Još je u Starom Zavjetu Bog po svojim anđelima pritjecao u pomoć, kako pojedincima tako i svemu narodu izabranom. U Novom Zavjetu, u Crkvi Kristovoj, časte se sveti anđeli Božji i zazivaju od apostolskih vremena pa sve do danas, a čudesnim događajima i primjerima vanredne pomoći što ih kršćani primiše preko anđela ne može se broj ni približno ustanoviti, počevši od izbavljenja Petrova iz tamnice pa sve do današnjih dana. Sveta Crkva spominje svete anđele kod žrtve Novoga Zavjeta, sv. mise, u svojim litanijama, u općim molitvama i kod pojedinih obreda i molitava. Anđelima su se molili toliki sveci, koji su kao i mi hodili ovom dolinom suza.
Časteći svete anđele zahvaljujmo Bogu što nam po njima daje tolika dobra i milosti, sjedinimo se i mi s anđelima, napose s našim anđelom čuvarom, u slavljenju Imena Božjega. Zahvaljujmo sv. anđelima na njihovoj ljubavi prema ljudskom rodu i vjernosti Bogu, pa im preporučimo sebe i svoje, da nas brane oda zla, a naročito da nam budu u pomoći u najteži čas našega života. U času smrti naše svi će ljudi ostati kraj našega mrtva tijela, samo će naš anđeo čuvar dušu našu odnijeti pred sud Božji pred prijestolje Svevišnjega, uz koje stoji i sv. Mihael.
Razlog pobune nekih anđela
Stvorivši anđele Bog im je dao posvetnu milost, kao što ju je dao i prvim ljudima. Sv. Ivan piše u evanđelju: «On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini« (Iv 8,44). Ali nisu anđeli odmah kod stvaranja imali potpunog, vrhunaravnog blaženstva. Bili su oni doduše sretni, jer su bili obdareni velikim darovima odmah od svoga postanka, ali još nisu uživali gledanje lica Božjega; nedostajao im je taj vrhunac sreće. Nama je ljudima sreća tek onda potpuna, kada je zaslužimo.
Zato je Bog htio, da i ti savršeni duhovi nebeski zasluže sebi vrhunac sreće, potpuno blaženstvo. Kao što je čovjek stvoren od Boga da ga spozna, da mu služi i da ga ljubi, pa da tako u nebo dođe, tako je nešto slično - po mišljenju velikih bogoslova (sv. Augustina, sv. Grgura, Suareza...), bilo i s anđelima. Oni su primili od Boga dar velikog razuma i mogli su jasno spoznati Boga, primili su i dar slobodne volje, te su se mogli odlučiti, hoće li mu služiti. Ali mnogi anđeli ne htjedoše da se pokoravaju svome Stvoritelju. To je grijeh neposlušnih anđela.
Drugoga grijeha nisu ni mogli učiniti. Kako nemaju tijela, to nisu mogli učiniti nijednoga tjelesnoga grijeha. Sagriješiše grijehom duha, grijehom oholosti. Lucifer, jedan među prvim anđelima, videći kako je lijep po darovima Božjim, reče: »Neću Ti služiti!«, a uz njega pristadoše mnogi drugi oholi anđeli.
Protiv Lucifera i njegovih pristaša digoše se dobri anđeli, a vodio ih vojvoda vojske nebeske, krasan arkanđeo koji je uskliknuo: »Tko je kao Bog?« (hebrejskim jezikom: Mihael) i na taj glas okupiše se oko njega svi oni anđeli, što su upoznali Boga i njegovo veličanstvo i svojom slobodnom voljom odlučili u svemu se pokoravati kroz svu vječnost svetoj volji Božjoj.
U knjizi Otkrivenja piše: »I nasta rat na nebu. Mihael i anđeli njegovi zaratuju sa zmajem. Zmaj i anđeli njegovi se boriše. I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta u nebu. Zbačen bi zmaj veliki, stara zmija, koja se zove đavao i sotona, koji vara sav svijet, zbačen bi na zemlju; i anđeli njegovi zbačeni s njim» (Otk 12,7-9). Tako nam sv. Ivan Evanđelista opisuje taj boj u nebu.
Mi smrtni ljudi, ograničena znanja i shvaćanja, ne možemo razumjeti kako se je vodio taj boj u nebu. Dakako da to nije bila bitka kao na zemlji, jer anđeli nemaju tijela, niti je bio boj riječima kao po sudnicama ili skupštinama. To ćemo tek u drugom svijetu razumjeti i shvatiti.
Ne znamo u čemu su anđeli bili neposlušni. Toga Bog nije objavio ni u Sv. Pismu, a ni po svojoj Crkvi. Sveti Oci zadubljeni u promatranje tajna svete vjere iznose razna mišljenja. Najprikladnije se čini, da je Vječni objavio anđelima kako će stvoriti čovjeka, koji će osim duše imati i tijelo i da će čovjek također moći zaslužiti mjesto u nebu i doći do gledanja lica Božjega. Ili je pak Bog otkrio tajnu Utjelovljenja. To jest da će druga božanska osoba, Isus Krist, postati čovjekom i da će se anđeli morati klanjati Bogu-čovjeku. I da je Lucifer iz oholosti odbio pokloniti se i služiti ma kojem čovjeku i usprotivio se da čovjek bude izjednačen s anđelima u slavi nebeskoj.
U isti tren kad oholi anđeli pokazaše svoju neposlušnost, stvori Bog pakao i strovali Lucifera s njegovim pristašama u pakao. A konačni sud održat će se pobunjenim anđelima na koncu svijeta, kao što će tada biti i opći sud za sve ljude. Oholost je zbacila anđele iz neba, a poniznost će uzdignuti čovjeka u nebo.
Govoreći o ovom padu, sveti nas Bernard lijepo opominje da nismo nikad sigurni za svoje spasenje, nego da uvijek moramo bdjeti i pa nas opominje: «u samom nebu padoše anđeli ispred lica Božjega; u raju zemaljskom padoše prvi ljudi usred sreće, na zemlji propade Juda koji je bio u školi Isusovoj.