( Gotovo da nema sveca čiji duhovni put nije označen otajstvom Muke Kristove. Zbog ograničenosti broja stranica predviđenog formata ove knjižice donosimo samo nekoliko svetačkih svjedočastava)
Otajstveni putovi Križa izvori duhovne plodnosti
Iz života sv. Ljudevita Montfortskoga
Negdje usred misija Montforta zadesi novo trpljenje, bolest. Prepustimo riječ de Bastieresu: 'Bolest izgledaše smrtno opasna. Imao je trajne i žestoke napade groznice, visoku temperaturu i bolne napadaje grčeva u stomaku i bubrezima. Ali na veliko iznenađenje on ni jedan dan nije prestao obavljati sav program predviđen u misijama. Ispovijedao je i propovijedao kao da je savršeno zdrav. Vidio sam ga više puta kako se penje na propovjedaonicu dršćući od groznice i savijajući se od grčeva, licem koje je nalikovalo na mrtvaca. Videći ga reklo bi se da u tom trenutku neće imati snage izreći ni jedne riječi, a naprotiv, ne sjećam se da sam ga ikada čuo propovijedati s više snage i duhovnog pomazanja kao tada, ni na dirljiviji način kao kad su bolovi bili najteži. Činio je to tako da su svi plakali i bili potreseni u dubini srca. A njegova bolest, koja se morala pogoršavati, na kraju misija na čudesan način je nestala.'
Evo kako je dan prije završetka misija, Montfort htio podići križ. Vrijeme je bilo hladno, padala je kiša skoro cijeli dan i svi putovi su bili blatnjavi. Usprkos svega Montfort je naložio narodu da bosih nogu nose križ do mjesta postavljanja, a da bi ih bolje u to uvjerio on je prvi izuo obuću. Odmah zatim 200 bosih ljudi dođoše k njemu želeći nositi križ. Iako je Montfort još imao groznicu, i on je pomagao nositi križ do mjesta gdje će ga postaviti, ne obazirući se na nepogodno vrijeme, hladnoću i bolest. Nakon što je križ bio postavljen, sv. Ljudevit je neobično snažno propovijedao. Neke osobe koje su nosile križ se razboliše, a njemu samome se povrati savršeno zdravlje. 'Siguran sam - zaključi dosjetljivo de Bastieres - da nijedan liječnik ne bi propisao sličan način da se ozdravi od temperature, groznice i grčeva'.
Sutradan Montfort, De Bastieres, i ostali članovi misionarske ekipe se oproste sa župnikom. Ljudevit milo i ljubezno s toliko ljubavi pozdravi župnika da su svi bili očarani, moleći ga da mu oprosti za sve neugodnosti te doda: 'Uvjeravam vas, gospodine župniče, da ću moliti Gospodina za vas dok sam živ. Previše vam dugujem da bih vas mogao zaboraviti i bio bih radostan kad bih mogao naći još koji trenutak da vam budem na raspolaganju'. Siromašnom i posramljenom župniku uistinu više ništa nije bilo jasno. A mi moramo zahvaliti De Bastieresu za ova i mnoga druga svjedočanstva koja je zapisao kao prvi svjedok događanja u kojima se vidi do koje je mjere u sv. Ljudevitu zasjao paradoks križa, poruke Evanđelja i nasljedovanja Krista patnika. Ljudevit odavno živi vrhunce mistike duhovnoga braka s Križem Kristovim a kako je u konkretnom životu to proživljavao vidi se najbolje iz izvještaja ovih misija i onih koje slijede.
Iz La Chevroliera misionarska ekipa prelazi u Vertou. Nova župa, nove misije i potpuno suprotno iskustvo. Župnik i narod otvoreno i velikodušno prihvaćaju Ljudevita i misionare. Vjernici masovno dolaze slijediti program misija. Svi su oduševljeni propovijedima sv. Ljudevita, narod ne dopušta da išta nedostaje ni misionarima ni siromasima koje je Montfort redovito okupljao za vrijeme svih misija u kući u kojoj su boravili misionari a koju je on uvijek nazivao kuća Providnosti.
