O Isuse, Ti sam znaš koliko trpim. Ali šutjet ću i nijednom stvorenju neću o tom kazati, jer znam da me nitko ne može utješiti. Ti si mi sve, o Bože, i Tvoja sveta volja je meni hrana. Sada živim o onom, od čega ću živjeti u vječnosti. Jako štujem arkanđela Mihaela, jer nije imao uzora u vršenju Božje volje i pored toga u vjernosti je ispunjavao Božje želje.
Anđeo čuvar mi reče: Ovdje je tvoje prijestolje za vjernost u ispunjavanju Božje volje
4. Kad sam se jednom srdačno molila svetim isusovcima, iznenada sam ugledala svog Anđela čuvara, koji me je odveo pred Božje prijestolje. Prolažah kroz grupe svetih. Nađoh mnoge poznate, koje sam poznavala sa slika i vidjeh mnogo isusovaca, što pitahu iz kojeg Reda dolazi duša. Budući da sam na to odgovorila, upitaše: "Tko je tvoj duhovni vođa?" Odgovorih: "Otac A..." Kad su oni htjeli kazati još više moj Anđeo čuvar dade znak da šute, a ja dospjeh pred Božje prijestolje. Vidjeh veliku nepristupačnu svjetlost. Gledah svoje predodređeno mjesto u Božjoj blizini, ali ne znam kakvo je, jer je pokriveno: nekim oblakom. Ali Anđeo čuvar mi reče: "Ovdje je tvoje prijestolje za vjernost u ispunjavanju Božje volje".
Pred njim dršću anđeli
5. Ujutro za vrijeme razmatranja obuzela me Božja nazočnost na poseban način. Vidjela sam izuzetnu Božju veličinu i istodobno Njegovo spuštanje stvorenjima. Tada ugledah Majku Božju koja mi reče: "O kako je ugodan Bog duši koja vjerno slijedi duh Njegove milosti. Ja sam darovala svijetu Otkupitelja, a ti trebaš pričati svijetu o Njegovom velikom milosrđu i pripremati ga na Njegov ponovni dolazak, kad On neće doći kao milosrdni Otkupitelj nego kao pravedni Sudac. O taj dan je užasan. Dan pravednosti je zaključen, dan Božje srdžbe. Pred njim dršću anđeli. Najavljuj dušama o tom velikom milosrđu dokle god traje vrijeme smilovanja. Ako budeš sada šutjela, odgovarat ćeš na onom užasnom danu za veliki broj duša. Ništa se ne boj. Ostani vjerna do kraja. Ja osjećam s tobom."
Anđeo čuvar je svjedok svih naših čina
6. Kad sam iste večeri došla još nakratko u kapelu zahvaliti Bogu za sve milosti koje su mi darovane u ovoj kući, iznenada me obuzela Božja nazočnost. Osjećala sam se kao dijete u rukama najboljeg Oca i čula riječi: "Ništa se ne boj. Ja sam uvijek s tobom" - Njegova ljubav prožela me je sasvim. Osjećam da s Njim ulazim u tako usku povezanost, da je ne mogu izraziti riječima. Tada ugledah pored sebe jednog od sedam duhova, kao nekoć, zračeći, svijetlog lika. Vidjela sam ga stalno uza se, kad sam putovala u vlaku. Vidjela sam kako je na svakoj crkvi u prolazu stajao jedan anđeo, manje svijetao nego duh koji me pratio na putovanju. Svaki od anđela, koji su čuvali Božje kuće, naklanjao se pred duhom koji je bio uza me.
Kad sam u Warszawi prošla ulazom, anđeo je nestao. Zahvalih Bogu za Njegovu dobrotu što nam daje anđele za naše pratioce. O kako ljudi malo misle da uvijek uza se imaju duha i istodobno svjedoka svakog događanja. Vi grešnici, mislite na to da imate svjedoka vaših djela.
Ujutro slijedećeg dana ugledah anđela čuvara koji me je bio pratio na putu za Warszawu. Kad smo ušli na vrata, iščezao je. Da bismo pozdravile predstojnice, morale smo proći pored male kapele. Odmah me okružila Božja nazočnost i Gospodin me je ispunio vatrom svoje ljubavi. U takvim trenucima spoznajem uvijek bolje veličinu Njegove slave.
Pri ulasku u vlak od Warszawe za Krakow opet sam ugledala svog anđela čuvara pored sebe. On je molio promatrajući Boga, a moje misli priključiše se njegovim. Kad smo ulazile na samostanska vrata, iščezao je.
Kad sam ulazila u kapelu opet me obuzela Božja slava. Osjećala sam se posve porinuta u Boga, posve uronjenom u Njega i prožeta Njim, kad sam vidjela kako nas veoma ljubi naš nebeski Otac. Kakva velika sreća ispunja moju dušu na osnovu Božje spoznaje, božanskog života. Želim podijeliti sreću sa svim ljudima. Ne mogu je zatvoriti u vlastito srce, jer zrake te sreće peku me, razdiru moje grudi i moju nutrinu. Želim proći cijelom zemljom i javljati dušama veliko Božje milosrđe. Svećenici, pomozite mi pri tome koristeći najsnažnije riječi o njegovu milosrđu jer je samo slabi izričaj za milosrđe, koje je On u stvarnosti.
Ljepota anđela dolazi od povezanosti s Bogom
7. Jednog dana, kad je moj duh bio kao na umoru od čežnje za Njim za vrijeme sata klanjanja, nisam mogla više zadržati svoje suze. Tada ugledah jednog anđela velike ljepote kako mi govori slijedeće riječi: "Ne plači, govori Gospodin." Nakon nekog vremena upitah: "Tko si Ti?" On uzvrati: "Ja sam jedan od sedam duhova, koji dan i noć stoje pred prijestoljem Božjim i slave Ga bez prestanka". Također i taj duh ne utaži moju čežnju, nego me još jače potaknu u čežnji za Bogom. Taj anđeo bio je vrlo lijep, a njegova ljepota dolazi od uske povezanosti s Bogom. Taj duh ne napušta me ni za trenutak. Posvuda me prati. Slijedećeg dana za vrijeme Sv. mise, prije pretvorbe, započe ovaj anđeo pjevati riječi: "Svet, svet, svet.... Njegov glas bio je lijep kao glas tisuća.
