Susret Uskrsnuloga s Majkom
Za ove dvije pobožnosti, preporučene od Direktorija, kao što se vidi iz gore citiranog teksta, bilo da se obavljaju kao procesija ili blagoslov cvijeća, a mogu se i privatno obaviti jednostavno u meditaciji ili pred kipom Majke Božje, bitno je da izražavaju radost susreta uskrslog Isusa i Marije. U tu svrhu možemo se poslužiti za razmatranje i slijedećom molitvom.
Radost Kraljice neba
sv. Ljudevit Montfortski
O velika Kraljice neba, neka tvoje ljubljeno Srce više ne bude u tuzi, neka zaigra od radosti, Isus je uskrsnuo. O preslatka Istino! Pjevajmo svi Aleluja, a zatim Zdravo Marijo! Naši su grijesi izbrisani, đavao poražen, Isus ogrnut slavom nad svima je pobijedio. Oholi su poniženi, neće se više podići. Pjevajmo svi Aleluja, a zatim Zdravo Marijo! Isus je zatvorio pakao, izvukao naše pretke iz okova, otvorio vrata vječne slave, uspostavio opći mir. Uistinu, Isus je pobjednik za spasenje grješnika. Pjevajmo svi Aleluja, a zatim Zdravo Marijo!
O Majko predivne Ljubavi, drhti od radosti ovoga dana. Neka anđeli, ljudi i mi svi, takvi kakvi smo, slavimo ovaj dan pjevajmo Aleluja, a zatim Zdravo Marijo! O dostojna Majko Božja, neka te cijeli svijet slavi, o preslavna Djevice, o tisuću puta blažena, što si nosila ovog velikog Kralja. Pjevajmo svi Aleluja, a zatim Zdravo Marijo! Isprosi nam od Isusa udjela u svim njegovim krepostima, u njegovu novom životu kako bi svatko zauvijek obznanjivao: Isus je uskrsnuo! Pjevajmo svi Aleluja, a zatim Zdravo Marijo! BOG SAM.
Prežalosnoj Djevici poslije Isusova uskrsnuća
o. Jerko Vlahović
Dosta je tvojih jada i tvojih suza, preslavna i preljubezna Majko Marijo! Uskrsnuo je tvoj božanski Sin! Ah! kako je krasno njegovo lice, sjajne blagoslovljene rane, divno presveto tijelo! Rajski mir i blagost iz njega odsijevaju! Veseli se dakle i raduj, presretna Majko! Tvoj Sin svojom mukom, smrću i uskrsnućem pobijedio je smrt, svladao pakao, grijeh uništio. Anđeoska vojska, čete svetih otaca, koje je iz predpakla izveo, njegovi vjerni sljedbenici, pobožne žene, nebo i zemlja, sva stvorenja raduju se i vesele slavodobitnom Isusovom uskrsnuću, i tebi svesrdno čestitaju!
Ako se svi ovi raduju i vesele, tebi se je neizmjerno više radovati i veseliti, jer si mu Majka, i što si ujedno s njime najužasnije muke trpjela. Dopusti mi, slavna Bogorodice, da se i moja duša sa svemirom raduje i veseli uskrsnuću svoga Otkupitelja, da se ujedno s tobom radujem i veselim, kao što sam s tobom tugovao i suze ronio nad mrtvim Isusom. U ovaj slavni i veseli dan za tebe, milost mi isprosi, slatka Majko, da skršim verige svojih grijeha, da svladam svijet i pakao, da uskrsnem na duhovni život, da ljubim Isusa Sina tvoga i tebe, slavna Kraljice mučenika, i moćna Kraljice neba i zemlje.
Što o tome govori naučiteljstvo Crkve
Još od prvih vremena kroz stoljeća se u katoličkoj Crkvi proteže tradicija prema kojoj se Isus nakon Uskrsnuća prvo ukazao svojoj Majci Mariji. Iako sv. pismo o tome ne govori izričito mnogi sveci i pape govore o tom događaju. Donosimo samo neka svjedočanstva.
Sv. Ignacije Loyolski piše: « Isus se prvo ukazao bl. Djevici Mariji. O tome se, doduše, ništa ne govori u Svetom pismu, no smatra se da je to rečeno kad je rečeno da se ukazao tolikom drugima, jer Sveto pismo pretpostavlja da smo razboriti, kao što je pisano: Zar ste još bez razuma (Mt 15,16). (Duhovne vježbe 299).
Sv. Antun Padovanski uči: «Naprotiv, Blažena Djevica Marija, nakon što je njezin Sin Isus položen u grob, nije se udaljavala, kao što neki kažu, već je ostala stalno bdijući u suzama, dok ga nije prva vidjela gdje uskrsava: zato vjernici njoj u čast svetkuju Veliku Subotu».
