Peti dan: Filipova nježnost srca

Filip nije mogao podnijeti ni pomisao a ni pogled na trpljenje, te iako je zazirao od bogatstava, uvijek je želio imati novac kako bi ga udijelio u milodaru onima kojima je bilo potrebno.

Nije mogao podnijeti da vidi djecu koja su bila oskudno odjevena i trudio se na bilo koji način omogućiti im pristojnu odjeću.

Oni nevini koji su bili potlačeni i koji su patili su ga posebno brinuli. Kada je rimski gospodin lažno optužen da je skrivio nečiju smrt, te je uhićen, Filip je otišao tako daleko da je njegov slučaj iznio pred samim Papom i uspio dobiti njegovo oslobođenje.

Jednog svećenika su neki moćnici optužili i izgledalo je kako će on doista biti optužen. Filip je uzeo njegov slučaj sa takvom toplinom i nježnošću i ustvrdio njegovu nevinost pred širom javnošću.

Drugom prilikom, nakon što je čuo da su neki Romi nepravedno osuđeni na teški rad, on je otišao pred Papu i izmolio njihovu slobodu. Tako jako je ljubio pravdu a time imao toliko nježnosti i suosjećanja za sve koji su bili u potrebi.

Malo nakon što je se zaredio, dogodila se velika glad u Rimu i jednom prilikom je dobio šest kruhova na dar. Znao je da u istoj kući ima jedan jadni stranac koji je patio jer nije imao ništa za jesti, on mu je dao sve te kruhove i odmah prvog dana nije imao ništa osim par maslina za pojesti.

Filip je imao posebnu nježnost za zanatlije, te za one koji su teško prodavali svoj stečeni rad. Jednom su bila dva urara, jako vješte zanatlije, ali su bili stari i imali su velike obitelji o kojima su se morali skrbiti. Dao im je veliku narudžbu za satove i uspio je sve te satove prodati među prijateljima.

Njegov žar i sloboda su bili jako izraženi prema djevojkama. On se skrbio za njih kada nije bilo nikoga tko bi im pomogao. Za neke od njih je čak pronašao i svadbene miraze, a ostalima je davao ono što bi bilo dovoljno da budu primljene u samostane.

Bio je posebice dobar prema zatvorenicima i slao bi im novce nekoliko puta tjedno.

Nije imao granica milosrđa ni prema onima koji su bili plahi i uski siromasi, te je bio još darežljiviji u svojim milodarima prema njima.

Siromašni studenti su isto bili njegova briga, davao im je ne samo hranu i odjeću, nego i knjige za studije. Kako bi pomogao jednom od njih, Filip je prodao sve svoje knjige.

Bio je jako zahvalan za svu dobrotu i ljubaznost koju su njemu ljudi iskazivali, da je jedan od njegovih prijatelja rekao: „Ne možeš Filipa darovati niti jednim darom, a da odmah ne primiš drugi od njega i to dvostruko veće vrijednosti!“

Bio je također osjetljiv prema svakoj okrutnosti ka životinjama. Kada bi vidio nekoga da gazi na guštera, odmah bi zavapio: „Okrutni stvore! Što ti je ta jadna životinja uradila?“

Ako bi vidio da mesar ranjava psa sa svojim nožem, ne bi se mogao suzdržati i bilo bi mu jako teško ostati miran na takve okrutnosti.

Nije mogao podnijeti niti najmanju okrutnost prema životinjama ni pod kakvom izlikom. Ako bi ptica uletjela u sobu, on bi odmah otvarao prozor kako je nitko ne bi uhvatio.

Molitva

Filipe, moj slavni zagovorniče, nauči me da gledam na sve oko sebe kao na Božja stvorenja po tvom primjeru i uzoru. Daj da nikada ne zaboravim da je isti Bog koji je stvorio mene, stvorio i čitav svijet, sve ljude i sve životinje u njemu. Udijeli mi milost da volim sva Božje stvorenja radi Boga, sve ljude radi moga Gospodina i Spasitelja koji ih je sve otkupio na križu. A posebice mi udijeli da budem nježan i suosjećajan, te da volim sve kršćane kao moje najbliže okupljene u milosti. A ti, koji si bio tako nježan dok si živio na ovom svijetu prema svima, budi posebice blag prema meni, ostani s nama u svim nevoljama i izmoli nam od Boga sa kojim počivaš u blaženom svijetlu, sve pomoći nužne da sigurno dođemo k njemu i k tebi.