Oprost je otpuštanje pred Bogom vremenite kazne za grijehe, koji su već oprošteni što se tiče krivice, koga (oprost) vjernik može primiti ako je pravo raspoložen i pod određenim uvjetima, a dobiva se posredstvom Crkve. Za dobivanje oprosta s jedne strane se traži ispunjenje propisanog djela a s druge strane traži se da vjernik bude pravo raspoložen, tj. da ljubi Boga, mrzi grijeh, te da se uzda u zasluge Kristove i vjeruje u veliku pomoć koja mu dolazi od zajedništva svetih.
Grijeh je najveće zlo u našem životu, osobito teški grijeh i on ima dvije posljedice: vječnu kaznu koja se oprašta po ispovijedi, i vremenitu kaznu tj. trpljenja raznih vrsta prouzročena grijehom, koja trpimo u ovom životu i ona se opraštaju po oprostima. Ne smije se ipak smatrati da su sva naša trpljenja i bolesti zbog naših osobnih grijeha. Oprosti su zapravo veliko duhovno blago koje nam Crkva daje na raspolaganje i koji nam uvelike pomažu na putu kršćanskog posvećenja.
Vremenite kazne za grijehe su dane po pravednosti i milosrđu Božjem za očišćenje duše, za obranu svetosti moralnog reda i da bi se ponovno uspostavila slava Božja u svom punom veličanstvu u nama. Svaki grijeh je uistinu uzrok pomutnje i nereda u svemirskom skladu i u čovjekovoj harmoniji koju je Bog uredio u svojoj neizrecivoj mudrosti i neizmjernoj ljubavi.
Svaki grijeh znači uništenje neizmjernih dobara u onome koji griješi i u ljudskoj zajednici. Grijeh nije samo prijestup Božjeg zakona nego je i neizmjerna uvreda Boga i njegove ljubavi i prijateljstva koje ima prema nama.
U pitanju oprosta, Crkva koristeći svoju vlast poslužiteljice Kristova Otkupljenja, ne samo moli nego s autoritativnim posredovanjem dobro raspoloženom vjerniku otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenite kazne za grijehe.
Oprost treba shvatiti kao jedno od moćnih sredstava čišćenja od grijeha i posvećenja koje nam Crkva stavlja na raspolaganje i on se ne može primiti bez iskrenog obraćenja i jedinstva s Bogom u vršenju njegove volje. To je zapravo liječenje onih nereda koje je grijeh izazvao u čovjeku i u Crkvi, pa tako i u svijetu. Oprost je djelomičan ili potpun, a može se uvijek primijeniti za sebe ili za jednog pokojnika. Više nema oprosta koji se mjere danima i godinama:
- Vjernik koji skrušenim srcem učini neko djelo uz koje je vezan djelomičan oprost, prima automatski i sa strane Crkve još toliki djelomičan oprost vremenitih kazni sa strane Crkve;
- POTPUNI OPROST može se primiti samo jednom na dan, osim kada je netko na času smrti, tada prima još jednom potpuni oprost;
- Osim onog djela koje treba učiniti, za potpuni oprost su potrebna još 3 uvjeta: ISPOVIJED, PRIČEST I MOLITVA NA NAKANU SV. OCA. Dovoljno je izmoliti Oče naš i Zdravo Marijo na nakanu Sv. Oca. Osim uvjeta da nismo u teškom grijehu potrebno je isključiti svaku svojevoljnu vezanost uz laki grijeh. Naravno da je za postizanje potpunog oprosta potrebno i pravo raspoloženje vjere i ljubavi prema Bogu i svijesti što se dobiva po oprostima;
- S jednom Ispovjedi možemo primiti više potpunih oprosta, ali s jednom Pričešću i jednom molitvom na nakanu Sv. Oca možemo primiti samo jedan potpuni oprost;
- Kad je neki potpuni oprost povezan s posjetom nekoj bazilici ili crkvi dovoljno je uz ostale uvjete propisane za potpuni oprost u toj Crkvi izmoliti Vjerovanje i Oče naš;
- Vjernici koji pobožno nose nabožne predmete koje je svećenik blagoslovio primaju djelomičan oprost, a ako je neki nabožni predmet, krunica, medaljice, križići, škapular, blagoslovio Papa ili biskup vjernik može primiti potpuni oprost na blagdan Sv. Petra i Pavla ako taj dan izmoli Vjerovanje.
