Treći dan: Filipova molitva

Od ranog dječaštva, ovaj Božji sluga se predao molitvi dok nije stekao takvu naviku da je mogao biti na raznim mjestima, a njegov um je uvijek bio uzdignut ka nebeskim stvarima.

Nekada bi zaboravio jesti, nekada bi odlutao dok bi se oblačio i njegove misli o raju bi ga odvukle, a oči su mu ostajale otvorene, a bio bi u potpunosti isključen od stvari oko njega.

Za Filipa je bilo lakše misliti o Bogu, nego što je za ljude ovog svijeta bilo da misle o svijetu.

Ako bi netko iznenada ušao u njegovu sobu, našao bi ga udubljenog u molitvu i ako bi ga nešto upitali on ne bi uopće dao pravi odgovor i trebao bi prohodati par puta gore – dolje prije no što dođe k sebi kako treba.

Prije no što bi zaključio neki posao, bez obzira kako trivijalan bio, on bi se uvijek molio. Kada bi ga netko upitao nešto, ne bi odgovarao prije no što bi se potpuno sabrao.

Počinjao bi moliti kada bi odlazio u krevet i odmah čim bi se ustajao, a nije nikada spavao dulje od četiri, nekada najviše pet sati.

Nekada, ako bi netko pokazao kako je primijetio da Filip odlazi kasno u krevet, a ustaje rano radi molitve, on bi odgovorio: „Raj nije načinjen za lijenčine.“

Više no uobičajeno bi bivao uronjen u molitvu tijekom svetkovina ili u vrijeme hitnih duhovnih potreba, a najviše tijekom Velikog Tjedna.

Bilo je onih koji nisu mogli provesti dugo vremena u meditaciji, a on ih je savjetovao da stalno uzdižu svoje misli k Bogu sa uzvicima: „Isuse, uvećaj moju vjeru“, ili „Isuse, ne daj da te ikada uvrijedim!“

Filip je uveo obiteljsku molitvu u mnoge vodeće domove u Rimu.

Kada ga je jedan od njegovih pokajnika upitao da ga nauči kako moliti, on je odgovorio: „Budi ponizan i poslušan, Duh Sveti će te naučiti kako!“

Imao je posebnu pobožnost Trećoj Božanskoj Osobi, te mu je svaki dan žarko prinosio molitve za darove i milosti.

Jednom, dok je provodio noć u molitvi u katakombama, dogodilo se veliko čudo Božanske prisutnosti Duha Svetoga koji je sišao na njega u obliku vatrene lopte, ušao u njegova usta, te se spustio na njegova prsa, i otada je imao nadnaravno lupanje srca.

Običavao je reći da kada su nam molitve na putu da budu uslišane, da ne smijemo stati niti prestati moliti, nego moliti još revnije nego prije.

Početnicima je posebice preporučao da meditiraju o četiri posljednje stvari, te je znao reći da oni koji to ne rade u svojim mislima i boje se da će završiti u paklu tijekom svog života, obično tamo i dospiju nakon što umru.

Kada je želio pokazati nužnost molitve, rekao bi da je čovjek bez molitve životinja bez razuma.

Mnogi od njegovih sljedbenika su se jako poboljšali u toj vježbi, ne samo religiozne osobe, nego i svjetovne, zanatlije, trgovci, liječnici, odvjetnici, te su postali takvi ljudi koji su primali nadnaravne darove od Boga.

Molitva

Filipe, moj sveti zaštitniče, pouči me svojim primjerom i izmoli mi svojim zagovorom, da tražim svog Gospodina u svako vrijeme i na svakom mjestu, da živim u njegovoj prisutnosti, te u svetom odnosu sa njime. Kao što djeca ovog svijeta gledaju u bogataše da im daju usluge koje su im potrebne, molim te da ja uvijek dižem svoje oči i ruke prema raju, te krenem ka Izvoru svega dobra poradi dobara koja su mi potrebna. Kao što djeca ovog svijeta razgovaraju sa svojim prijateljima i nalaze svoje zadovoljstvo u njima, udijeli mi da uvijek budem u zajedništvu sa svetima i Anđelima, sa Blaženom Djevicom Marijom, Majkom Božjom. Moli sa mnom, o Filipe, kao što si molio sa svojim pokajnicima na ovom svijetu, i onda će mi molitva postati slatka i draga, baš kao i njima.