Veliki papa naših dana Ivan Pavao II, uči: «Nakon odlaganja Isusa u grob, Marija je ostala jedina koja je držala živ plamen vjere, pripremajuće se tako prihvatiti radosni i iznenađujući navještaj uskrsnuća. Iščekivanje koje je živjela na Veliku subotu je jedan od najuzvišenijih trenutaka vjere Majke Gospodinove; u tami koja je obavijala svemir, Ona polaže potpuno povjerenje u Boga života i vraćajući se na riječi Sina nada ne potpunom ostvarenju božanskih obećanja.
Evanđelja donose različita ukazanja Uskrsloga, ali ne i susret Isusa sa svojom Majkom. Ta šutnja ne treba nas dovesti do zaključka da se poslije Uskrsnuća Isus nije ukazao svojoj Majci; naprotiv nas poziva da tražimo razloge tog izbora od strane evanđelista. Pretpostavljajući «propust» taj izbor bi se mogao pripisati činjenici da ono što je potrebno za našu spasonosnu spoznaju bilo je povjereno riječima svjedocima od Boga preodabranima (Dj 10,14), to jest apostolima, koji su velikom snagom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Prije nego njima, Uskrsli se ukazao nekim pobožnim ženama zbog Crkvene funkcije: «Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju, ondje će me vidjeti» (Mt 28,10).
Ako autori Novog Zavjeta ne govore o susretu Majke s uskrslim Sinom, to se možda može pripisati činjenici da bi slično svjedočanstvo moglo biti promatrano, od strane onih koji su negirali uskrsnuće Gospodina previše interesno i dakle ne dostojno povjerenja. Između ostalog Evanđelja donose samo manji broj ukazanja uskrslog Isusa i sigurno ne potpuni izvještaj onoga što se događalo u 40 dana poslije Pashe. Sv. Pavao podsjeća na jedno ukazanje «braći kojih je bilo zajedno više od petstotina» (1 Kor 15,6). Kako opravdati da jedan događaj poznat svima nije donesen u Evanđelju, usprkos njegove izvanrednosti? To je očiti znak da druga ukazanja Uskrsloga, iako su bila svim poznata nisu donesena.
Djevica, prisutna u prvoj zajednici učenika (usp. Dj 1,14), kako bi mogla biti isključena iz broja onih koji su susreli njenog božanskog Sina uskrsnula od mrtvih? Naprotiv, dopušteno je smatrati da je vjerojatno Majka bila prva osoba kojoj se uskrsli Isus ukazao. Odsutnost Marije iz grupe žena koje su u zoru išle na grob (usp. Mc 16,1), ne bi li mogla biti znak činjenice da je Ona već bila susrela Isusa? Ovaj zaključak našao bi potvrdu također u činjenici da prve svjedokinje uskrsnuća, po Isusovoj želji, bile su žene koje su ostale vjerne u podnožju križa, i dakle čvršće u vjeri.
Jednoj od njih, Mariji Magdaleni, uistinu Uskrsli povjerava poruku za prenijeti Apostolima (usp. Iv 20,17-18). I ovaj element dopušta možda misliti da se Isus prvo ukazao svojoj Majci, Onoj koja je ostala najvjernija i u kušnji sačuvala cjelovitu vjeru. Na kraju, jedinstvena i posebna karakteristika prisutnosti Djevice na Kalvariji i njeno savršeno sjedinjenje sa Sinom u trpljenju na Križu izgleda pretpostavlja jedno njeno posebno sudjelovanje u otajstvu Uskrsnuća.
Jedan autor iz petog stoljeća, Sedulio smatra, da se Krist pokazao u sjaju uskrslog života prija svega svojoj vlastitoj Majci. Uistinu, ona koja je u Navještenju bila put njegova ulaska u svijet bila je pozvana proširiti čudesnu vijest uskrsnuća, kako bi postala navjestiteljica njegova slavnog dolaska. Obavijena slavom uskrsloga, Ona anticipira «sjaj» Crkve (usp. Sedulio, Carmen Pascale, 357, CSEL 10,104 s).
Budući da je slika i uzor Crkve koja čeka Uskrsloga, i u grupi učenika ga susreće za vrijeme pashalnih ukazanja, izgleda razborito vjerovati da je Marija imala osobni susret s Uskrslim Sinom kako bi i ona uživala puninu pashalne radosti. Prisutna na Kalvariji na Veliki petak i u Cenakulu te na dan Pedesetnice Presveta Djevica je vjerojatno bila i povlašteni svjedok uskrsnuća Kristova, dopunjujući tako svoje sudjelovanje u svim bitnim trenucima Pashalnog Otajstva. Prihvaćajući uskrslog Isusa, Marija je između ostalog i zalog čovječanstva, koje se nada doći do punine ostvarenja po uskrsnuću od mrtvih.
U pashalnom vremenu, kršćanska zajednica obraćajući se Majci Gospodina, poziva ju na radost: «Kraljice Neba raduj se, aleluja»! Tako se sjeća Marijine radosti zbog uskrsnuća Isusova šireći kroz vrijeme riječi «raduj se» koje joj je uputio arkanđeo kod Navještenja, kako bi postala uzrok radosti cijelom čovječanstvu. ( L osservatore romano, La catechesi marina di Givanni Paolo II, Vatikan 1998, st. 175- 177).