Upravo Ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas
Sv. Ljudevit Montfortski
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo, kao novi Adam u svoj zemaljski raj, naslađivati se i otajstveno izvoditi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu; svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo oviseći o ovoj ljubeznoj Djevici u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i Ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp.Pos 22,2). Upravo Ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas.
Marija, Majka boli
sv. Alfons Liguori
Kako nazivamo Isusa Kraljem boli i Kraljem mučenika, jer je u svom životu trpio više nego li svi ljudi, tako nazivamo s punim pravom i Mariju Majkom boli i Kraljicom mučenika, jer je trpjela najveće boli, što ih je ikada tko mogao pretrpjeti iza muka njenoga Sina. Ne možemo sumnjati, da je Marija uistinu mučenica. Da bude netko mučenikom, dosta je po neospornom mišljenju, da pretrpi smrtnu muku, makar i ne uslijedi uistinu smrt. Po sv. Tomi dovoljno je za čast mučenika, da posjedujemo najsavršeniji stupanj poslušnosti, tako da smo pripravni žrtvovati svoj život. Marija nije postala mučenicom, kako primjećuje sv. Bernard, po krvničkom maču nego po svojim gorkim duševnim patnjama.
Iako krvnički mač nije ranio njezino tijelo, bilo je njezino blagoslovljeno Srce probodeno mačem boli radi muka njezinoga Sina, a ta bol bijaše dovoljna, da je usmrti ne jedanom nego tisuću puta, Muka je Kristova, kako kaže sv. Bernard, počela već njegovim rođenjem; tako je i Marija, koja je u svemu slična svomu Sinu, trpjela cijeli svoj život. Ime Marija osim drugoga značenja znači i »gorčinu mora«. Kao što je more gorko i slano, tako je i život Marijin bio uvijek pun gorčine radi muke Spasiteljeve, koja joj je neprestano lebdjela pred očima. Marija je jasno spoznala i znala, da će Spasitelj umrijeti na okrutan način, zato je bila puna srdačne sućuti prema nedužnom Spasitelju i prije nego je postala njegovom Majkom.
Ta je bol pogotovu neizmjerno porasla, kada je postala Majkom Spasiteljevom. Poradi svih tih muka, koje je imao pretrpjeti njezin jadni sin, bila je cijeli svoj život mučenica. Opat Rupert stavlja u usta blažene Djevice slijedeće riječi; »O Bogom izbavljene duše, draga moja djeco, ne žalite me samo radi patnji prigodom smrti moga preljubljenoga Sina. Mač boli, koji mi je navijestio Šimun, probadao je cijeli život moju dušu. Kada sam ga dojila mlijekom, kada mi je počivao u naručju, već sam mislila na njegovu gorku smrt. Promislite dakle, kako dugo i gorko sam morala trpjeti«.
»Provela sam cijeli svoj život u boli i suzama, jer moja patnja i sućut prema mojemu preljubljenomu Sinu nije nikada nestala pred očima mojim. Uvijek sam gledala muku i smrt, koju je imao pretrpjeti«. Blažena Djevica je sama objavila sv. Brigiti, da joj je čak i poslije smrti i uzašašća njezinoga Sina njegova muka bila uvijek na pameti. Srce njezino, puno neizrecive ljubavi, bavilo se tom mišlju ne samo pri jelu nego i pri poslu. Poradi toga i piše Tauler: »Cijeli je život Marijin bio neprekidna patnja, jer je nosila u svom srcu samo tugu i bol«.
Vrijeme obično ublažuje bol ucviljenih. Nije tako bilo kod Marije, jer su njezine boli porasle s vremenom. Isus je sve više očitovao svoju ljepotu i ljubežljivost, što je više rastao u dobi. Jednako se sve više približavalo vrijeme njegove smrti, vrijeme njegova raspeća na Kalvariji, i tako je danomice rasla bol u duši Marijinoj, da ga mora na ovom svijetu izgubiti, jer će On umrijeti strašnom smrću u neizrecivoj muci. »Kao što raste ruža među trnjem«, reče anđeo sv. Brigiti, »tako je godinama rasla patnja Majke Božje. Rasla je ruža, ali je raslo i trnje, i tako je i ova izabrana ruža Gospodinova bila sve više mučena trnjem tuge i boli, što je više napredovala u dobi. »Marija je trpjela duševne boli, a drugi su mučenici trpjeli tjelesne muke«. »Muke duše«, kako reče Gospodin sv. Katarini Sijenskoj, »ne možemo usporediti s tjelesnim mukama«.
