Ljepota izvora
sveti Ivan Krizostom
Ova Krv u nama proizvodi njegovu prekrasnu kraljevsku sliku, ukrašava nas nevjerojatnom ljepotom. Ne dopušta da se umanji dostojanstvo duše, koju često hrani i zalijeva. Ova Krv doista hrani dušu i ulijeva veliku snagu! Ova Krv, kad se dostojno prima, rastjeruje đavle, a doziva nam anđele i samog Gospodara anđela. Đavli bježe kad vide Krv Gospodinovu a anđeli dolaze. Ova Krv, koja je za nas prolivena, oprala je cijeli svijet...
Ova je Krv spasenje naših duša. Ona dušu pere, ukrašava i ražaruje, a naš duh čini svjetlijim od vatre. Ovo je Krv koja nam je, kad je bila prolivena, otvorila nebo... Ona je izvor svjetla koje širi zrake istine. Njoj se približavaju najviše moći i promatraju ljepotu njenog izvora; jer jasnije vide ono što je postavljeno pred nas; uočavaju nepristupačne zrake. To je cijena svijeta kojom je Krist kupio i ukrasio Crkvu. Tako nas je Krist svojom Krvlju kupio i ukrasio. Oni koji primaju ovu Krv u društvu su anđela, arkanđela i najviših vlasti. Oni su odjeveni u Kristovo kraljevsko ruho i oburužani duhovnim oružjem.
Ljubav i patnja
A. Bernard
Otkupljenje je drama, koju je napisala uglavnom Krv Bogočovjeka... Pritom se spontano pojavljuje pitanje: zašto je Krist htio ostvariti otkupljenje upravo po prolijevanju Krvi i poniženju? Jedan od najjačih razloga koji objašnjavaju otkupljenje putem križa, jest otkupljenje ljudske patnje... Krist je želio otkupiti cijelog čovjeka i od grijeha i od patnje. Pri tom nije uklonio patnju, nego joj je dao smisao...
Bog je pozvao čovjeka na sudjelovanje u Kristovoj radosti, jer čovjek čezne za srećom: Zato je kršćanstvo u svom najljepšem značenju uvijek usmjereno prema svjetlu uskrsnuća, jer je izraz pravog određenja čovječanstva i odgovor na njegove najdublje težnje. Ali patnja u svojoj okrutnoj stvarnosti ostaje. Ostaje kao naravna posljedica ograničenosti ljudske prirode nakon istočnog grijeha. Bol koja čovjeka pogađa, fizička je bol; to su bolest, bijeda, siromaštvo, glad i žeđ. Ali još više od toga, to je moralna bol: nerazumijevanje, nepravda, kleveta, mržnja i tlačenje, kao i same napasti i suhoća duha. Uz sve to još dolazi i kolektivna bol: ratovi i katastrofe. Zato je Krist htio podnijeti i fizičku i moralnu patnju, onu javnu i onu intimnu. Ne samo da je prolio Krv na križu, nego je iskusio i nerazumijevanje i nezahvalnost, mržnju i potlačenost, izrugivanje i napuštenost i sa strane apostola... Njegova agonija od rođenja do smrti bijaše ogledalo agonije čovjeka u tjelesnom i duhovnom pogledu...
Eto zašto kršćanin na putu prema radosti uskrsnuća treba trajno meditirati o križu. Pio XII je rekao: "Budući da je Krist prolijevanjem svoje Krvi posvetio ljudsku bol, svi od njega trebaju naučiti -trpjeli oni od bilo kakovih nevolja i bijeda - vedro trpjeti, s pogledom upravljenim prema Kristu."
Krv Kristova - cijena otkupljenja
sv. Gašpar del Bufalo
U štovanju predragocjene Krvi imamo blago mudrosti i svetosti. Ovdje leži naša utjeha, mir i spasenje. Štovanje predragocjene Krvi spada u bit kršćanske vjere. Sveta Majka Crkva je uvijek visoko cijenila ovu božansku Krv i ona je ta koju je Krist za sebe stekao svojom Krvlju. Već u prvoj poruci spasenja nalazimo ono što je Bog propisao Hebrejima u Egiptu: da svoja vrata označe krvlju da bi tako bili pošteđeni od anđela Zatornika. Ovo je bio samo pokazatelj onoga sredstva vječnoga spasenja koje će osloboditi naše duše od ropstva pakla. Ovome želimo još dodati riječi apostola: 'Ako već krv jaraca i junaca čisti onečišćene, koliko li će više krv Kristova očistiti savjest našu od mrtvih djela'.