De Bastieres je doživio puno iznenađenja i neočekivanih obrata slijedeći sv. Ljudevita, ali smatramo da je ovo koje slijedi jedno od najvećih. Njegov izvještaj: 'Jedne večeri uz me pod ruku poslije večernje molitve i odvede u svoju sobu. Pitao sam ga što želi? Izgledao mi je tako ožalošćen te sam vjerovao da mu se dogodila neke nesreća. On uzdahnuvši tako žalosnim glasom da mi se srce sledi reče: 'Dragi moj prijatelju, kako nam je loše ovdje'! - 'Naprotiv - odgovorih gdje bi nam moglo biti bolje? Sve nam dobo ide i u izobilju smo'. Svetac odgovori: 'Loše nam je ovdje, i naše misije će biti bez plodova, jer nisu utemeljene na križu. Ovdje nas previše vole i ja zbog toga trpim. Kojeg li križa biti bez križa! Koje li žalosti za mene! Kanim sutra prekinuti misije. Što vi kažete na to? Neće li nam biti bolje u nekoj drugoj župi gdje ćemo nositi Isusov Križ, umjesto da stojimo ovdje i ništa ne radimo?'
De Bastieres shvati da Montfort uistinu želi prekinuti misije te ga na sve načine poče nagovarati da nastave Božje djelo, jer nije njihova krivica, ako nedostaju križevi. S puno muke u to uvjeri Ljudevita, a svetac odsutnost križa primi kao križ i prikaza Bogu za uspjeh misija koji na kraju ne izostade.
Pokušavalo se dati i psihološke interpretacije ovog događaja, u smislu da je Montfort u sebi stvorio podsvjesni osjećaj progonjene osobe te osjeća nelagodu u za njega povoljnim okolnostima, ali ovakve interpretacije ostaju daleko ispod duhovnog nivoa Montfortove svetosti. Takva objašnjenja ne uzimaju u obzir mistično zaručničku stvarnost sjedinjenja sv. Ljudevita s Križem Kristovima, te dimenziju duhovne plodnosti rađanja ljudi na živu vjeru po sudjelovanju u tajni križa Kristova. Baš to iskustvo kao tajnu svoga života i plodnog apostolata sv. Ljudevit će opisati u jednom pismu koje ćemo još susresti. Montfort živi onu duhovnu stvarnost koju je još sv. Pavao apostol u poslanici Galaćanima opisao riječima: Dječice moja koju ponovno u bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4,19).
Sve milosti koje sam postigao, isprosio sam ovom molitvom
Sv. Ivan Marija Vianney
Dragi Spasitelj boravi u presvetom Sakramentu kao žrtva. Naviknite se na slijedeću molitvu, koju Bog vrlo rado sluša: milite blaženu Djevicu Mariju, da Ona vječnom Ocu za obraćenje grešnika prikaže svoga krvlju oblivenoga i ranama pokrivenog božanskog Sina. Od svih molitava, ova je najbolja, jer konačno uspjeh svih molitava ovisi od imena i zasluga Kristovih. Ovo dobro zapamtite, djeco moja! Sve milosti koje sam postigao, isprosio sam ovom molitvom. Ona nikada ne zataji!
Križ je dar i da je odlika nositi ga na sebi
Blažena Marija De Mattias
Uočimo, ljubljena kćeri, da zakon koji nam je dan da idemo putem muka i patnja, nije neki okrutni izum našeg ljubljenog Boga, jer to ne može biti u tom presvetom i preslatkom Srcu; nego je to učinak nježne i prisne ljubavi prema nama, da popravi naše nerede i da nas učini dostojnima Njega. Klanjajmo se s dubokim poštovanjem i pravom privrženošću uzvišenom otajstvu Križa. Ako nemamo u srcu osjećaja tako čiste istine, ako nismo iznutra uvjerene da je najveće dobročinstvo što ga možemo primiti iz ruke Božje, da nas On smatra dostojnima sramote Križa, i da je ta milost bolja od svih izvanrednih darova svetaca, potpuno smo slijepe i trebamo neprestano moliti Boga za ovo divno svjetlo.