O tomu piše Arnold iz Chartresa: »Da smo bili prisutni na Kalvariji kod smrti Gospodinove, kod one velike žrtve neokaljanoga Jaganjca, bili bismo ondje vidjeli dva velika oltara za žrtve: jedan je bio tijelo Kristova, a drugi Srce Marijino. Sin je u neizrecivim mukama žrtvovao svoje tijelo na drvu križa, a u isto je vrijeme Marija svojom sućuti u duši žrtvovala Bogu u neizrecivim bolima svoje Srce«.
Marija je žrtvovala svoga božanskoga Sina, a drugi su mu mučenici žrtvovali svoj vlastiti život. Sv. Antonin kaže, da je Mariji život njezinoga Sina bio neprispodobivo miliji od njezinoga vlastitoga života. Poradi toga trpjela je Marija u svom srcu ne samo boli, što su mučile tijelo njezinoga Sina, nego joj je i pogled na te boli zadavao mnogo veće boli, nego da ih je morala sama trpjeti. Budući da je Marija neizrecivo ljubila svoga jedinoga Sina, trpjela je gledajući, kao što je On trpio, na vlastitom tijelu. Udarci bičem, trnje, križ, sva zlostavljanja riječju koja ranjavahu nedužno tijelo Kristovo, probadala su u isto vrijeme materinje Srce Marijino koje je ljubilo. Sv. Laurencije Justinijan uvjerava nas, da je Srce Marijino priličilo zrcalu, u kojem su se mogle vidjeti sve pogrde, udarci, rane, jednom riječju sve, što je Isus morao trpjeti. Sv. Bonaventura veli, da su se tako sve rane tijela Kristova ujedinile u Srcu Marijinom.
Marija je trpjela bez ikakve utjehe, a mučenici naprotiv puni utjehe. To je neizmjerno ogorčavalo mučeništvo Majke Božje. Mučenici su istina trpjeli strašne muke, ali su im te muke omiljele, jer im ih je osladila ljubav prama Isusu Kristu. Velike je muke trpio Bonifacije, jer noževima razrezaše njegovo tijelo, pod nokte mu zatjeraše oštre šiljke, usta mu zališe tekućim olovom, pa je ipak neumorno klicao: »Hvala ti, Gospodine Isuse Kriste«. Što su sveti mučenici više ljubili Isusa, to su manje osjećali svoje muke i boli. Jest, sama pomisao na muke njihovoga raspetog Spasitelja mogla ih je potpuno utješiti. Samo Marija, majka boli, nije mogla crpsti utjehe iz svoje ljubavi prema Isusu promatrajući njegovu muku.
Jedini uzrok Marijinih boli bila je muka njezinoga Sina, a u isto vrijeme ju je mučila ljubav prema Sinu Isusu. Njezino mučeništvo je baš bilo u tomu, što je vidjela svoga nedužnoga Sina toliko trpjeti, a Ona je gajila prema njemu najsrdačniju sućut. Što ga je više ljubila, to je gorča i neutješnija bila njezina bol »Velika je kao more tvoja nevolja, tko će te izliječiti?« - O Kraljice Neba, drugim je mučenicima ljubav umanjivala muku i iscijelila rane; tko može ublažiti tvoju tugu, tko će iscijeliti bolne rane tvoga srca - reci, tko ih može iscijeliti? Tvoj Sin, koji bi te jedini mogao utješiti, svojom je mukom jedini uzrok tvojih boli. Tvoja je ljubav prema njemu i tvoje cijelo mučeništvo.
»Druge mučenike«, kako piše sv. Diaz, »slikamo s njihovim mučilima: Pavla s mačem, sv. Andriju s Križem, sv. Lovru s roštiljem, a Mariju slikamo s njezinim mrtvim Sinom u naručju, jer je po ljubavi, koju je prema njemu gajila, postao oružjem njezinoga mučeništva«.
