Šesti dan: Filipova radost

Filip je sve koji su mu dolazili na razgovor i radi savjeta dočekivao sa neobičnom dobrohotnošću, te iako su bili stranci, on ih je primao tako srdačno, kao da su bili gosti koje je on dugo očekivao. Kada bi osjetio da treba biti radostan, on se radovao, kada bi osjećao da im treba pružiti suosjećanje, on je to činio.

Nekada bi ostavljao molitvu i išao se igrati sa mladićima, te bi svojom slatkoćom, razumijevanjem i razigranim razgovorom osvajao njihove duše.

Nije mogao podnijeti nikoga tko je bio turoban ili neraspoložen, jer to uvijek nagriza duhovnost, ali kada bi vidio nekoga da je tužan ili da očajava, uvijek bi govorio: „Raduj se!“ Bio je naklonjen i povezan posebice sa radosnim osobama.

Istodobno je bio neprijatelj svemu što je bilo posprdnost ili neljubaznost, jer je govorio da duh lakrdijaša ne napreduje u vjeri, štoviše zakopava ono dobra što je već tamo.

Jednog dana je vratio radost Ocu Francescu Bernardiju, članu zajednice, i to tako da ga je pozvao da trči s njime, jednostavno mu je rekao: „Hajde, dođi da se utrkujemo!“

Njegovi pokajnici bi osjećali radost samim boravkom u njegovoj sobi da bi govorili kako njegova soba nije soba, nego zemaljski raj.

Drugima pak, samo da stoje na vratima njegove sobe, bez ulaska unutra bi bilo oslobađanje od njihovih problema. Ostali su otkrivali njihov izgubljeni mir tako da bi pogledali Filipa u lice. Sanjati o njemu je bila dovoljna utjeha mnogima. Jednom riječju, Filip je bio neprestano osvježenje svima koji su bili u nedoumici i tuzi.

Nitko ga nikada nije vidio melankoličnog, oni koji bi njemu odlazili bi uvijek nalazili njega u postojanom i radosnom stanju.

Tijekom svoje bolesti, ne bi primao koliko bi davao utjehe. Nikada nije promijenio svoj glas, što oni koji su bolesni obično urade, ali je govorio jednakim zvučnim tonom kao i kada bi bio zdrav. Jednom, kada su ga liječnici predali u ruke Božje, zapjevao je sa psalmistom: „Spreman sam, nisam uzrujan!“. Primio je Bolesničko Pomazanje četiri puta, a svaki put sa jednakim mirom i radosnim licem.

Molitva

Filipe, moj slavni zagovorniče, koji si uvijek slijedio pravila i primjer sv. Pavla apostola, tako da si se radovao uvijek i u svim stvarima, izmoli mi milost savršenog prihvaćanja Božje volje, ravnodušnosti stvarima iz ovog svijeta, te neprestani pogled na raj, tako da nikada ne budem razočaran Božanskim proviđenjem, nikada da ne očajavam, niti budem tužan, niti uplašen. Izmoli mi da moje lice uvijek bude otvoreno i radosno, a moje riječi blage i ugodne, te da postanemo oni koji, bez obzira na stanje u kojem se nalaze, imaju najveća od svih dobara, Božju blizinu i radovanje skoroj vječnosti.