Isus i Žalosna Gospa nas uče: prvo, da je Križ dar i da je odlika nositi ga na sebi. Drugo: kako smo daleko od ovih dvaju uzora savršenosti, kad smo bez Križa. Na trećem mjestu: kako je velika sljepoća onoga koji ne želi i ne razumije ove sreće. Neka Križ bude uvijek s nama u cijelom našem životu da bismo kasnije mogle uživati slavu u Nebu s našom raspetom Ljubavlju.
Promatraj moje Rane
Bl. Anđela Folinjska
Isus, božanski zaručnik naše duše, najslađi prijatelj, želi da pamtimo njegova dobročinstva i da ih iznad svega cijenimo. On kuša preobilnu radost kao i Djevica Marija i svi rajski sveci, kada mi pobožno i s ljubavlju razmišljamo o otajstvima Krunice, koja su najočigledniji dokazi njegove ljubavi prema nama, i najbogatiji darovi koje nam može dati. Upravo po tim darovima Djevica Marija i svi sveci uživaju vječnu slavu.
Blažena Anđela Folinjska je jednog dana molila Našeg Gospodina da je nauči s kojom bi ga pobožnošću mogla još više častiti. I ukaza joj se Isus pribijen na križu te joj reče: 'Kćeri moja, razmatraj moje rane.' I tako ona nauči od ljubljenog Spasitelja da mu ništa nije bilo draže od razmatranja njegove muke. Zatim joj je Isus pokazao rane svoje glave, otkrio joj je puno pojedinosti o pretrpljenim mukama i dodao: 'Sve to sam trpio za tvoje spasenje. Što ti možeš učiniti da me ljubiš istom ljubavlju kojom sam ja tebe ljubio?'
Razmatraj tajne moje muke
Sv. Gertruda Velika
Radi spasenja ljudi - dodao je još Spasitelj - ljubim osobito križ, jer sam njime pribavio toliko žuđeno spasenje rodu ljudskomu, kao što pobožni ljudi katkada misle si većom ljubavlju na ona mjesta i dane, u kojima su zaslužili da prime veće milosti«.
Sveta je Gertruda poslije toga živo zaželjela jedan komadić Gospodinu toliko omiljeloga drveta križa, da štujući njegov sveti križ omili još više Gospodinu. Gospodin joj odgovori: »Hoćeš li imati relikvije, koje mogu istinski privući moje srce onome koji ih posjeduje, tada razmatraj tajne moje muke i pritom razmišljaj ozbiljno o onim riječima, koje sam govorio s većom ljubavi, Prepiši ih, čuvaj, razmišljaj često o njima, pa budi uvjerena, da ćeš time više steći moju milost nego li drugim relikvijama, I sam bi te razum mogao o tomu poučiti, da te nisam ja poučio mojom objavom. Hoće li prijatelj podsjetiti prijatelja na prijašnju ljubav i prijateljstvo, mnogo će mu uspješnije reći: »Spomeni se one ljubavi koju si osjećao u svom srcu na rastanku, kada si to i to govorio«, nego kada bi mu rekao: »Spomeni se svoje ljubavi, kada si sjedio na tom i na tom mjestu i bio obučen u to i takovo odijelo«. Zato ti možeš vjerovati, da su moje najdragocjenije relikvije, koje možeš imati na zemlji, riječi ljubavi moga predobrostivoga Srca«.
Krista ne možemo posjedovati bez križa
sv. Ivan od Križa
Križ je palica, o koju se upiru sluge Kristove na putu savršenosti; tko pak odbacuje križ od sebe, lako pada i teško će napredovati... O vi duše, koje želite živjeti mirno i sigurno, kada biste razumjele, kako vam koristi trpjeti, da se sjedinite s Bogom, ni na koji način ne biste tražile utjehe, nego bi rado nosile križ, i ako je zaliven octom i žuči... Krista ne možemo posjedovati bez križa, jer nas je On pozvao, da ga lišeni sviju stvari slijedimo s križem, a ne da uživamo u ugodnostima sadašnjega života. Isto tako, kao što će se izabranici na drugom svijetu očistiti materijalnim ognjem tame, tako će se u sadašnjem životu očistiti trpljenjem i stradanjima. Molitva i križ Kristov, u kojima je poniznost i trapljenje, jesu oruđe, kojim sluge Božje pobjeđuju sotonu i tijelo... Ne pušta Bog dušu da stenje u zapuštenosti i u stradanjima zato, da je kazni, nego da je obogati.