Zamislimo bl. Djevicu Mariju, kako gleda svoga Sina, gdje umire na križu i pri tom primjenjuje s pravom na sebe riječi Jeremije proroka, pa nam dovikuje: »O vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite, ima li boli, kao što je moja bol? O vi svi, što živite na zemlji, a nemate sućuti prema meni, pogledajte me bar malo sada, gdje vlastitim očima vidim svoga preljubljenoga Sina umirati; promislite, mogu li svi što trpe i stradaju, naći bol, koja bi bila mojoj jednaka!« »Ne«, odgovara sv. Bonavenitura, »ni ma koja bol nije gorča od tvoje, jer nitko nije nikada imao tako ljubaznoga Sina«.
Isto tako kaže i sv. Laurencije Justinijan: »Nikada nije bilo ljubeznijega sina od Isusa, nikada majke, koja je ljubila kao Marija. Nije dakle nikada ni ma kakova ljubav priličila ljubavi Marijinoj, kako bi onda ikakva bol mogla priličiti boli Marijinoj?« Poradi toga uvjerava sv, Ildefons bez promišljanja, da smo premalo rekli, velimo li, da bol Marijina nadmašuje muke sviju ljudi zajedno. Tako piše i sv. Bazilije iz Seleucije: »Kao što sunce nadmašuje sjajem sve zvijezde, tako premašuju patnje Marijine boli sviju ljudi«.
Sv. Bonaventura pita bl. Djevicu: »Zašto si se, o Gospe moja, htjela žrtvovati na Kalvariji? Zar nije bilo dosta za naše spasenje, da se dao razapeti sam Bog! Zar si ti, Majka njegova, morala biti s njim razapeta?« Smrt je Isusova bila sigurno dosta, da izbavi ovaj svijet, da, tisuću svjetova. Marija naša preljubezna Majka, htjela je nešto i sama doprinijeti za naše spasenje svojom mukom i bolima, koje je pretrpjela na Kalvariji. Sv. Albert Veliki piše: »Moramo li našemu Spasitelju zahvaljivati na mukama, koje je pretrpio radi nas, to moramo zahvaljivati i Majci Božjoj na mukama, koje je dragovoljno pretrpjela za naše spasenje pri smrti svoga Sina. Kažemo »dragovoljno«, jer je anđeo objavio sv. Brigiti, da bi naša preljubezna i milosrdna majka pretrpjela radije sve moguće muke, nego da se ljudi ne spase i propadnu.
Neizmjerna ljubav Marijina zaslužuje sigurno našu zahvalnost. Dokažimo je barem time, da često mislimo na njezine boli i da osjećamo samilost. Majka Božja potužila se jednom sv. Brigiti, da uopće malo ljudi i misli na njezine boli. Zato je osobito opomenula sveticu: »I ako me mnogi zaboravljaju, ne zaboravi me barem ti, kćeri moja; gle, koliko sam trpjela, nasljeduj me, koliko možeš i suosjećaj sa mnom«. Slijedeći nam događaj pokazuje, kako je Majci Božjoj ugodno sjećanje na njezine boli. Godine 1239. ukazala se Marija sedmorici svojih vjernih službenika, kasnijim utemeljiteljima Reda Servita. U rukama je držala crno odijelo i zapovjedi im, hoće li joj omiljeti, neka često misle na njezine boli i kao spomen na te boli nose žalobno odijelo. - Sam je božanski Spasitelj objavio sv. Veroniki iz Binaska, da mu je donekle milije, suosjećamo li patnje njegove Majke nego li njegovu vlastitu bol i muku. »Kćeri moja«, reče joj, »sigurno su mi drage suze prolivene radi moje muke; no jer neizmjerno ljubim svoju Majku Mariju,"još mi je milije razmatranje onih boli, što ih je pretrpjela prigodom moje smrti.