Želimo ovo završiti sa sv. Bernardom: 'Krv Kristova je kao trublja koja zove!' Ovome dodajmo i riječi sv. Tome: 'Krv Kristova je ključ u Raj!' Našem zaključku ne smiju nedostajati ni riječi sv. Pavla: 'Bog je htio u svoj svojoj punini u njemu prebivati da bi s njim sve izmirio; te sve što je na nebu i na zemlji priveo Kristu koji tvori mir Krvlju svoga križa.' Upravo naša vremena čeznu za ispunjenjem onoga što je obećano po ovim riječima. Neka se sveta Krv svidi Bogu, vječnom Ocu. Neka očisti srca naša i napoji ih ljubavlju Isusovom koji nas je ljubio i oprao u Krvi svojoj. Mora se ljudima reći kakvom su cijenom otkupljene duše. Mora im se protumačiti kako ih Krv Kristova čisti i kako ih ona posvećuje po sakramentima. Da bi se ljudi probudili iz današnje bez-osjećajnosti mora ih se podsjetiti, da se ova Krv žrtvuje svaki dan na oltarima i da joj se treba klanjati i prikazivati je u naknadu za grijehe i nezahvalnosti koje joj se nanose.
Isusova velika želja da se okoristimo njegovom Krvlju
sv. Gašpar del Bufalo
Koliko je bila velika Isusova želja za vrijeme cijelog njegova života da prolije svoju Krv za naše spasenje isto toliko je velika njegova želja da svi se njegovom Krvlju okoristimo. Da sve duše u tome sudjeluju. Otvorio je u svojim Ranama izvor milosrđa, mira pobožnosti, ljubavi koji poziva sve duše da na njemu ugase svoju žeđ. A zašto je ustanovio Sakramente koji su kao kanali kojima nam daruje zasluge svoje Predragocjene Krvi? Zašto trajno prikazuje Ocu svoju Krv? Zašto je u srcu tolikih vjernika pobudio ovu pobožnost? Samo zato jer je velika želja njegova Srca da svi iz presvetih izvora njegovih Rana po njegovoj Krvi zadobiju vode milosti. Kako je užasna nezahvalnost ne okoristiti se time i zapostaviti tako učinkovito sredstvo spasenja.... Promatraj nježnost ljubavi u načinu na koji Isus prolijeva Božansku Krv. Bilo gdje da pogledaš, bičevanje, krunjenje trnovom krunom... sve me potresa do suza. Isus je uvijek iz ljubavi obliven Krvlju....Mislim da je Gospodina posebno boljelo to što mu je bilo objavljeno da se mnogi zbog njihovih grijeha neće okoristiti Otkupljenjem i njegovom Predragocjenom Krvlju. Da, to je bio glavni razlog njegovih bolnih patnji.... Neka naše povjerenje iznad svega bude u zasluge Kristove Krvi. Ne zaboravite: između nas i Vječnoga Oca u sredini stoji Isus Krist... Krv Kristova viče moleći za nas milosrđe.
Pobožnost Krvi Kristovoj u raznim stanjima duhovnog života
sv. Gašpar del Bufalo
Pobožnost Predragocjenoj Krvi Isusovoj velikim milostima resi dušu. Razlikujemo tri stanja u kojima se duša može naći: stanje grijeha, stanje milosti i stanje savršenstva.
Stanje grijeha: Krv Isusova je grešniku temelj nade u Božansko milosrđe; 1. jer je Isus naš odvjetnik kod Oca... On prikazuje svoje Rane i svoju Krv koja viče više od krvi Abelove; 2. jer dok Isus moli svoga Oca... traži obraćenje grešnika u prolijevanjem svoje Krvi. O kako su putovi zacrvenjeni krvlju... On nas s toliko usta zagovara koliko ima njegovih Rana; 3. Daje nam da upoznamo učinkovitost njegove Krvi, sredstva pomirenja. On je život. On izmiruje sve na nebu i na zemlji; 4. Đavao nastoji dušu obeshrabriti, dovesti do očaja.... ali je Isus ohrabruje: Kako možeš
sumnjati da ti neću oprostiti? Gledaj me u Getcemanskom vrtu kako se Krvlju znojim, gledaj me na križu...
Stanje milosti: Kad se duša obrati, da bi ustrajala Isus je vodi svojim ranama i kaže joj: Bježi dijete moje od grešnih prigoda... u protivnom ćeš mi ponovno otvoriti ove rane! A dijeljenje milosti i Sakramenti nije li to trajno primjenjivanje sredstava Krvi Kristove? A za to djelovanje treba nositi križ... Duša raste u spoznaji i shvaća kako Isus nevin nije trebao za sebe dati zadovoljštinu nego za nas, pa iako je bila dosta samo jedna kap Krvi htio ju je svu proliti. I evo duša počinje živjeti na putu prosvjetljenja,... ne popušta više napadaju neprijatelja... vidi Isusa kako lije svoju Krv i prezire ispraznost. Dođe na put prosvjetljenja i vidi kako sva bogatstva ima u Krvi Jaganjčevoj...
Razmišlja pobožno o Križu i vidi da su se svi spasili zahvaljujući dolasku Mesije... Nastavlja tražiti proslavu vjere šireći Evanđelje... Apostoli su išli posvećivati svijet po Krvi Kristovoj.... Nastavlja razmatrati kako po Isusovim zaslugama ima sva bogatstva... spoznaje u sebi svoju bijedu i uzima u ruke kalež...Uzet ću čašu spasenja. Duša vidi kako u Krvi Kristovoj zahvaljuje na dobivenim dobročinstvima, vidi kako za isprositi milost, treba prikazivati Krv Kristovu... Crkva u svim molitvama upućuje na zasluge Krvi Isusove. Duša sve više razmišlja i kuša bol jer je sagriješila...Krv Kristova je tješi... vidi što znači uvrijediti Boga te viče: Pa tko bi ponovno htio otvoriti njegove Rane?