Nemoguće je to opisati. Moj duh sjedinio se s Bogom. U jednom jedinom trenutku vidjela sam neshvatljivu Božju veličinu i svetost a istodobno i moju ništavnost, što sam po sebi samoj. Jasnije nego ikad spoznadoh Tri Božanske Osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Njihovo biće je jedno, kao i jednakost i slava. Moja duša susreće se s Tri Osobe, ali riječima to ne mogu izraziti. Ipak duša to dobro razumije. Tko je sjedinjen s Jednom od Tri osobe, već je tim sjedinjen s Presvetim Trojstvom, jer Njihovo jedinstvo nije djeljivo. To viđenje ili spoznaja ispunila je moju dušu neshvatljivom srećom, zato jer je Bog tako velik. Što sam sada zapisala, nisam nikada bila do sada vidjela svojim očima, nego čisto nutarnje, čisto duhovno, neovisno o osjetilima. To je trajalo do konca svete mise. Sada se to kod mene događa češće, i ne samo u kapeli, nego i za vrijeme rada i onda kad to najmanje očekujem.
Ugledah anđela izvršitelja srdžbe, kad sam molila nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima
8. Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji, izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću. Njegovo lice je svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak, iz kojeg su izlazili gromovi i munje u njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. Kad sam vidjela znak Božje srdžbe, koja je trebala pogoditi zemlju, ali posebno jedno određeno mjesto koje iz važnog razloga ne mogu navesti, zamolila sam anđela da stane jedno određeno vrijeme i svijet će činiti pokoru.
Ali moja molba nije bila ništa s obzirom na Božju srdžbu. Tada ugledah Presveto Trojstvo. Veličina Njegove slave prože me do srdži i ne usudih se ponoviti svoju molbu. U istom sam trenutku osjetila u svojoj duši snagu Božje milosti koja stanuje u mojoj duši. Kad sam bila postala svjesna te milosti, trenutačno sam uznesena pred Božje prijestolje. O kako je velik naš Gospodin i Bog i kako je nepojmljiva Njegova svetost! Ne želim se zavarati opisujući Njegovu veličinu, jer uskoro ćemo Ga svi vidjeti kakav On jest. Započela sam moliti Boga za svijet, nutrinom razabranim riječima.
Kad sam tako molila, vidjela sam nemoć anđela, koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Slijedeće su riječi kojima sam vapila Bogu: "Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Po gorkoj Muci Isusovoj smiluj se nama ".
Slijedećeg jutra kad sam došla u kapelu, čula sam nutrinom riječi: "Kad god dođeš u kapelu odmah moli molitvu koju sam te jučer naučio". Kad sam obavila tu molitvu, čula sam u duši riječi: "Ta molitva je za ublaženje Moje srdžbe. Molit ćeš je devet dana kao uobičajenu krunicu, i to: Najprije Oče naš i Zdravo Marijo i Vjerovanje, dodajući na zrnce Očenaša riječi: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Na zrnca Zdravomarije molit ćeš slijedeće: Po gorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelom svijetu. Na koncu ćeš ponoviti triput riječi: Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelom Svijetu».
Molila sam se svom anđelu čuvaru kada me Sotona napadao
9. Tog četvrtka primila sam tu milost na kraju molitve. Ona je trajala izvanredno dugo, za vrijeme cijele Sv. mise i mislila sam da ću umrijeti od radosti. U takvim trenucima bolje spoznajem Boga i Njegova svojstva, ali i mene samu i svoju vlastitu bijedu. Čudim se velikom Božjem silaženju jednoj tako bijednoj duši kao mojoj. Poslije Sv. mise osjećala sam se uronjenom u Boga i bila sam svjesna u dubini svoga srca svakog Njegovog pogleda. Oko podneva otišla sam nakratko u kapelu i opet je udarala u mom srcu snaga milosti. Dok sam bila uronjena u pobožnost, Sotona je dohvatio vazu s cvijećem i bijesno je bacio svom snagom na zemlju.
Vidjela sam svu njegovu zloću i ljubomoru. U kapeli nije bio nitko nazočan. Ustala sam od molitve, pokupila krhotine, presadila cvijeće i htjela se brzo vratiti na svoje mjesto prije nego tko dođe u kapelu. To mi nije uspjelo jer uđoše Majka predstojnica, sestra sakristanka i još neke sestre. Majka predstojnica čudila se da sam bila nešto radila na oltaru i daje pao lonac s cvijećem. Sestra sakristanka nije skrila svoje nezadovoljstvo, ali ja nisam pokušavala objašnjavati ili se ispričavati.
Navečer sam se osjećala vrlo iscrpljenom i nisam mogla održati Sveti sat. Zamolila sam Majku predstojnicu da pođem ranije u krevet. Odmah sam zaspala. Ipak oko jedanaest sati sotona je tresao mojim krevetom. Odmah sam se probudila i započela mirno moliti svom anđelu čuvaru. Tada sam ugledala duše koje trpe u čistilištu. Njihovi likovi bili su kao sjene, a između njih vidjela sam mnogo đavola. Jedan se od njih trudio navaliti na mene. Prometnuo se u lik mačke na mom krevetu i legao mi na noge. Bio je težak kao nekoliko puda (ranija ruska mjera za težinu; jedan pud = 16,38 kg. Napomena prevodioca).
Kroz cijelo vrijeme molila sam krunicu. Ujutro likovi nestaše i ja sam mogla zaspati. Kad sam zatim došla u kapelu, čula sam glas u mojoj duši: "Sa mnom si sjedinjena. Ne boj se ničega. Ipak znaj, Moje dijete, da te sotona mrzi. Iako on mrzi svaku dušu, gori posebno mržnjom prema tebi, jer si njegovoj vlasti otrgnula mnoge duše".