Najuspješnije sredstvo, da uščuvamo duh i da potaknemo revnost, jest trpljenje i šutnja i nastojanje, da vježbom sputamo sjetila i zavolimo samoću. Zadovolji se Kristom, koji je razapet, s njim trpi i počivaj, bez njega ti ne godi ni trpjeti ni počivati. Tko ne traži Kristov križ, ne traži ni njegove slave; hoćeš li posjedovati Krista, traži ga samo u križu.
Ići putem križa
sv. Terezija Avilska
Tko hoće nasljedovati Krista, neće li da zabludi, mora ga slijediti na istom putu, kojim je On naprijed kročio na putu križa. Ne hodajmo novim putem, kojim još nitko nije hodao, tako da nastojimo uživati mir i veselje, nego starim putem, kojim je išao sam Gospodin i sveci, to jest putem križa, rada i strogosti; drugačije ne ćemo naći Gospodina. Zadaća je onih, koji nasljeduju Krista, da trpe po uzoru Kristovu i visoko uzdignu križ, te ga tako čvrsto drže u rukama, da ga ne puštaju iz ruku ni onda, kada su u pogibli.
Učinci pobožna života, osobito savršenijega, razmatranja i viđenja, nisu mir i bezbrižnost, nego napor i brižljivost dopasti se Bogu i trpjeti za njega, kako se desilo sv. Pavlu, koji nije bio ni jedan dan, čak ni jednu noć bez tjeskoba. Tko umije valjano cijeniti život svoje duše, taj se neće obazirati ni na udarce ni na rane, ili na kakovo drugo zlo, koje ga bije, mora li se boriti za život svoje duše. Brzo će skršiti moć đavla onaj, koji velikodušnom i odlučnom dušom postojano ide naprijed i trpi sve, što god ga snađe. Tko je čvrsto odlučio nasljedovati Krista, snašle ga makar kakove nevolje i pošao on kuda mu drago, makar ga razapeli na križ, ne treba se ničega bojati, jer će biti s njim Krist.
Razmatranje muke Kristove bile su moje kupke, koje su me očistile
Bl. Ivana od Križa
Razmatranje muke Kristove bile su moje kupke, koje su me očistile. Nestalo je sve privrženosti svijetu, oslobodila sam se svih zemaljskih radosti, i ništa me nije moglo okrijepiti, osim ljubavi prema momu raspetom Spasitelju. Radi sa mnom, štogod hoćeš, o božanski Spasitelju! Trpjeti hoću s tobom, trpjeti i umrijeti za tebe!
Duše, koje ljube, zadubljuju se danju i noću sve više u trpljenja s neizrecivom ljubavlju prema Spasitelju. Radije traže trpljenje nego li škrtac zlato; ugodno im je samo trpljenje. Trpljenje je pravi znak ljubavi: mnogo i bolno trpjeti sa srdačnom radosti za onoga, koga ljubimo. Ne trpe li s drugima, sami će si nametnuti trpljenje trapljenjjem, pa će ga prikazati svomu Spasitelju.
Pobožna majka svete Veronike Giuliani
Iz životopisa svete Veronike Giuliani, klarise saznajemo da je njezina majka na poseban način častila Svete Rane Isusove. Ta je žena rodila sedam kćeri. Dvije su umrle već u povojima. Oko godine 1664. kada je svetoj Veroniki bilo tek četiri godine, majka joj teško oboli. Na samrtnoj postelji okupila je oko sebe pet svojih kćerkica, te je kao baštinu svakoj od njih darovala jednu od pet Rana Isusovih i poučila da će u toj Rani u životu uvijek naći utočište. Najmlađu Veroniku zapala je Rana na Kristovom boku. Majka, koja je vjerojatno na poseban način častila pet Rana Isusovih, u miru je zaklopila oči, a djevojčice su rasle i jedna za drugom odlazile u samostan. Najmlađa Veronika je doživjela ukazanje Isusa sa Ranama, a u trideset i šestoj godini života primila svih pet Isusovih Rana i vidljive znakove Isusove trnove krune na svojoj glavi.