Stanje savršenstva: Duša prosvijetljena u podnožju Križa traži načina kako se sjediniti sa svojim ljubljenim Gospodinom koji duši govori: Ljubavi puna čežnje; 1. ljubi savršenstvo...razmišljaj kako je samo u Bogu sreća... pogotovu promatraj njegove zamisli Otkupljenja, na poseban način gledaj s koliko ljubavi je Isus Krist prolio svoju Krv do posljednje kapi. Ljubav čezne i viče: O Predragocjena Krvi mog Gospodina, daj da te u vijeke blagoslivljam! Sve to u duši budi ljubav te ona zaključuje: Tko će nas odijeliti od ljubavi Kristove?
2. Uči o savršenstvu, razmišljaj o Isusu u slici zaklanog Jaganjca. O Isusova blagosti koja si posebno kod razapinjanja iskazala ljubav. Duša vidi što se danas događa, pogotovu kako grešnici vrijeđaju Boga, te je puna ljubavi prema Isusu, pa ako bi za dobro i bližnje trebala ići u susret mučeništvu ona govori: Dragi moj ljiljane rumen od Krvi! Kako bih htjela za Istinu rado trpjeti! Ako treba, evo ja sam spremna za svaki žrtvu!
3. Molitvene vježbe...i duša počinje imati profinjenu savijest.... čisti nakane u svom djelovanju, postojana je u strpljivosti. Prepoznaje i priznaje da sva ova dobra dolaze od učinkovitosti Otkupljenja i vidi da se u svemu na nju primjenjuju zasluge izlijevanja Krvi Kristove. Dolazi na sudište ispovjedaonice i kaže: Prikazuje se Krv Kristova. Ako se klanja Isusu u svetohraništu kaže: Isus moj ljubljeni prikazuje svoju Krv. Uspinje se na goru savršenstva, a evo putovi Kalvarije su zarumenjeni Krvlju i rado ide putem kreposti, ne ostavlja križa, ne umara se u trpljenju. Ljubi molitvu... plače za one koji ne plaču, moli za one koji ne mole. Između ostalog zna: duše Isusa koštaju Krvi... neprestano traži Boga, da bi ublažila srdžbu Stvoritelja prikazuje Krv... voli da će moći jednog dana u Raju poljubiti rane Isusa Krista proslavljenoga da će moći zauvijek pjevati slavu Krvi koja briše osudu smrti. Budući da je Križ ljestve nebeske ne obeshrabruje se više na riječ trpljenje, nego trpi s blagošću, da bi na kraju došla do toga da trpi s radošću. Ismijavanja, klevetanja, protivštine i druge stvari je ne obaraju. Razmišlja da je Isus dao vid slijepima, ozdravio hrome, uskrisivao mrtve, pa ipak su ga razapeli.... razmišlja kako ljubav potaknuta vjerom čini velike stvari u svijetu. O heroji vjere, tko vas učini tako velikodušnima? Pogled na Isusa koji lije svoju Krv za ljude!
Koje li utjehe jednoga dana za nas u uvali Jozafat, kada budemo na strani izabranika s palmama u ruci i mognemo pjevati slave Božanskoj Krvi po kojoj imamo zaručničke haljine. Tko su ti i od kuda dolaze? To su oni koji su oprali svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj i dolaze iz velike nevolje.
Krv koja je prolivena u tolikoj patnji i ljubavi
Maria De Mattias
Duše, duše, duše u Raj! Da se svi spase, to je moja želja! O koliko se iskazuje slave Krvi Kristovoj trudeći se oko spasenja samo jedne duše. Zadovoljna sam trpjeti za mog ljubljenog bližnjega za kojeg je Isus prolio svu svoju Krv.... Bog hoće da Isusova Predragocjena Krv bude u svim srcima.... Ljubimo Isusa zbog Krvi koju je za nas prolio. Povjerenje u krv Kristovu. Iz Kristove Krvi izviru sva blaga istinskog mira.... Krv Kristova je sva naša nada i naše dobro, Krv koja je prolivena u tolikoj patnji i ljubavi za naše vječno spasenje... jedina naša potpora je Isus i njegov križ. Oduševite se za trpljenje s predanjem; doći će dan kad ćete u nebu uživati snagu božanske krvi koja nas je spasila. Možemo mu reći nježno i s iskrenom ljubavlju: Isuse moj, ti si sva moja nada... Sreće li naše, ako nam u srcu bude ljubav prema Križu, da trpimo u šutnji, da trpimo radeći, da trpimo veselo ili barem strpljivo.