Želim nadmašiti anđele u ljubavi prema tebi
10. Iako uzimaš lik malog djeteta, u Tebi vidim Neumrlog, bezgraničnog Gospodara gospodara, kojeg slave čisti duhovi danju i noću, za koga izgaraju srca serafina u žaru čiste ljubavi. O Kriste, o Isuse, želim ih još nadmašiti u svojoj ljubavi prema Tebi. Vas anđeli molim, vas čiste duhove, za oproštenje zbog hrabrost sebe uspoređivati s vama. Ja, ponor bijede, ali Ti, Bože, koji Si neshvatljivi bezdan milosrđa, usisaj me kao što žar sunca usisava kap rose. Tvoj pogled pun ljubavi izravnava svaki jaz.
Neizrecivo sam sretna zbog Božje veličine. Nju vidjeti savršeno mi je dovoljno da bih bila sretna za cijelu vječnost. Jednom kad sam vidjela Isusa u liku malog djeteta, upitala sam: "Isuse, zašto me susrećeš u liku malog djeteta? U Tebi gledam tako i tako bezgraničnog Boga, svoga Stvoritelja i Gospodina". Uzvratio mi je Isus da će me susretati kao malo Dijete dokle god ne naučim jednostavnost i poniznost.
Za vrijeme Sv. mise s izloženim Presvetim Oltarskim sakramentom ugledala sam prije sv. pričesti dvije zrake izlazeće iz Presvete hostije, kao što su predstavljene na slici: crvenu i bijelu. Odsijavale su se na svakoj sestri i učenici, ali ne ipak od svih jednako. Kod nekih bile su jedva zamjetne. To je bilo završnog dana duhovnih vježbi za djecu.
Anđeo čuvar me vodio u Čistilište
11. Pitala sam Isusa za koga još trebam moliti? Isus mije odgovorio da će mi slijedeće noći dati spoznati za koga trebam moliti. Ugledah anđela čuvara koji mi je zapovijedio slijediti ga. Iznenada nađoh se na maglovitom i vatrom ispunjenom mjestu gdje trpe mnoge duše. Te duše žarko mole, ali ipak ne mogu za sebe, samo im mi možemo pomoći. Plamenovi koji su oko njih izgarali nisu me dodirivali. Moj anđeo čuvar nije me napuštao ni za trenutak. Upitala sam duše koja im je najveća patnja. Složno mi odgovoriše da im je najveća patnja - čežnja za Bogom.
Vidjela sam Majku Božju kako posjećuje duše u čistilištu. Duše nazivaju Mariju "Zvijezdom mora". Ona im donosi ublaženje. Htjela sam više s njima razgovarati, ali mi je anđeo čuvar dao znak da pođemo. Dođosmo iza vrata ove tamnice pune patnji. Čula sam nutarnji glas koji govoraše: "Moje milosrđe ne to želi, ali to zapovijeda pravda". Otada održavam usku povezanost s trpećim dušama.
Jedan serafin mi je donosio sv. Pričest
12. Sama s Isusom, zahvalih Mu za ovu veliku milost. Isus mi reče: "Budi utješena. Ja sam s tobom." Iscrpljena zaspah. Navečer dođe sestra, čijoj sam brizi bila povjerena: "Ujutro, sestro, nećete primiti Gospodina, jer ste jako iscrpljeni i onda ćemo vidjeti kako će ići dalje." To me je neizmjerno zaboljelo, ali rekoh posve mirno: "Razumijem", i potrudih se zaspati s potpunim povjerenjem u Gospodina. Ujutro sam obavila razmatranje i pripremila se na sv. pričest, premda mi Isus nije trebao doći. Kad su moja želja i ljubav došli do najvišeg stupnja, iznenada ugledah uz svoj krevet jednog serafina, kako mi pruža sv. pričest riječima: "Evo Gospodara anđela".
Nakon primanja Gospodina moja duša uroni u Božju ljubav i upade u divljenje. To se ponavljalo kroz 13 dana, ne znajući da li će on doći drugog dana. Ali ja sam se pouzdala u Boga i Njegovu dobrotu i nisam se usuđivala na to misliti da li ću sutra na ovaj način primiti sv. pričest.
Serafin je bio okružen velikom svjetlošću. Božanstvo i Božja ljubav odsijavali su se u njemu. Nosio je zlatnu odjeću i preko nje prozirnu misnu košulju i prozirnu štolu. Kalež je bio od kristala, preko njega je bio prozirni preklopljeni veo. Nakon što me je pričestio, odmah je nestao.
Kad sam jednom na kratko prije sv. pričesti osjetila određenu nesigurnost, preda mnom je stajao serafin s Gospodinom. Tada upitah Isusa, i kad nisam dobila odgovor, rekoh serafinu: "Hoćeš li me ispovjediti?" Tada on odgovori: "Nijedan nebeski duh nema tu moć." U tom trenutku bila je hostija na mojim usnama.
Anđeo čuvar mi je preporučio molitvu za određenu dušu koja je umirala
13. Anđeo čuvar preporučio mi je moliti za jednu određenu dušu, a ujutro sam saznala da se radi o čovjeku koji je počeo u tom trenutku umirati. Na čudnovat način daje mi Bog spoznati da je nekomu potrebna moja molitva. Posebno prepoznam kad je moja molitva potrebna duši nekog umirućeg. Sad se to događa nešto češće nego ranije. Isus mi je dao spoznati kako Mu je posebno draga duša koja živi po Božjoj volji. Time ona pruža Bogu najvišu čast...
Danas me je jedan anđeo vodio u ponore pakla
14. Danas me je jedan anđeo vodio u ponore pakla. To je mjesto velikih muka. Njegova površina je užasavajuće velika. Vrste muka što sam ih vidjela su slijedeće: prva muka koja čini pakao je gubitak Boga; druga - trajno predbacivanje savjesti; treća - ta se sudbina neće više nikada promijeniti; četvrta muka - vatra, što prolazi dušom, ne razarajući je; to je užasna muka; to je čisto duhovna vatra zapaljena Božjom srdžbom; peta muka - stalna tama i užasno zagušljivi miris; premda je tamno đavli se uzajamno vide i proklinju dušu; oni vide sve zlo drugih i također svoje vlastito; šesta muka - neprestano sotonino društvo; sedma muka je užasni očaj, mržnja prema Bogu, hule, proklinjanje, psovanja. To su muke koje zajednički trpe svi prokleti.