Sv. Gemma Galgani primila Isusove rane na dar
Sveta Gemma je izabrana duša koja je na pragu ovog stoljeća uoči blagdana Presvetog Srca Isusova,8. lipnja 1899. Dobila milost Isusovih Rana. Evo njene ispovijesti: "Navečer obuze me brže i ranije nego obično veoma živo kajanje za grijehe, kakvo još nisam osjetila te sam mislila da ću umrijeti. Nešto kasnije, sve su sile moje duše ušle u neku tajanstvenu sabranost... Poslije ove unutrašnje sabranosti uskoro izgubih svijest i nađoh se u prisutnosti svoje Nebeske Majke. S njene desne strane nalazio se moj Anđeo koji mi odmah zapovijedi izmoliti čin pokajanja. Potom mi Majka upravi ove riječi:
"Moj Sin Isus ti želi dati jednu milost. Hoćeš li je znati cijeniti?" Moja bijeda nije znala ništa odgovoriti. Marija nastavi: "Bit ću ti Majka, hoćeš li se pokazati kao prava kći?" Tada raširi svoj plašt i pokrije me njime. Isti tren pojavi se Isus. Njegove Rane bile su otvorene, ali nisu krvarile. Iz njih su izbijali žarki plamenovi. U tren oka ti su plamenovi dotakli moje ruke, moje noge i moje srce. Osjetih da umirem i već sam padala, kad me moja Majka podupre, držeći me neprestano pod svojim plaštom. Ostala sam više sati u tom položaju. Zatim me Ona poljubi u čelo i sve iščeznu.
Nađoh se kako klečim u svojoj sobi. Imala sam jake bolove u rukama, nogama i srcu. Opazih, dok sam se dizala, kako iz njih teče krv. Zavila sam što sam bolje mogla bolne dijelove i potpomognuta od svoga Anđela legla u krevet." Kod svete Gemme rane su redovito nastajale četvrtkom u osam navečer, a prestajale petkom u tri poslije podne. Nikada se nisu javljale u drugo vrijeme. Sveta Gemma Galgani je više puta proživljavala Isusovo krvavo znojenje. Iz cijelog je njezinog tijela izbijao znoj i krv. To se dešavalo dok je promatrala Isusovu smrtnu muku u Getsemaniju ili kad bi čula neku strašnu psovku. Kod doživljavanja bičevanja dobila bi rane brazde po tijelu, rukama i nogama. Najprije su to masnice, zatim bi pukla koža, onda su nastajale brazde i duboke rane do kosti, napokon bijaše sva rascijepana. Krv bi tekla a haljine se ljepila. I ove bi rane nestale sa ostalima.
Trnovu krunu skinuo je Isus sa svoje glave i stavio na svetu Gemmu. To se prvi puta dogodilo u zanosu. Sva je glava bila izbodena strašnim ubodima. Krv je tekla iz rana, očiju, ušiju i sljepoočnica. Drugog dana bi Isus skinuo trnovu krunu sa Gemmine glave i stavio na svoju, sve su rane i boli prestale, i osjećala se bolje od prije zanosa. Sveta Gemma dobiva i ranu na lijevom ramenu, na kojem je Gospodin Isus nosio križ. Rana na ramenu je bila vrlo široka, duboka i stalno krvava. Zadavala je Gemmi teške boli i silila je da hoda nagnuta na stranu. Nestajala je petkom uvečer, kao i ostale. Tako se sveta Gemma izgarana, više ognjem Božanske Ljubavi nego bolešću, preselila svom ljubljenom Isusu 11. travnja 1903. na Svetu subotu.