Ako tko i pogriješi, imamo Zagovornika kod Oca
sv. Ivan Fisher- biskup
Isus Krist je naš svećenik, a njegovo divno tijelo naša žrtva, koju je prinio na žrtveniku križa za spas svih ljudi. Prolivena krv zbog našega otkupljenja nije krv žrtvenih životinja kao u Starom zavjetu, nego Krv nevinoga janjeta, Isusa Krista, našega Spasitelja. Hram, u kojem je naš Svećenik prinio žrtvu, nije rukotvoren, nego je podignut snagom samoga Boga. Krv je svoju prolio na očigled svijeta u hramu koji je sagradila sama Božja desnica.
Taj hram ima dva dijela: jedan je zemlja na kojoj mi sada živimo, a drugi je još nepoznat nama smrtnicima. Prvu je žrtvu prikazao ovdje na zemlji kad je podnio gorku smrt. Zatim je unišao u svetinju nad svetinjama, to jest u nebo, kad je po vlastitoj krvi obukao novu odjeću besmrtnosti. Tu je pred prijestoljem nebeskoga Oca prikazao neizmjerno vrijednu Krv, koju je sedam puta prolijevao za sve ljude podložne grijehu. Ta je žrtva Bogu tako draga i ugodna da nam se odmah smiluje čim je pogleda i odmah je prema svima koji se iskreno kaju blag i milosrdan. I tako uvijek: ne prikazuje se na našu sreću jednom na godinu kao što je to bilo kod Židova, nego svaki dan, čak i svakog sata i časa, da bismo uvijek imali utjehu i sigurno utočište. Zato nadodaje Apostol: Našavši vječno otkupljenje.
Svi su dionici te svete i vječne žrtve koji se iskreno i skrušeno kaju i čine pokoru za počinjene grijehe. Takvi ljudi moraju čvrsto i slobodno odlučiti da se neće više povraćati na mane, nego da će ustrajati u započetom nastojanju oko kreposti.
Sve nam to potkrepljuje sveti Ivan ovim riječima: Djeco moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ali ako tko i sagriješi, imamo kod Oca Zagovornika, Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe, ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.
Prikazao je samoga sebe za nas
sv. Fulgencije Ruspijski, biskup
Samo Presveto Trojstvo, jedan isti Bog Staroga i Novoga zavjeta, naredio je našim praocima da prikazuju različite životinjske žrtve. Tim se žrtvama označavao onaj najmiliji dar, kojim će Bog Sin samoga sebe u tijelu za nas milosrdno prikazati.
Prema apostolskoj nauci on je samoga sebe prikazao za nas kao prinos i žrtvu Bogu ugodnu. On, pravi Bog i pravi svećenik, jednom je ušao za nas svojom vlastitom krvlju u svetište, a ne s krvlju životinja. To je u Starom zavjetu unaprijed označavao veliki svećenik koji je jednom godišnje s krvlju ulazio u svetinju nad svetinjom.
Isus je, dakle, u sebi samom prikazao sve što je potrebno za naše otkupljenje. On je sam i svećenik i žrtva, i Bog i hram. On je svećenik koji nas je s Bogom izmirio, žrtva kojom smo izmireni, hram u kojem smo izmireni, Bog s kojim smo izmireni. On je sam svećenik, žrtva i hram, jer je kao Bog uzeo obličje sluge, a nije sam Bog, nego je Bog s Ocem i Duhom Svetim.
Dakle, čvrsto drži i nimalo nemoj sumnjati, da je sam Jedini Sin Božji, Vječna Riječ, uzeo tijelo i sebe za nas prikazao kao prinos i žrtvu Bogu ugodnu. Njemu i Ocu i Duhu Svetome žrtvovali su životinje patrijarsi, proroci i svećenici Staroga zavjeta. A sada, to jest u Novom zavjetu, Njemu i Ocu i Duhu Svetome, koji imaju jednu zajedničku božansku narav, sveta katolička Crkva po cijelom krugu zemaljskom neprestano prikazuje u vjeri i ljubavi prinos kruha i vina. Ono žrtvovanje životinja slikovito je unaprijed označavalo Kristovo tijelo, koje je on, iako bez grijeha, trebao prikazati za naše grijehe.
Značilo je i Kristovu krv, koju je On imao proliti na otpuštenje naših grijeha. Ova je sadašnja žrtva zahvala i spomen Kristova tijela, koje je za nas prikazao i krvi koju je za nas sam Bog prolio. O tome sveti Pavao govori u Djelima apostolskim: pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da na pašu vodite Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom. Dakle, u onim se žrtvama slikovito označavalo ono što nam se trebalo dati, a u ovoj žrtvi očito vidimo što nam je već dano.
U onim se žrtvama unaprijed najavljivalo da Sin Božji ima biti ubijen za bezbožnike, a u ovoj se objavljuje da je već ubijen, kako svjedoči Apostol: Dok smo još bili slabi, Krist je umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Izmireni smo s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji.
Isuse ozdravi i zaliječi rane mojih grijeha!