POTPUNI OPROST može se primiti vršeći sljedeća djela i pobožnosti, a možemo ga namijeniti za sebe ili za jednog pokojnika, uz pričest i molitvu na nakanu Sv. Oca taj dan:
- Klanjanje pred Tabernakulom ili izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom najmanje pola sata;
- Posjet jednoj od 4 rimske patrijahalne bazilike (Sv. Petar, Sv. Pavao, Sv. Marija Velika, Sv. Ivan Lateranski) uz molitvu Očenaša i Vjerovanja. U tim bazilikama se potpuni oprost može primiti jednom na godinu, te na svaki zapovijedani blagdan i na blagdan zaštitnika te Crkve;
- Tko primi papinski blagoslov uživo ili preko radija ili televizije;
- Tko posjeti groblje od l. do 8. XI. i pobožno se pomoli za pokojne, može svaki dan namijeniti potpuni oprost za jednog pokojnika;
- Na Veliki Petak tko u svečanom bogoslužju sudjeluje u klanjanju Križu Kristovu;
- Tko obavi duhovne vježbe u trajanju od najmanje tri dana;
- Na smrtnom času svećenik, uz odrješenje od grijeha daje umirućem i potpuni oprost u ime Crkve, a ako nije moguće da dođe svećenik umirući automatski prima potpuni oprost od strane Crkve ako je u životu izmolio barem nekoliko molitava;
- Tko pobožno sudjeluje na pučkim misijama od početka do kraja;
- Tko prima Prvu Svetu Pričest ili tko pobožno sudjeluje na svečanosti podjele Prve Svete Pričesti;
- Svećenik koji ima Mladu Misu i svi koji u toj svečanosti sudjeluju;
- Tko moli krunicu u Crkvi, oratoriju, redovničkoj zajednici, obitelji u nekoj pobožnoj udruzi, dovoljno je moliti 5 otajstava. U krunici treba razmišljati o otajstvima koja molimo ili ih se može navijestiti kratkim razmišljanjem o dotičnom otajstvu;
- Tko na kraju Euharistijskog kongresa sudjeluje u završnom Euharistijskom slavlju;
- Svećenik i svi vjernici koji sudjeluju na proslavi 25., 50. i 60. godišnjice misništva;
- Tko čita Sv. Pismo najmanje pola sata s dužnim poštovanjem prema Božjoj riječi, razmišljajući o onome što čita;
- Vjerniku koji za vrijeme trajanja biskupijske sinode posjetiti Crkvu (ili katedralu) u kojoj se ta sinoda održava i u njoj izmoli Vjerovanje i Oče naš;
- Ako se javno (u Crkvi) recitira (ili pjeva) himan "O dođi Stvorče Duše Svet" (1. siječnja ili na svetkovinu Duhova);
- Tko obavi pobožnost Križnog puta. Treba hodati od postaje do postaje Križnog puta u crkvi ili izvan nje, pojedinačno ili u grupi. Ako je grupa velika, kod zajedničkog moljenja, dovoljno je da se kreće po postajama samo voditelj Križnog puta. Bolesnici mogu moliti i u krevetu;
- Tko posjeti župnu Crkvu i izmoli Vjerovanje i Oče naš u njoj na dan zaštitniku Crkve ili 2. VIII. na blagdan Porcijunkule;
- Tko posjeti Crkvu na dan njezina posvećenja ili na dan posvećenja oltara i tu izmoli Vjerovanje i Oče naš;
- Tko na dan 2. XI. posjeti bilo koju crkvu i u njoj izmoli Vjerovanje i Oče naš. Potpuni oprost toga dana može se namijeniti samo za pokojne;
- Tko posjeti Crkvu redovnika na dan njihova Utemeljitelja i tu izmoli Oče naš i Vjerovanje;
- Vjerniku koji sudjeluje na liturgijskom slavlju kojemu predsjeda onaj koji vodi pastoralnu vizitaciju (biskup ili njegov delegat u nekoj župi ili drugoj crkvenoj ustanovi);
- Tko obnavlja Krsni savez u Uskrsnoj noći ili na dan svoga Krštenja;
- Tko recitira ili javno pjeva himan "Tebe Boga hvalimo" na zadnji dan u godini.
Djelomični oprosti
- Djelomičan oprost daje se vjerniku koji obavljajući svoje dužnosti ili podnoseći životne tegobe, svoj duh uzdiže Bogu, dodajući - barem samo pameću - neki pobožan zaziv;
- Daje se djelomični oprost vjernicima, koji vođeni duhom vjere u službi braće koja su u potrebi, milosrdnim srcem razdaju sebe ili svoja dobra;
- Daje se djelomični oprost vjerniku koji se dragovoljno odriče u duhu pokore, stvari koje su mu drage (u hrani ili drugim stvarima);
- Djelomični oprosti dobivaju se i za mnoge druge pobožnosti kao npr: litanije, dušo Kristova, anđeo Gospodnji, kraljice neba, vjerovanje, posjet groblju i molitva za pokojne, časoslov za mrtve, psalam 51. Smiluj mi se Bože, o sveta gozbo, slušanje propovijedi, mjesečna duhovna obnova, pokoj vječni, posjet Presvetom Oltarskom Sakramentu, zdravo kraljice, čitanje sv. pisma, znak križa, Pod tvoju se obranu utječemo, Dođi duše presveti, Tebe boga hvalimo, psalam 130. Iz dubine i još neke druge pobožnosti.
(Svi podaci i norme o oprostima kao i teoretsko tumačenje uzeti su iz "ENCHIRIDION INDULGENTIARUM, normae et concessiones", iz priručnika o oprostima koji je izdala vatikanska penitencieria 1986. godine, a u njemu je i enciklika "Indulgentiarum doctrina", (Nauk o oprostima) Pape Pavla VI. iz 1967. godine).