Četvrti dan: Filipova čistoća

Filip je dobro poznavao zadovoljstvo koje Bog ima u čistoći srca te je vrlo brzo dospio u godine razboritosti, te je imao moć razlikovanja između dobra i zla, te je stalno ratovao protiv zla i prijedloga svojih neprijatelja i nikada se ne bi smirio dok ne bi pobijedio u toj borbi. Stoga, usprkos tomu što je živio u svijetu u vrijeme svoje mladosti, sretao razne osobe, uspio je sačuvati svoje djevičanstvo neokaljano u tim opasnim godinama svog života.

Nijedna riječ koja bi uvrijedila najstrožu skromnost se nikada nije mogla čuti sa njegovih usana, te je u svom odijevanju i svojoj pojavi uvijek izražavao najljepše vrline.

Jednog dana, dok je još bio laik, neke raskalašene osobe su ga kušale da zgriješi. Kada je vidio da ih ne može izbjeći i uteći im, on je počeo pričati o grozoti grijeha i tome što grijeh čini našem Bogu. On je sve to uradio sa očitom duševnom boli, ozbiljnošću i takvim žarom, da su njegove riječi odmah probole njihova srca kao mač, i ne samo da ih je uvjerio da se ostave svojih strašnih namisli, nego ih je odvratio sa njihovih zlih putova.

Drugom prilikom, neki loši ljudi koji su uvriježeno mislili da nitko nije bolji od njih, su ga pozvali pod izlikom u svoj dom, vjerujući da on nije ono što svijet za njega misli da jeste. Onda su ga doveli u veliko iskušenje. Filip, u toj stupici, vidjevši da su vrata zaključana, je samo kleknuo i počeo se moliti Bogu sa takvim zadivljujućim žarom i nebeskom rječitošću koja je bila evidentna, da ta dvoje jadnika koje je bilo u sobi nije ni pomišljalo da ijednu riječ izgovori, te su ga napokon ostavili i dopustili mu da ode.

Njegova djevičanska čistoća je isijavala iz njegove pojave. Oči su mu bile tako čiste i bistre, čak i do zadnjih dana njegovog života, da niti jedan slikar nikada nije uspio u potpunom preslikavanju njegovog odraza. Nikome nije bilo lako gledati ga na duži period jer su njegove oči isijavale kao da ih gleda sam nebeski anđeo.

Štoviše, njegovo tijelo, čak i u poznoj dobi, je zračilo mirisom koji je usprkos njegovim godinama, uvijek osvježavao one pored kojih je prolazio, a mnogi su svjedočili da su osjećali pobožnost koja u njih ulazi samo preko pukog mirisanja njegovih ruku.

Sve to nasuprot porocima i opačinama grijeha prostitucije i homoseksualnosti koje je on mogao namirisati po bolesnom mirisu. To njemu nije bila samo stilska figura u govoru, nego doista stvarnost. Mogao je osjetiti čije su duše bile zaražene tim grijesima i znao je govoriti da ništa na svijetu ne može biti jednako tom grijehu, ništa osim samog Zloga. Prije no što bi pokajnici počinjali svoje ispovijedi pred njim, on bi nekada znao reći: „O moj sinko, ja već poznajem tvoje grijehe.“

Mnogi su priznali da bi se smjesta očistili i oslobodili od grijeha samo kada bi on položio ruke na njihove glave. Samo spominjanje njegovog imena je imalo moć da istjera Sotonu iz onih koji su bili probodeni zlim i prljavim strelicama.

Opominjao je ljude da nikada ne vjeruju sebi, bez obzira na iskustvo koje imaju o sebi ili bez obzira na trajanje njihovih navika kreposti, nikada da ne vjeruju sebi.

Običavao je reći da je poniznost bila istinska čuvarica čistoće, i da kada nemamo suosjećanja za druge u sličnim situacijama, to je predznak brzog pada nas samih. Kada bi pronašao prekritičnog čovjeka, sigurnog u sebe, bez straha, odricao bi ga se i smatrao ga izgubljenim.

Molitva

Filipe, moj slavni zaštitniče, koji si zauvijek čistim održao bijeli ljiljan svoje čistoće, tako ga ljubomorno čuvajući da je veličina ove pravedne kreposti sjala iz tvojih očiju, zračila iz tvojih ruku, bila mirisna u tvom dahu, molim te podaj mi dar Svetog Duha, da niti riječi a niti primjer grešnika nikada ne budu uzor mojoj duši. I, budući da izbjegavajući grijeh, molitvom, i svojim radom, te čestim hranjenjem Sakramentima, mogu savladati svog opakog neprijatelja, izmoli mi milost da ustrajem u svim tim nužnim nastojanjima.