Bl. Henrik Suzone
Trebaš ponizno i gorljivo tražiti ruku Onoga koji pomaže, zazivati u pomoć beskrajne zasluge milosrdnog Otkupitelja, bez oklijevanja, jer taj izvor pobožnosti iz kojega neprestano proizlazi milosrđe je sklonije dijeliti milosrđe nego li ga ti tražiti.
O dražesnih li i prevažnih riječi, trebam ih prihvatiti s najvećom radošću i ja i svi grešnici jer u tvojoj Muci Isuse, nalazimo sredstvo za očistiti naše grijehe, odstraniti kazne, pronaći milost i zaslužiti vječnu slavu. Ah, tko će mi dati i najmanju kapljicu, malenu kao točkicu, tako dragocjene tekućine, rumene Krvi Jaganjca bez mane da očistim svoje rane! O kapljo rosuljo, koja si izišla iz najmanje vezice kojom je bio vezan moj Gospodin, crveno cijeđenje proizišlo iz kraljevske odaje, to jest iz probijenog boka ili iz najmanjeg uboda tvoga nježnog tijela Isuse ozdravi i zaliječi rane mojih grijeha!
Zdravo Križu nado jedina, natopljen dragocjenom Krvlju, povećaj pravednost dobrih i daruj oproštenje grešnicima! O premilosrdna Mudrosti, dok me prihvaćaš tim riječima utjehe koje proizlaze iz tvojih slatkih usta.
Cijeli kršćanski život je natopljen Isusovom Krvlju
F.G.Faber
Krv koja je ulazila i izlazila, istjecala i tekla iz škrinje od mesa učinjene u obliku Srca sadržavala je uzvišenosti koje se ne bi mogle opisati u mnogo knjiga. Samo po njoj se ispunila sva duhovna preobrazba zemlje. Krv Isusova pere sve mrlje prljavog svijeta, bez da uprlja svoj crveni sjaj. Rastapa i neutralizira sve otrove stvorenja bez da i malo postane zatrovana. Preobrazi ono što dodirne, proslavljuje gdje teče, pobožanstvenjuje ono na što se osloni, njena čudesa su veličanstvena, trenutačna obraćenja su nevjerojatna. Skriva se u sakramentima tako da je i najveća znanost ne može pronaći. Djeluje u dubini duše najenergičnijim i duhovnim djelovanjem. Slobodno teče iz slavnih žila nebeskih pada u tisuće kaleža svakodnevno, bez da se vene i padanje Krvi vidi. Presveto Srce je šalje svakim otkucajem do kraja stvorenoga svijeta, i vraća se u tren oka čista kao kad je iz Srca izišla, ali puna slave Božje do te mjere da skoro prepuni Nebo. Ima potrebu da se daruje drugima, to je sveta potreba njezina života, kao što je to slučaj sa strpljenjem Božanskog života. Uvijek smo natapani tom Krvlju, neprestano na nas kaplje, cijeli kršćanski život je natopljen Isusovom Krvlju. Mi plačemo zato što je Isus prolio svoju Krv, i to je dobro, ali da je nije prolio, plakali bismo zauvijek.
Snaga Kristove Krvi
sv. Ivan Zlatousti, biskup
Želiš li čuti u čemu je snaga Kristove krvi? Povratimo se njezinoj slici, sjetimo se nekadašnjeg znaka i ispripovjedimo staro Pismo. Mojsije naredi: Zakoljite janje od godine i njegovom krvlju namažite vrata. Što to govoriš, Mojsije? Da janjeća krv može osloboditi razumnog čovjeka? I te kako da može, ali ne zato što je krv, nego zato što je ta krv znak i slika Gospodnje Krvi. A ako sada neprijatelj vidi ne na dovratnicima krv negdašnjeg znaka, nego da na ustima vjernika blista prava Kristova Krv, kojom se posvećuju dovratnici Kristova hrama, još će brže uzmaknuti.
Želiš li uvidjeti i drugu snagu te Krvi? Želio bih da pogledaš odakle je najprije potekla i iz kojeg je izvora provrela. S križa je najprije potekla, a srce Isusovo joj je izvor. Kad je Isus umro i dok je još na križu visio, približio se vojnik, kopljem mu je probio prsi, pa odatle je potekla Krv i voda. Jedno je simbol krštenja, a drugo svetoga Sakramenta. Vojnik je probio prsi i tako otvorio zid svetoga hrama, u kojem sam našao divno blago i blistavo bogatstvo kojim se dičim. Tako je bilo i s onim davnim jaganjcem. Židovi su ubili janje, a ja sam upoznao plod te žrtve.
Iz prsiju poteče Krv i voda. Ne bih htio, slušatelju, da tako olako prijeđeš preko tajna ovog otajstva. Još moram progovoriti mistično i otajstveno. Rekao sam da je voda i Krv bila simbol krštenja i Sakramenta. Sveta Crkva je utemeljena po kupelji preporođenja i obnove Duha Svetoga, tj. po krštenju i sakramentima koji su izišli iz prsiju Kristovih. Tako je iz svoga boka Krist sazidao Crkvu kao što je iz Adamova rebra sazdana njegova žena Eva.