Božanski je Spasitelj obećao osobite milosti onima, koji pobožno štuju žalosti Marijine, Po kazivanju Pelbartusa sv. Elizabeti od Schonaua bude sapćeno slijedeće: Poslije Marijina uznesenja na Nebo veoma je žudio sv. Ivan apostol još jedanput vidjeti bl. Djevicu Mariju. Gospodin mu udijeli tu milost. Njegova predraga Majka mu se ukaza, a pratio ju je njezin božanski Sin. Sveti je Ivan čuo kako je Marija molila osobitu milost za štovatelje njenih žalosti. Božanski Spasitelj im obeća ove četiri milosti. Prvo: milost prave pokore poradi njihovih grijeha prije smrti. Drugo: svoju moćnu zaštitu u svim njihovim bolima i nevoljama, osobito u času njihove smrti. Treće: posebnu postojanu pobožnost prema njegovoj gorkoj muci kao i osobitu nagradu zato na nebesima. Četvrto: povjerit će ih rukama svoje preljubijene Majke Marije, da Ona po svojoj volji s njima gospoduje, pa da im isprosi sve milosti, koje Ona želi.
Sedam žalosti Presvetog Srca Marijina
Iz molitvenika Srce Marijino od p. Hattlera
Bože, u pomoć mi priteci! Gospodine, pohiti mi u pomoć! Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome. Kako bijaše na početku, tako i sada i svagda u vijeke vjekova. Amen.
1. Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog žalosti, koju je tvoje nježno Srce osjetilo kad je čulo proročanstvo svetoga starca Šimuna. O, ljubezna Majko, po tvom ožalošćenom Srcu isprosi mi od Boga krepost poniznosti i dar svetoga straha Božjega. Zdravo Marijo...
2. Žalosna Majko Božja, suosjećam s tobom zbog onoga straha. koji je tvoje nježno Srce osjetilo kod bijega u Egipat i za vrijeme tvoga boravka u tuđoj zemlji. O, ljubezna Majko, po ovoj bojazni tvoga Srca isprosi mi krepost darežljivosti, osobito prema siromasima, i dar pobožnosti. Zdravo Marijo...
3. Žalosna Majko Božja, suosjećam s tobom zbog straha, koji je obuzeo tvoje brižno Srce, kad se tvoj mili Isus izgubio. O, ljubezna Majko, po tvom zabrinutom Srcu isprosi mi krepost čistoće i dar znanja. Zdravo Marijo...
4. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog groze, koja je obuzela tvoje majčinsko Srce kad si susrela Isusa kako nosi teški križ. O, ljubezna Marijo, po tvom ljupkom Srcu punom boli isprosi mi krepost strpljivosti i dar jakosti. Zdravo Marijo...
5. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog muka, koje je tvoje jako Srce podnijelo, kad si gledala Isusa na križu u smrtnoj borbi. O, ljubezna Majko, po tvom bolnom Srcu isprosi mi krepost umjerenosti i dar savjeta. Zdravo Marijo...
6. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog rane, koja je tvomu ožalošćenom Srcu zadana kad je koplje otvorilo bok Isusov i probolo njegovo premilo Srce, i kad si njegovo mrtvo tijelo u svoje prečisto krilo primila O, ljubezna Majko, po tvom rastrganom Srcu isprosi mi krepost bratske ljubavi i dar razuma. Zdravo Marijo...
7. Žalosna Majko Marijo, suosjećam s tobom zbog tajne boli koju je tvoje premilo Srce trpjelo kad je Isus bio u grob položen. O, ljubezna Majko, po tvom silno rastuženom Srcu isprosi mi krepost revnosti i dar mudrosti. Zdravo Marijo...
Moli za nas, žalosna Djevice! Da postanemo dostojni obećanja Kristovih. Pomolimo se: Molimo Te, Gospodine Isuse Kriste, udijeli nam milostivo, da se preblažena Djevica Marija, Majka tvoja, čiju je presvetu dušu u času tvoje muke mač boli probo, sada i u času smrti naše, kod tvoga božanskoga milosrđa za nas zauzme. Po tebi, Isuse Kriste, Spasitelju svijeta, koji s Ocem i Duhom svetim živiš i kraljuješ, Bog od vijeka do vijeka. Amen.