Ali to još nije kraj. Postoje još posebne muke za duše, naime muke osjetila. Čime je pojedina duša sagriješila, time se kažnjava na strašni i neopisivi način. Postoje užasne pećine i bezdani mučenja, gdje se jedna muka razlikuje od druge. Naočigled te užasne muke bila bih umrla da me nije zadržala Božja svemoć. Grešnik treba znati da će biti mučen cijelu vječnost organom osjetila kojim je griješio. O ovom pišem na Božju zapovijed, da se ne može izgovoriti ni jedna duša da nema pakla, ili da tamo nitko nije bio i ne zna kako je tamo.
Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovijedi u bezdanima pakla da bih izvjestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti. Đavli me jako mrze, ali po Božjoj zapovijedi moraju me slušati. Što sam napisala oskudna je slika onog što sam vidjela. Jedno sam mogla zamijetiti, tamo su većinom duše koje nisu vjerovale u postojanje pakla.
Kad sam došla k sebi, nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego Tebe uvrijedila i najmanjim grijehom.
"Moja kćeri, kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prva odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe. Od tebe tražim djela milosrđa, koja trebaju izlaziti iz tvoje ljubavi prema Meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima. Pred tim se ne možeš izvlačiti, ni izgovarati, ni ispričavati se. Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđa bližnjemu: 1.djelo; 2. riječ; 3. molitva».
Dobri i zli duhovi
Sv. Brigita
Krist je jednom govorio Brigiti i rekao joj: "Ja sam Stvoritelj svih duhova, dobrih kao i onih koji su postali zli. Ja sam i Gospodar svih duhova i vodim ih. Na isti način sam i Stvoritelj svih ostalih živih bića i svih beživotnih stvari koje tu jesu. " (Objave, knjiga IV. pogl. 88)
"Ja sam Bog, Stvoritelj svega. Ja sam anđelima i ljudima dao slobodnu volju tako da oni koje hoće ispuniti moju volju kod mene ostaju vječno, no oni koji se odlučuju protiv moje volje, od mene će biti odijeljeni. Neki od anđela postali su zli duhovi, jer mene ne ljube niti su mi se htjeli pokoravati.
A kada je potom bio stvoren čovjek i Zli zamijetio moju ljubav prema čovjeku, on nije postao samo mojim neprijateljem, već je započeo voditi rat protiv mene tako da je prve ljude zaveo prekoračenjem moje zapovijedi. Zli je tada prema uslijeđenom dopuštenju, po mojoj pravedenosti, dospio do vlasti. Ja želim da čovjek živi po mojoj volji, no Zli teži tome da čovjek slijedi svoju požudu." (Objave, knjiga VII., pogl. 11)
Bog Otac govorio je nadalje Brigiti, zaručnici Kristovoj: "Čuj što govorim i pridržavaj se svega što ti zapovijedam... Samo je onaj uistinu vrijedan časti koji u sebi vječno jest i bio je; i koji je iz ljubavi stvorio anđele kao i ljude, samo zato da ih, što je moguće više, sudjeluje u Njegovoj slavi. Ja sam isti po moći i volji koji sam bio i tada kada je moj Sin uzeo tijelo. U Njemu ja jesam i bio sam, i On je u meni i Duh Sveti je u nama obojici...
Trebaš nadalje znati da je anđelima, prije no što su me smjeli gledati u blaženstvu, bilo pokazano svjetlo u kojem su se trebali odlučiti za ili protiv mene. Mnogi od njih nisu pali pri tom zbog toga što nisu poznavali moj zakon i moju pravednost, već zato što se toga nisu htjeli pridržavati. Uvidjeli su da svi, koji Boga istinski ljube, Njega će gledati i kod Njega će smjeti stalno ostati, no prestankom blaženog promatranja moje slave zauvijek trebaju biti kažnjeni oni koji mene mrze.
Ipak njihova požuda i njihovo častohleplje izabralo je radije mržnju protiv mene, a time i ono mjesto gdje će zauvijek biti kažnjeni, nego da me ljube, i da bi se mogli stalno radovati u gledanju mene. Slična pravednost kao na anđelima izvršena je i na ljudima. Čovjek mora prvo Boga iskreno ljubiti, tek tada Ga smije gledati. Stoga je moj Sin iz neizmjerne ljubavi htio biti rođen prema zakonu, kako bi u svome ljudskom liku bio vidljiv, jer u svom Božanstvu On nije mogao biti vidljiv. I tako je slobodna volja dana ljudima kao i anđelima da teže nebeskom a zemaljsko da preziru». (Objave, knjiga VIII., pogl. 56)
Kada je Brigita boravila u Napulju nakon njezina povratka kući iz Svete Zemlje, žalio joj se Krist gorko nad mnogim grijesima stanovnika ovoga grada i rekao je Brigiti između ostalog sljedeće:
"Poslušaj pažljivo ono što ti sada kažem: Ja sam Stvoritelj i Gospodar svega, i anđela i onih koji su ostali vjerni kao i onih palih. Nitko ne izmiče mom sudu. Zli se trojako ogriješio o mene: ohološću, zavišću i nećudorednošću; tj. pretjeranom ljubavlju prema samome sebi. Ta bio je tako ohol da je želio biti Bog iznad mene, a ja sam mu trebao biti podređen. Bio je i toliko zavidan da bi me, ukoliko bi to uopće bilo moguće, najradije bio ubio i nad svime bio gospodar i sjedio na mome prijestolju.
Tako mu je drago bilo njegovo vlastito biće, da uopće nije pitao za moju volju gdje god je mogao provesti svoju. Stoga je pao s neba i postao je od blistavog anđela đavao u dubini pakla. I kada sam vidio njegovu zloću i neizmjernu zavist koju je gajio prema ljudima, objelodanio sam svoju volju i dao sam ljudima svoj zakon i kada bi ga se pridržavali, imali bi moje zadovoljstvo, a Zlome se ne bi sviđali.