Upravo zbog toga i Pavao misleći na Kristov bok ovako svjedoči: Mi smo od tijela njegova i od kostiju njegovih. Kao što je Bog htio iz Adamova rebra stvoriti ženu, tako nam je i Krist iz svoga boka dao vodu i krv, po kojima se obnavlja Crkva. I kao što je za Adamova sna Bog otvorio njegovo rebro, tako nam je i Krist odmah iza smrti dao vodu i Krv.
Pogledajte na koji je način Krist povezao sa sobom Crkvu, svoju zaručnicu. Pogledajte kakvom nas hranom hrani. Jedna je ista hrana po kojoj se rađamo i hranimo. Kao što žena po prirodnoj sklonosti hrani svoje dijete svojim mlijekom i krvlju, tako i Krist uvijek hrani svojom Krvlju one koje preporađa u sakramentu krštenja.
O štovanju Presvete Krvi Isusove
Biskup Lang
Sv. majka Crkva je od samih početaka štovala Presvetu Krv Isusovu. Pa kako i ne bi? To je Krv Sina Božjega; kao što Sinu Božjemu, jer je pravi Bog, pripada najveće štovanje i poklonstvo, tako i njegovoj presvetoj Krvi radi božanske Osobe koja ju je primila, pripada najveće štovanje i sve poklonstvo, upravo onako kao i Presvetom Tijelu Kristovu, iz kojega je ova sveta Krv potekla. Krv Isusova krv je Jaganjca Božjega, koji se za spasenje svijeta žrtvovao na drvu križa, te je za spasenje naše u najvećim mukama gorućom ljubavlju prolio svu svoju dragocjenu Krv.
Sve dobro, što imamo u Crkvi Božjoj, imamo zahvaliti ovoj svetoj Krvi. Sama Crkva Kristova plod je Krvi Isusove. Bezgrješno začeće Bl. Dj. Marije; svi sveti na Nebu; sva obraćenja grješnika u svijetu; sve krepost i svetost pravednika na Nebu, zemlji i Čistilištu; sva oslobođenja vjernih duša iz Čistilišta u Raj nebeski; svi crkveni oprosti i jubileji; svi sv. Sakramenti i milosti, ujedno: sve, što je na Nebu i na zemlji i u Čistilištu dobro i sveto, to je pupoljak, to je cvijetak, da, to je plod Krvi Isusove.
Ona je prolivena, kako reče sam božanski Spasitelj, za oproštenje grijeha, ali ona je prolivena i za posvećenje i usavršenje svih pravednika i kreposnika. Vojujuća, trpeća i slavna Crkva, djelo je Krvi Sina Božjega. Ali zar ne kaže sv. Pavao starješinama efeškim, kad govori biskupima, da je Isus Krvlju svojom zadobio Crkvu. »Pazite dakle na sebe i na sve stado, u kojem nas Duh Sveti postavi biskupima, da pasete Crkvu Gospodina Boga, koju steče Krvlju svojom«. (Dj 20, 28). Zar ne kaže isti sv. Apostol da smo mi, koji bijasmo nekoć daleko od Boga, po Krvi Kristovoj postali Bogu tako blizu. »A sad u Isusu Kristu vi, koji ste nekada bili daleko, blizu postadoste Krvlju Kristovom«. (Ef 2, 13).
Zar ne kaže sv. Ivan u Otkrivenju o blaženima na Nebu, da su u Krvi Kristovoj oprali duše svoje: I reče im: »Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje, i ubijeliše ih u Krvi Jaganjčevoj«. (Otk 7,14). Tako je Krv Sina Božjega nepresušivi i prepuni izvor milosti za sve vjernike i za sve duše na svijetu: po njoj se rijeke milosti izlijevaju danomice na Crkvu Božju, na čitav svijet; jer nema ni jedne milosti, koja se ma kojem stvoru i ma kojoj duši daje, a da je nije zaslužila Presveta Krv Isusova.
Sve se dobro svijetu daje po neizmjernim zaslugama prolivene Krvi Sina Božjega. Kako li nam po tom ne mora biti dragocjena i predragocjena Krv Isusova! Kako da je ne častimo i ne slavimo svom svojom dušom i nježnošću svojega srca! Da bismo uvidjeli neizmjernu dragocjenost Krvi Isusove, nabrojat ću tu nekoliko riječi velikoga štovatelja njegove Krvi, o. Fabera, koji je u njezinu čast napisao čitavu knjigu. Kaže nam:
»Kad bi se Nebo napunilo svetima, pa kad bi ovi sveci bili tako sveti, kako bjehu sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip i sveti apostoli i kad bi svojom svetošću mogli sticati sve više i više zasluga, sva njihova svetost i sve njihove zasluge zajedno ne bi kroz milijune i milijune godina mogle zaslužiti niti jednu jedinu kapljicu Krvi Kristove. I kad bi sve zasluge, milosti, darovi i kreposti naše premile Majke Marije bile moguće bez Krvi Kristove, te bi se možda poput miomirisa uzdizale k Bogu, ali nikad ne bi mogle zaslužiti dragocjenu Krv Kristovu.
