Drugi dan: Filipova pobožnost

Unutarnja vatra Filipove pobožnosti i predanosti je bila tako intenzivna da je on nekada padao u nesvijest kao posljedica te predanosti ili bi pak završio na krevetu, bolestan od Božanske ljubavi.

Dok je bio mlad, osjećao je taj Božanski zanos tako silovito i intenzivno da ga više ne bi mogao izdržati i podnijeti i znao je pasti na pod u agoniji i plakati govoreći: „Ne više, Gospodine, ne više!“

Ono što sv. Pavao kaže za sebe, se ostvarivalo u Filipu: „Ispunjen sam sa tješenjem, ja prepun radosti.“

Ipak, iako je uživao slatkoću, znao bi reći da je htio služiti Bogu, ne iz interesa, niti iz zadovoljstva, nego iz čiste ljubavi, iako nije osjećao zadovoljstvo u toj ljubavi.

Dok je bio laik, bio je povezan sa Bogom svako jutro preko svete pričesti, a u svojoj starosti je imao česte ekstaze za vrijeme svojih Misa.

Uobičajeno je da se Filip prikazuje na slikama u crvenoj misnoj odjeći kako bi se prikazala njegova goruća želja da prolije svoju krv za ljubav Krista. Bio je tako predan svome Bogu i Spasitelju da je uvijek izgovarao ime Isus sa neizrecivom slatkoćom.

Imao je nevjerojatno zadovoljstvo svaki put kada bi molio Vjerovanje, a tako mu je draga bila molitva „Oče naš“ da bi se zadržavao na svakom zazivu na način da je izgledalo da ih nikada neće stići dokraja ni izreći.

Imao je takvu pobožnost prema Presvetom Sakramentu da tijekom svoje bolesti ne bi mogao zaspati dok ne bi primio Svetu Pričest.

Kada bi čitao ili meditirao o Muci Kristovoj postajao bi blijed kao pepeo, a oči bi mu bile pune suza.

Jednom dok je bio bolestan, donijeli su mu nešto za piće. Uzeo je čašu u ruku, te je neposredno prije no što ju je stavio na usta, počeo jako plakati. Zavapio je i rekao: „Ti, moj Kriste, Ti si bio žedan na križu, a nisu ti ništa doli žuči i octa za piće dali, a ja, ja sam u krevetu, okružen tolikom udobnošću, i tolike osobe mi služe.“

Iako Filip nije pridavao preveliku pozornost takvom toplom i izraženom izričaju emocija, jer bi uvijek govorio da osjećaji nisu pobožnost,te da suze nisu bile znak milosti Božje, niti možemo pretpostaviti da je čovjek svet samo zato što plače kada priča o vjeri.

Filip je bio tako odan Blaženoj Djevici Mariji da mu je njezino ime bilo uvijek u ustima. Imao je dva poklika njoj u čast: „Djevice Marijo, Majko Božja, moli Isusa za mene.“ Drugi je bio samo „Djevice Marijo“, jer je smatrao da su u te dvije riječi sve moguće molitve i zazivi Mariji bili sadržani.

Imao je i neobičnu pobožnost sv. Mariji Magdaleni, na čiju uočnicu spomendana se rodio, te apostolima sv. Jakovu i sv. Filipu, sv. Pavlu apostolu, te sv. Tomi Akvinskom, doktoru Crkve.

Molitva

Filipe, moj slavni zaštitniče, izmoli mi djelić dara kojeg si imao u velikom izobilju. Tvoje srce je gorilo od ljubavi, a moje je zamrznuto prema Bogu a živo je samo za ljude. Volim svijet, a nikada me ne može učiniti sretnom, a najveća mi je želja da mi ovdje dolje bude dobro. O moj Bože, kada ću naučiti da ne volim ništa više osim tebe? Izmoli mi, dragi Filipe, čista ljubavi, jaku i djelotvornu ljubav, da ljubljeni Bože, ovdje nakon zemlji, mogu uživati u njegovoj prisutnosti zajedno sa tobom i svim svetima, uvijek i navijek u raju.