Tada sam ja, zbog ljubavi koju sam imao prema ljudima, došao u svijet. Prihvatio sam tijelo od Djevice, poučavao sam ih i posve osobno u riječi i djelu i pokazao im put istinske vjere. Otvorio sam im svojom vlastitom krvlju nebo, kako bih im pokazao svoju savršenu ljubav i naklonost. No što čine ljudi koji su moji neprijatelji?
Oni preziru moje zapovijedi, odbacuju me poput gnusnog otrova iz svoga srca, ispljuvavaju me iz svojih usta poput odvratne tvari i preziru me poput gubavca koji širi najlošiji zadah. No Zloga i njegova djela grle potpunom odanošću, njega uvode u svoje srce, s radošću i ljubavlju ispunjavaju njegovu volju i pokoravaju se njegovim naopakim nadahnućima. Stoga će po mome pravednom sudu zajedno sa Zlim biti vječno kažnjeni u paklu." (Objave - knjiga VII., pogl. 27)
Zli - lisica: Majka Božja rekla je Brigiti: "Postoji mala životinja, nazivate je lisica, ona je vrlo brižna i lukava u tome da sve za čim ima potrebu i dobavi. Ponekad se pretvara kao da spava i da je istovremeno mrtva, kako bi ptice koje se spuštaju na nju to lakše mogla uhvatiti i progutati -što se nepažljivije na nju spuštaju.
Lisica pazi na let ptica i one koje vidi da se spuštaju od iznemoglosti na zemlju ili pod drvo grabi i proždire; no one koje s oba krila odlete, sramote je i osujećuju njezin trud. Takva lisica je Zli koji prijatelje Božje stalno slijedi, prije svega one koji još ne nose žuč njegove zloće i otrov njegove ništavnosti u sebi.
I on se pretvara kao da spava i da je mrtav, jer ponekad pušta čovjeka slobodnim od teških iskušenja kako bi ga to lakše mogao prevariti i smutiti kada nije na oprezu. Ponekad on dopušta da opačina izgleda kao krepost, da bi čovjek u smetenosti zakoračio u tu prazninu i da bi tada, kada mu ne pomogne njegov skroman razum, propao. Shvatit ćeš to na jednom primjeru. Jer i milosrđe je ponekad porok, naime tada, ako ga se čini samo da bi se dopali ljudima. I najjača vježba pravednosti može biti nepravednost, proizlazi li iz požude i nestrpljivosti. I poniznost postaje nadutošću proizlazi li iz čežnje za sjajem i od toga da bude zamijećena od ljudi; krepost strpljivosti može se pokazivati, a da to uistinu nije, ako bi se htjela osvetiti zbog pretrpljene nepravde kada bi to bilo moguće, no nanesenu nepravdu trpi samo zato što nije pronašla prigodnu priliku za osvetu.
Ponekad pripušta Zli jad i brige ljudima da bi se čovjek izgubio u prekomjernosti tuge; ponekad istresa Zli strahove i brige u srce kako bi čovjek u služenju Bogu postao mlak ili da bi čovjek koji se ne može savladati u malom propao u velikom. Lisica je prevarila onoga o kome govorim, jer kada je u starosti sve imao po želji i sebi rekao da je sretan i da želi tako dalje živjeti, ugrabljen je tada bez sakramenata i bez da može položiti račun o svojim djelima i imetku. Sakupljao je dan i noć poput mrava, ali ne u žitnicu Gospodinovu. I kada je došao do otrova, kako bi svoja zrna ubacio na hrpu zaliha, umro je i drugima ostavio svoj trud. Jer tko u vrijeme žetve ne sakuplja na plodonosan način, sjemenci se neće radovati.
Stoga se one ptice Gospodinove nazivaju sretnim koje ne spavaju pod drvećem svjetovnih zadovoljstava već na drveću nebeskih težnji. Kada ih napadne kušnja lisice, nepravednog Zloga, odlete one odatle vrlo brzo s oba krila, naime s poniznošću sv. ispovijedi i nadom u Božju pomoć." (Objave, knjiga IV., pogl. 68)
Naš protivnik - Zli: Riječi Sina Božjega Brigiti kako se trebamo štititi od kušnji Zloga: "Tko drugi je vaš neprijatelj nego Zli koji je na sva dobra djela zavidan i čiji je posao kucati kušnjama na dušu čovjekovu i uznemiravati je? On zakuca ponekad ljutnjom ili ogovaranjem, ponekad nestrpljenjem ili nerazumnim sudovima o Božjim odlukama kada sve ne ide po vašoj želji; on vrlo često kuca i uznemirava vas mnoštvom loših misli, da biste si uskratili službu Božju, a vaša dobra djela potamnjela pred Bogom. " (Objave, knjiga IV., pogl. 47)
Zli u dijalogu s Marijom: Majka Božja poučavala je Brigitu kako se suprotstaviti Zlome i kako treba činiti na njegova nagovaranja: "Moja kćeri, kada ti se tvoj neprijatelj ulaguje željom za vremenitim dobrima, odgovori mu: "Neprijatelju, ti nisi ništa stvorio, stoga ne možeš ništa ni dati; pa kada bi to i mogao, brzo bi se to srušilo, a i završilo. "
Ako bi ti se dodvoravao radošću svijeta, reci mu: "Prijateljstvo sa svijetom završava bolom. " Ako bi ti se dodvoravao putenošću, odgovori mu: "Ne želim je imati, jer ona je na kraju otrov i završava u bolima. "
U tom trenu pojavio se Zli kome je blažena Djevica Marija rekla: "Govori tako da i ona to čuje: Što si ti stvorio?" Zli je odgovorio: "Ja nisam ništa stvorio, no bio sam dobro stvorenje; ali iz samoga sebe postao sam zao."
Blažena Djevica Marija je rekla nadalje: "Je li ikada prijateljstvo s tobom imalo sretan, radostan ishod?" Zli je odgovorio: "To nikada nije bio slučaj niti će biti." Po treći put rekla je blažena Djevica: "Odgovori mi i reci: Je li ikada tvoja putenost dobro završila?"