Ne, svi ovi zajedno i sveci i anđeli i sama preblaga Djeva Marija, ne bi sa svojom divnom i sjajnom svetošću, pa da ova u beskrajnim stoljećima još divnija i sjajnija postane, svi ti ne bi mogli ni jednu jedinu kapljicu predragocjene Krvi Isusove zaslužiti, ili ono preslavno Otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega, kojega divna i spasonosna snaga i sila na ovoj predragocjenoj Krvi počiva. Ah, Bože moj, kako li ova misao napunja moje srce najslađom radosti, da se vazda i u svemu trebam oslanjati na svesilnu svemoć Božju i na nezasluženu darežljivost Božju, a ne na svoju bijednu ništavost, i da sve, ama baš sve, i veliko, i malo imam zahvaliti Gospodinu Isusu! O premilosrdni Bože, to je čista radost na zemlji, koja je najbliža onoj neizmjernoj radosti na nebu.
Krv Kristova i oproštenje grijeha
(Sv. Ljudevit Montfortski,
u obliku dijaloga u pjesmi govori o divnom djelovanju Krvi Kristove kod oproštenja grijeha)
Obraćeni i poniženi grešnik: Ah! sagriješih protiv samog Boga, prezreo sam svoga Stvoritelja oprosti, oprosti o uzvišeno Dobro, kajem se od svega srca. Napustio sam te, dobri Oče gazeći sva tvoja dobročinstva. Umiri, umiri svoju srdžbu, plačući tražim mir. Ne uzvraćaj ratom za rat, gledaj moje ponizno i raskajano srce. Zaštićen Krvlju Isusa Krista, ne bojim se tvoga groma. Spasitelju odloži, ostavi oružje. Cijena sam tvoje Krvi, oprosti, oprosti, pogledaj moje suze, odsada više neću griješiti. Dođi Duše Sveti, Bože vatre, budi ponovno moj zaručnik. Oprosti, oprosti Bože moje duše daj da se vratim u tvoju milost. Moli za me Božanska Mati, sigurno utočište grešnika, oprosti, oprosti; Tvoja molitva može sve pred mojim Spasiteljem. O beskrajna milosti, ne odbaci me, o blagi Isuse, o blaga Marijo, ne možete me odbiti.
Isus u Slavi: Ja proslavljeni Spasitelj, zbog tvog sretnog povratka, zapovijedam da Nebo danas slavi. Pjevajte anđeli, pjevajte mojoj najslađoj pobjedi slavite, slavite snagu moje Predragocjene Krvi.
Anđeli: Pjevajmo Anđeli, pjevajmo njegovoj najslađoj pobjedi. Slavimo, slavimo snagu njegove Predragocjene krvi.
Jeka Raja: Neka se cijelo Nebo raduje, grešnik je stavljen u red svetaca. Blagoslovljen bio, Božanski Spasitelju radi remek djela svojih ruku. Neka svaki čovjek, neka svaki anđeo ponavlja stotinama puta: Grešnik se podložio tvojem zakonu. Tebi samom slava i hvala! SAM BOG.
Izbičevani Isus
Sv. Ljudevit Montfortski
Pođimo svi u pretorij, srca taknutoga bolju, promatrajmo Kralja slave zlostavljanog poput lopova. On će zbog nas, o grešnici, trpjeti te boli. Četiri krvnika puna bijesa poput grabežljivih životinja, uz pogrde riječi, razvlače s njega skromnu mu odjeću. On zbog nas, o grešnici trpi, ove boli. Divlja svjetina svukavši Isusa rugala mu se i ismijavala ga kako bi ga još više ponizili. Pritijesnili su ga, vezali za stup srama te mu govorili rugajući se: Vidite ga? kako je lijep! Jedan drži zavezano uže, drugi drži željezni lanac, ostali pune ruke oruđa poput đavola paklenih. O, začuđujuće li stvari! Ova četa vojnika na nevinom tijelu iskušava svoju ruku. On zbog nas, o grešnici trpi ove boli.
Tijelo mu pokrivaju ranama i trgaju udarcima, Sve same modrice, ožiljci i rane. Ne može više izdržati, ovaj dobri Učitelj. Krv mu teče potocima, kosti mu se vide a meso u komadima pada. Jao! On je od iznemoglosti pao na svoju vlastitu Krv, i opet ne prestaju tući ovog nevinog. O nemilosrdna svjetino, zaustavi svoj bijes. Mi smo zapravo grešnici bolje, udarajte nas. Da, mi grešnici zaslužujemo ove boli. Promatrajte kako trpi ovo strašno mučenje bez žaljenja i mrmljanja, toliko je žarka njegova ljubav. Zbog nas, grešnici, on podnosi ove boli. O Svevišnje Milosrđe pogledaj svoga Isusa, svoga Sina, zaustavi kaznu, i neka mi budemo kažnjeni.