Sjećajte se moje gorke Muke
Sv. Faustina Kowalska
Sv. Faustina Kowalska opisala je svoje mistične doživljaje u svom Dnevniku. Ima tu i prekrasnih detalja o Isusovim Ranama. Ostadoše Isusu samo pet Rana "Jednom sam stavljena pred Božanski sud. Pojavih se pred Gospodinom licem u lice. Isus je bio takav kao u svojim patnjama. Nakon nekog vremena iščezle su Rane: ostadoše samo pet, na rukama, nogama i boku. Odmah sam spoznala stanje svoje duše tako kako je Bog vidi." Otac nas gleda kroz Isusove Rane "Jednom 1933. godine čula sam glas u svojoj duši: 'Održi jednu devetnicu za domovinu. Devetnica neka se sastoji od litanija svih Svetih. Moli ispovjednika za dozvolu. Kod slijedeće ispovijedi dobila sam dopuštenje i iste večeri započeli s devetnicom. Ali na kraju litanija ugledah veliku Svjetlost i u njoj Boga Oca. Između ove Svjetlosti i Zemlje vidjela sam Isusa pribijena na križ, tako da je Bog htijući gledati na Zemlju - morao gledati kroz Isusove Rane. Shvatih da Bog blagoslivlja Zemlju radi Isusa."
Isus je naložio Sv. Faustini: "Piši slijedeće: Prije nego što dođem kao Pravedni Sudac, doći ću kao Kralj Milosrđa. Prije nego što započne Dan Pravednosti dat će se ljudima slijedeći znak na nebu. Svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama po cijeloj Zemlji. Onda će se pojaviti znak Križa na nebu i iz svih otvora gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve izvirat će velika svjetlost, koja će neko vrijeme osvjetljavati Zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana." (Dnevnik 83)
Korisno je razmatranje Isusovih Rana: "Kad sam prije osmodnevnih duhovnih vježbi išla svom duhovnom ocu i molila da mi dopusti za to vrijeme određena mrtvenja, nisam dobila dopuštenje za sva za koje sam molila, nego samo za neka. Smjela sam jedan sat razmatrati o Isusovoj Muci i prihvatiti jedno određeno poniženje. Bila sam nezadovoljna da nisam dobila sve dopuštenim zašto sam molila. Nakon povratka kući otišla sam na kratko u kapelu i čula sam sljedeće riječi u duši: 'Kroz jedan sat razmatrati moju bolnu muku veća je zasluga nego se godinu dana bičevati do krvi. Razmatranje mojih bolnih Rana od velike je koristi tebi, a meni čini veliku radost.'" (Dn 369)
Vjerujmo Isusovim Ranama. Isus reče sestri Faustini: "Moje Srce trpi jer i same izabrane duše ne razumiju kako je veliko moje Milosrđe. Njihovo ponašanje je u nekom određenom smislu nepovjerenje. Kako to jako vrijeđa moje Srce. Sjećajte se moje gorke Muke. I kad ne vjerujete mojim Riječima barem vjerujte mojim Ranama!" Iz Isusovih Rana teče Milost: "Molila sam na nakanu jednog svećenika da mu Bog pomogne i u određenim stvarima. Iznenada ugledah Raspetog Gospodina. Isus bijaše zatvorio svoje oči. Uronio je u Muku. Pozdravih njegovih pet Rana, svaku pojedinačno i zamolih blagoslov za tog svećenika. Isus mi je omogućio unutrašnje saznati kako mu je draga ta duša. I ja osjetih kako Milost teče iz Isusovih Rana na tu dušu, koja je kao Isus bila raspeta na Križu." (Dn 988)
Pomoć u Isusovim Ranama Isus reče Faustini: "Kad misliš da patnje nadilaze tvoje snage, pogledaj na moje Rane, onda ćeš se izdići iznad prezira i suda ljudi. Razmatranje moje Muke pomoći će ti se uzvisiti iznad svega." (Dn 1184) Iz Rane Srca Isusova teku sve Milosti. Isus je rekao sestri Faustini: "Iz svih mojih Rana teče kao rijekama Milosrđe za duše, ali Rana mojeg Srca je izvor neistraživog Milosrđa. Iz tog izvora teku sve Milosti za duše. Gorim od zraka smilovanja. Želim ih izliti na duše ljudi. Objavljuj cijelom svijetu o mojem Milosrđu." (Dn 1190)