A Zli je odgovorio: "Nikada ista nije imala dobar završetak i nikada neće takav imati, jer započinje u zlu i smjera samo na zlo." Zli je svojim riječima još na nadodao Djevici Mariji: "Djevice, daruj mi vlast nad ovom ženom Brigitom!" Djevica je odgovorila: "Zašto je sam ne uzmeš pod svoju vlast?" Zli je na to rekao: "Ja ne mogu, jer nisam u stanju razdijeliti u sudu dvovrsnu krv koja je pomiješana; krv ljubavi Božje u njoj pomiješanu s krvlju njezina srca!"
Blažena Djevica je rekla nadalje: "Zašto je ne pustiš na miru?" Zli je na to odgovorio: "Ja to nikada neću učiniti. Nisam li u stanju ubiti je smrtnim grijehom, pobrinut se mučiti je za lake grijehe. Ne mognem li to učiniti, tada ću barem baciti trn u obrub njezine haljine, a trud da ga izvadi višestruko će je uznemiravati, tj. njezino srce uronit će u različite misli koje će je sa svih strana odvesti u nemir».
Djevica je odgovorila: "Ja ću joj pomoći. Koliko često naime trn izvuče i baci ga tebi u lice, tako često će joj grijeh biti oprošten, a njezina kruna i nagrada bit će uvećane." (Objave, knjiga VI., pogl. 17)
Svrni svoj radosni pogled u sebe samoga i promatraj kako Bog s tvojom ljubljenom dušom igra svoju igru ljubavi
(Bl. Henrik Susone, piše o svojim iskustvima u trećem licu kao da se radi o nekoj drugoj osobi )
Drugom zgodom dok je sjedio u onoj istoj crkvi činilo mu se u viđenju kao da je bio prenesen u neko drugo mjesto. Činilo mu se da je njegov anđeo s desne strane. Sluga Božji se brzo ustane i zagrli svoga ljubljenog anđela i privi ga k sebi s koliko mu je to više ljubavi bilo moguće tako da između njih nije više bilo udaljenosti i usklikne drhtavim glasom sa suzama u očima govoreći iz dubine srca: «O anađele moj, kojega mi je ljubljeni Bog dao za tješitelja i čuvara, molim te zbog ljubavi koju Bog ima prema meni nemoj me nikada ostaviti.» Anđeo odgovori i reče: «Nemaš snage za povjerenje u Boga? Vidiš, Bog je tako ljupko u svojoj vječnosti zagrlio da te ne želi više nikada ostaviti.»
A jedanput nakon toga, poslije razdoblja trpljenja, rano ujutro dogodilo se da je bio okružen nebeskim društvom u jednom viđenju. Tada je pitao jednog nebeskog kneza da mu pokaže na koji način je oblikovana skrivena Božja prisutnost u njegovoj duši. A anđeo mu odgovori:
«Svrni, dakle svoj radosni pogled u sebe samoga i promatraj kako Bog s tvojom ljubljenom dušom igra svoju igru ljubavi». Pogleda i vidje da je njegovo tijelo nad srcem bilo čisto neki kristal, i vidje da u središtu srca tiho i blago boravi Vječna Mudrost u ljupkom obliku, a pored nje sjedi duša sluge Božjega prožeta nebeskom čežnjom. Bila je ljubezno prignuta na bok Vječne Mudrosti, obuhvaćena njenim rukama i privijena Božanskom Srcu, i duša je ostajala tako opijena i uronjena u ljubav u naručju ljubljenoga Boga.
Sluga Božji je bio napravio nekoliko konopaca za pokoru i u noći spomendana anđela dogodilo mu se da je pao u viđenje i čuo anđeosku pjesmu i slatki rajski pjev. Osjetio se tako dobro da je zaboravio na sve svoje patnje. Tada mu jedan od anđela reče: «Vidiš, kao što ti rado slušaš naš vječni pjev, tako mi rado slušamo tvoj molitveni pjev Vječnoj Mudrosti. To je pjesma svetih, izabranih koju će pjevati posljednji dan kada će biti potpuno uvedeni i utvrđeni u radosti bez kraja u vječnosti».
Pogledaj u Nebo
Bl. Henrik Susone, piše kao da mu govori Vječna Mudrost
«Sada se uputi sa mnom. Želim te povesti u meditaciju i želim ti izdaleka dopustiti da pogledaš, iako u jednoj gruboj slici. Gledaj iznad devetog Neba koje je beskrajno veće, tisuće puta, od cijele zemlje, ima neko drugo Nebo od plamena, tako nazvano ne zbog vatre, nego zbog beskrajne prozirne svjetlosti koju ima po svojoj nepromjenjivoj i neraspadljivoj naravi. To je slavni dvor gdje boravi nebeska vojska i gdje me skupa s jutarnjim zvijezdama slave sva djeca Božja. Tu su vječna prijestolja okružena neizrecivim svjetlom, s kojih su zbačeni otpali duhovi i gdje izabranici zauzimaju mjesta.
Vidiš, izdaleka svijetli divni grad obložen zlatom, sjaji od dragocjenih bisera, popločan dragocjenim kamenjem, odsjajava kao neki kristal sjajem crvenih ruža, bijelih ljiljana i svakom vrstom cvijeća. A sada ti sam gledaj lijepu nebesku livadu na kojoj su sve ljepote ljeta, jasna svibanjska šarenila, uvala istinske radosti. Tu se vide radosni pogledi ljubljene koja motri svoga ljubljenoga, čuje se sviranje harfi, pjesme i ples i trajno iskustvo savršene radosti, tu je moć želje, radost bez patnje u trajnoj sigurnosti. Sada pogledaj oko sebe bezbrojno mnoštvo kako piju koliko im srce želi na živom izvoru. Vidiš kako motre čisto i jasno zrcalo čistog božanstva gdje im je svaka stvar poznata i objavljena.
