„Redovitim promatranjem strpljivoga Krista, sjećanjem na njegove muke, postaje se neosjetljivim za zemaljske radosti i užitke. Kada sunce zađe, sve na zemlji ostaje bez boje i sjaja. Tako i sunce Isus, kada za nas trpi na križu, gasi sve zavodljivosti svijeta. Kada očima vjere promatram svoga Boga kako trpi na križu, proboden čavlima i napojen žučju i octom, za mene sve stvari ovdje dolje gube privlačnost i živo osjećam da sam po sebi ništa.”