Medaljica Presvetog Lica je znak ljubavi Isusa Krista koji je umro na Križu za otkupljenje ljudi i znak Isusa Krista žrtvovanoga koji živi u Presvetom Sakramentu. Medaljica Presvetog Lica Isusova je Marijin dar svijetu, dar Isusove i naše Majke.
U noći 31. 5. 1938. časnoj majci, službenici Božjoj Mariji Pierini de Micheli, (1890 - 1945) koja je pripadala redovničkoj družbi Kćeri Bezgrešnog začeća za vrijeme euharistijskog klanjanja u samostanskoj kapelici u Milanu ukazala se Gospa i pokazala joj šakpular - medaljicu svetog Lica. Majka Božja je držala u ruci kao medaljicu koja je s jedne strane imala urezanu sliku Lica Isusova umrla na križu, oko slike Lica Isusova pisalo je Illumina, Domine, Vultum Tuum super nos; (Obasjaj nas Gospodine svjetlom svoga lica). Na drugoj strani medaljice je bila slika Presvete Hostije iz koje su izlazile zrake, a oko nje je pisalo Mane nobiscum, Domine (Ostani s nama Gospodine).
Nebeska Majka se približila časnoj sestri i kazala: «Slušaj dobro i kaži svom ispovjedniku da je ova medaljica oružje obrane, štit jakosti, zalog milosrđa koje Isus hoće udijeliti svijetu u ovim vremenima sjetilnosti i mržnje protiv Boga i Crkve. Đavolske mreže se postavljaju za iskorijeniti vjeru iz srdaca, zlo se širi. Malo je istinskih apostola: potreban je nebeski lijek, a taj lijek je Presveto Lice Isusovo. Svi koji će nositi ovu medaljicu i prema mogućnostima svakog utorka klanjati se Isusu u Presvetom Sakramentu kako bi nadoknadili uvrede koje su zadane Licu moga Sina Isusa za vrijeme njegove Muke i koje mu svakodnevno zadaju u Presvetom Sakramentu biti će učvršćeni u vjeri; spremni braniti vjeru, imati će milosti potrebne za nadvladati nutarnje i vanjske duhovne poteškoće, zadobiti će pomoć u opasnostima za dušu i tijelo, imati će vedru smrt s pogledom osmijeha mog Božanskog Sina».
Nakon razgovora sa ispovjednikom slugom Božjim don. Ildebrandom Gregoriem benediktinskim monahom silverstinom (ogranak reda benediktinaca) sestra je u molitvi dobila potvrdu od Gospe da je bit njene duhovne poruke ista bilo da se radi o škapularu ili medaljici te da isto vrijede dana obećanja i milosti.
Crkveno dopuštenje za širenje medaljice Presvetog Lica dogodilo 9. 8. 1940. godine s blagoslovom milanskog kardinala Schustera koji je i sam bio pobožan svetom Licu. Veliki apostol širenja medaljice svetog Lica postao je sluga Božji monah Ildebrando Gregorio koji je riječju i spisima proširio pobožnost Presvetom Licu Isusovu i štovanje njegove medaljice u Italiji, Aziji, Amrerici i Australiji. Medaljica Presvetog Lica se brzo širila u cijeloj katoličkoj Crkvi, a sa mnogih strana su pristizala svjedočanstvima o uslišanjima i zadobivenim milostima. S blagoslovom tadašnjeg pape Pavla VI jednu medaljicu Presvetog Lica američki astronauti su ostavili i na mjesecu.