Idi dalje i pogledaj kako slatka Kraljica Neba, koju ti nježno ljubiš, lebdi s uzvišenošću i radošću nad cijelom nebeskom vojskom, naklonjena s ljubavlju i nježnošću nad svojim ljubljenim Sinom, okružena ružama, ljiljanima i gladiolama. Vidi kako njena divna ljepota donosi slast, radost i divljenje cijelom nebeskom dvoru. Sada pogledaj ono što će obradovati tvoje srce i tvoj duh, vidiš kako je Majka milosrđa blago svrnula svoj slatki milosrdni pogled prema tebi i svim grešnicima te kako ih moćno štiti i izmiruje sa svojim ljubljenim Sinom.
Pogledaj sada očima čistog uma i vidi kako uzvišeni Serafini i duše ljubavi istog kora gorljivo plamte prema meni bez prekida, gledaj kako svijetli Kerubini i njihovo društvo imaju sjajan uljev i izljev mog neuhvatljivog svijetla, vidi kako uzvišena Prijestolja i njihov zbor slatko počivaju u meni i ja u njima. Motri sada kako korovi drugog reda Gospodstava, Moći i Vlast motre harmonični i slatki vječni raspored u sveopćoj naravi; gledaj kako treći red Poglavarstva, Arkanđeli i Anđeli izvršuju moju uzvišenu poruku i moj zakon u svim krajevima svijeta. Vidiš kako je ljubazno, divno i različito uređeno veliko mnoštvo, koji li je to divan prizor!
Pogledaj dalje i vidi kako moji izabrani učenici, i najdraži prijatelji sjede u velikom miru i časti na sjedalima sudaca, kako mučenici sjaje u svojoj proslavljenoj odjeći i kako ispovjedaoci svijetle zelenkastom ljepotom, kako nježne djevice odsjajavaju anđeoskom čistoćom, kako je cijela nebeska vojska opojena božanskom slasti. Koje li društvo, koje li slavne domovine! Blago onome tko će tu zauvijek boraviti!
Svrni pogled na anđela koji te prati
Sv. Ivan Marija Vianney
Sv. Arški župnik je preporučivao da se ostane u bliskoj vezi sa svojim anđelom čuvarom. Govorio je: «Kada idemo kroz život, gledajmo našeg Gospodina kako ispred nas nosi križ, presvetu Djevicu koja nas motri, našeg anđela čuvara koji je pored nas. Kako je lijep nutarnji život». Svetac je čitao u savjesti svojih sugovornika i pokornika, tako da su ga o tome obavještavali njihovi anđeli čuvari. Evo jednog takovog slučaja. Neka kućanica se došla ispovjediti, ali je u ispovijedi bila prešutila jednu stvar. «A što je s ovim» - upita je svetac iznoseći ono što je htjela sakriti. Pokornica se jako uzbuđena se pitala u duši kako je to župnik mogao znati, a on joj je odgovorio da mu je to rekao njezin anđeo čuvar.
On je najvjerniji i najiskreniji prijatelj
(Sv. Pater Pio iz Pietrelcine, donosimo nekoliko iskustava ovog velikog sveca)
1. Podsjetite se da je Bog u nama kada smo u njegovoj milosti, a nije u nama kad smo u grijehu, ali anđeo čuvar nas nikada ne ostavlja. On je najvjerniji i najiskreniji prijatelj pa i kad ga ražalostimo našim ponašanjem. Časti svoga anđela, zahvaljujući mu na svakoj skrbi i pažnji kojima te okružuje, jer poslije Boga i Gospe nitko te više ne voli od njega. On je uvijek, dan i noć pored tebe. Nemoj to zaboraviti, nemoj ga vrijeđati sumnjajući u ovu veliku i neizrecivu istinu; time bi sumnjao u Isusa samoga koji nam je to objavio svojom nepogrešivom riječi, sumnjao bi u Majku Crkvu koja je to proglasila istinom vjere. Tijekom dana s poletom u srcu često s ljubavlju i zahvaljivanjem uzdigni misao prema svome anđelu čuvaru. Tada ćeš vidjeti kako se naši sveti nebeski prijatelji, a na poseban način tvoj čuvar, raduju zbog tebe i učiniti će sve da Gospodin i Kraljica anđela umnože svoje milosti i blagoslove u tvoj duši.
2. Anđeli nebeski ne prestaju me posjećivati i činiti da kušam slasti blaženika. Ako je poslanje naših anđela čuvara veliko, ono mog anđela je sigurno još veće jer mi mora biti također i učitelj i objašnjavati mi druge jezike. Noću kad zatvorim oči, vidim kako pada zastor i kako se otvara pred Rajem, i obradovan ovim viđenjem spavam s osmjehom slatkog blaženstva na usnama u savršenom miru na licu, čekajući da me moj anđeo čuvar dođe probuditi i tako sa mnom moli jutarnju molitvu na radost naših srdaca.
3. U subotu mi se činilo da me đavli žele upravo dokrajčiti, nisam znao više kojem se svecu obratiti; zazivao sam svga anđela čuvara, i nakon što sam ga dosta čekao, evo ga, konačno je letio oko mene pjevajući svojim anđeoskim glasom himne Božjem Veličanstvu. Tada se dogodila jedna od uobičajenih scena: podigao sam na njega glas želeći se da sam dugo morao čekati njegovu pomoć, i kao da bi ga kaznio nisam ga htio gledati u lice, htio sam otići, udaljiti se, pobjeći od njega, a on siromah, dostignu me skoro plačući, primi me za glavu dok nisam podigao glavu i pogledao ga u lice i vidio da mu je žao. I reče mi...: «Uvijek sam ti blizu, dragi moj mladiću, uvijek sam oko tebe s ljubavlju kojom tvoje srce zahvaljuje Gospodinu, moja ljubav prema tebi neće prestati ni sa tvojom smrću».
4. Dobro znajte da je anđeo čuvar moćan braneći nas protiv Sotone i njegovih saveznika, njegova ljubav nije prestala niti može prestati. Izgrađuj lijepu naviku da uvijek misliš na njega. Uvijek je u našoj blizini jedan nebeski duh. On nas ne ostavlja nikada same, od kolijevke do groba uvijek je tu, brani nas i vodi kao dobar prijatelj, kao brat, uvijek je s nama i tješi nas, pogotovu u teškim trenucima našeg života.
5. Uz pomoć dobrog anđela izvojevana je pobjeda nad podmuklim planovima đavla, pročitao sam tvoje pismo. Kad sam dobio tvoje pismo, Anđeo me je potakao da ga poškropim blagoslovljenom vodom prije nego ga otvorim. Ah, tko bi mogao izreći đavolsku srdžbu! On bi htio na sve načine da me dokrajči. Za to koristi sva svoja đavolska umjeća, ali bit će zgažen. Anđeo me u to uvjerava, a i Raj je s nama. Ne bih mogao nikad posumnjati niti najmanje da mi anđeo nije otkrio zamku. Moj pratilac od djetinjstva nastoji umanjiti patnje koje mi nanose nečisti otpadnici, tako da mi nadahnjuje misli nade.
Dva anđela su držala moju dušu u podnožju Križa Kristova
Bl. Kamila Battista iz Varana
Malo dana nakon što je slavna sveta majka Klara nestala ispred moje duše, došla su dva anđela zlatnih krila obučena u bijelo. Jedan od njih primi moju dušu s jedne a drugi s druge strane uzdigoše, me i postaviše u podnožje Križa Kristova. Tako su me gotovo neprekidno držali dva mjeseca da mi se činilo da sam hodala, govorila ili radila kao bez duše. Moja je duša bila tamo gdje su je držala on dva anđela koji se nikada nisu od nje udaljavali. Ne sjećam se da sam prije imala želju da budem stalno pod Križem Gospodnjim. Kad je prošlo to vrijeme ostavili su moju dušu u tijelu kao prije, ali mi je u duši ostala velika pobožnost prema Serafinima, tako da nisam htjela ni o čemu drugom razmišljati niti govoriti do li o Serafinima i molila sam ih slatkom ljubavlju da jedan do leti do mene kao što je učinio s prorokom Izaijom.
Puno puta mi se ukazuju anđeli
Sv. Terezija Avilska
Gospodin se udostojao da vidim ovdje nekoliko puta ovo viđenje: vidjela bih pored sebe jednog anđela, s lijeve strane, u tjelesnom obliku, ono što ne običavam vidjeti osim čudom. Premda mi se puno puta ukazuju anđeli, to biva a da ih ne vidim, već je nalik onom prethodnom viđenju koje sam spomenula naprijed. To viđenje Gospodin se udostojao da vidim ovako: nije bio velik nego malen, jako lijep, tako zažarena lica da je bio nalik onim jako uzvišenim anđelima koji izgleda da se svi žare. To mora da su oni koje nazivamo kerubinima, jer im imena ne kazuju.
No dobro vidim da u Nebu postoji razlika od jednih anđela do drugih, te između ovih i onih, da to ne bih znala iskazati. Vidjela sam mu u rukama dugačko zlatno koplje, a na vršku željeza činilo mi se da bijaše malen oganj. Činilo mi se da mi je time nekoliko puta probo srce i da mi je sezalo do utrobe. Sva bi ostala ražarena ljubavlju prema Bogu. Bol bijaše tako velika da me je prisiljavala ispuštati one jecaje. Slast koju mi je pružala ova prevelika bol tako je neizmjerna, da se ne može poželjeti da mine, niti se duša može naslađivati ičim doli Bogom. Nije to tjelesna bol, nego duševna, premda ponešto sudjeluje i tijelo, pa čak i puno. To je tako blago udvaranje koje se vodi između duše i Boga, da usrdno molim njegovu dobrotu neka dade da ga okusi onaj tko bude pomislio da lažem.
Anđeli i drugi Kristov dolazak
Kardinal Jean Danielou
Na kraju vremena anđeli će biti poslanici Gospodnji u trenutku dolaska Gospodnjeg. To je jedan od vidika o kome se najviše piše u Novom zavjetu kad se govori o anđelima. Na taj način anđeli su povezani s raznim trenucima eshatološke drame. Oni su poslanici uskrsnuća mrtvih, sabiranja izabranih i podjele dobrih i zlih. Crkvena tradicija se sve više vraća na ove vidike i proširuje ih. U jednoj propovjedi sv. Ivan Krizostom piše: «sv. Mihael arkanđeo će zasvirati trubu u prisutnosti Kristovoj i probuditi one koji su mrtvi, od Adama do konca vremena». Na sličan način je uskrsnuće mrtvih na zvuk anđeoske trube opisao sv. Efrem: «Tada će se Gospodin pojaviti na Nebu poput blijeska sa neizrecivom slavom. Anđeli i arkanđeli će stupati pred njegovom slavom kao vatreni plameni i kao kipuća rijeka. Kerubini će nakloniti glave, Serafini će letjeti kličući: Ustanite, vi koji spavate, evo dolazi zaručnik. Tada će se u jedan tren otvoriti grobovi i svi će narodi uskrsnuti i vidjeti ljepotu zaručnika». Još je sv. Ćiril Jeruzalemski pisao: «Arkanđeo Mihaeil će prvi svima navijestiti: Ustanite da biste susreli Gospodina, jer je Gospodnji dolazak veličanstven».
Skupa sa uskrsnućem i sabiranje naroda se pripisuje anđelima. Sv. Ćiril Jeruzalemski nam govori da će anđeli s jedne strane skupiti grešnike, a s druge pravednike: «Grešnici okruženi nebeskom vojskom neće moći pobjeći nikuda. Kako izabranici ne bi bili pomiješani sa zlima, poslat će anđele na zvuk trube da ih sabere sa sve četiri strane svijeta». Anđeli će biti i svjedoci posljednjeg suda. Sv. Efrem piše: «Vidjet će nebrojene čete anđela koje stoje oko Boga. Tada će djela svakog čovjeka pojaviti pred anđelima i ljudima». A još Evanđelje tvrdi da će anđeli biti i izvršitelji suda: Sin će čovječji izaslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace u peć ognjenu gdje će biti plač i škrgut zuba (Mt 13, 41-42). Osim kazne crkvena tradicija iz prvih stoljeća govori još o anđelima koji vode uskrsle izabranike u Raj: «Anđeli će uzeti sve pravednike koji su činili dobro i povesti ih u vječno blaženstvo». (Libri sibillini)