Svjetina ga, klonuloga, nije više mogla udarati, ali u svojoj neizmjernoj ljubavi on nije sit trpljenja. Grešnici, to su naši grijesi, naše putenosti, koje su ovom Srcu milosrđa prouzročile toliko trpljenje. Dođi, razvratni grešniče, pogledaj bol koju uzrokuješ Sinu Jedincu Svevišnjega Stvoritelja. Ti ga, nezahvalni čovječe, dovodiš u ovo stanje. Dođi u Krvi njegovih žila pronaći svoje ozdravljenje i ne povećavaj više njegove patnje slijedeći svoju strast. Činimo pokoru, oplakujmo dan i noć ove grijehe, budimo zahvalni uzvratimo ljubavlju na ljubav. O dobrodušni Spasitelju, zbog ovog tijela, mučena udarcima, stišaj svoj gnjev i oprosti nam! Jer mi, grešnici, zaslužujemo ove patnje.
Isus okrunjen trnovom krunom
Sv. Ljudevit Montfortski
Nakon što je Isus s mukom skupio svoje potrgane haljine pogledajte kakao ga vode grubo, udarajući nogama. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli. Slijedimo, kršćani stope ovog nevinog Jaganjca jer put kojim prolazi ostaje zarumenjen njegovom Krvlju. Poput životinje, vode ga pod udarcima biča, ukočenog od studeni, zaustavljaju ga na vratima palače. Čim je stupio u dvoranu između ovih razbojnika ogrnuše ga kao kralja kako bi mu se narugali. Kako bi ga osramotili prebacuju mu preko leđa stari ogrtač istovremeno trgajući s njega njegov koji mu se zalijepio za krvlju oblivenu kožu. Oštar kamen dali su mu za kraljevsko prijestolje kako bi ga bolje vidjeli, kako bi ga više ponizili. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli
Kao žezlo, u njegove svete ruke staviše tanku trsku. Svi su mu se rugali govoreći: Gle, kako je lijep! Okruniše ga trnovom krunom uz udarce štapom, rugajući mu se i vičući poput đavala. Ova okrutna kruna probila mu je glavu vidjelo se kako mu teče mozak pomiješan s krvlju i vodom. Starom krpom povezali su mu oči Govorili su mu: Pogodi tko te udario, nesretniče. Nisi li ti lažni prorok koji nas je htio obmanuti? Drugovi, zlostavljajte ga, ne prestajte ga tući. Pljuvali su mu lice velikim ispljuvcima u znak "poštovanja" uz nečuvene povike. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli
Klanjali su mu se s podsmijehom šamarajući ga: Zdravo, kralju Židovski, evo te lijepo uređenoga! Za razgovor dobiva samo drske riječi, jedni mu plaze jezik a drugi cere zube. Ne, nisu to ljudi nego bijesni demoni. Vidite li kako ga tuku? Jedan jače od drugoga. Neće li nas potresti ovo biće samilosno? Nije li razumljivo? Jao! To je za nas grešnici. Da mi grešnici, uzrokujemo njegove boli. On trpi i podnosi sve ni oči ne podignuvši, ne žali se i ne mrmlja zbog ovog okrutnog mučenja. Od pete do glave prekriven je ranama od udaraca Ah! da se radi o životinji svi bismo s njom suosjećali! Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.
Naša nepodnošljiva oholost u težnji za veličinom istinski je krvnik koji mu uzrokuje ove boli. Oholi čovječe, dođi i posrami se. Pogledaj svoga Boga prezrenoga. Što ćeš mu, dakle, odgovoriti, ti koji želiš biti cijenjen? Naše srce puno gorčine i žarkog kajanja staje preda nj i izgara vidjevši Isusa kako trpi. Imajmo uvijek na umu ovog ljubeznog Spasitelja, neka prezir bude naša slava, a trpljenje naša sreća! O Isuse samilosni, zbog nepravednog prezira pogledaj milostivim pogledom raskajana srca do tvojih nogu. Jer mi grešnici, njemu uzrokujemo ove boli.
Isus osuđen
Sv. Ljudevit Montfortski
Slijedimo predragog Učitelja kojeg vuku s užetom oko vrata kako bi ga pred sudom pokazali kao luđaka. Zbog nas, o grešnici, on trpi boli. Toliko mu je zla naneseno da u ovom jadnom stanju, u koje su ga doveli mučitelji, nije više prepoznatljiv. Pilat, iako bezbožnik, ganut je vidjevši ga. Želi mu spasiti život znajući da je nevin. Na koncu, da bi stišao bijes pobunjenog naroda pokazuje ga u stanju u kojem su ga predali mučitelji. Čim su ga ugledali začuli su se povici. Svi mu se rugaju i dovikuju cereći se. Zbog nas, o grešnici, on trpi boli.
Njegovo izobličeno lice pokriveno ispljuvcima, njegovo iskidano tijelo uopće ne dira ove nezahvalnike. Njegove boli i njegovo bijedno stanje umjesto da takne njihova srca, udvostručuje njihov gnjev i ispunja ih bijesom. Pilat reče: «Evo čovjeka, imajte s njim samilosti!» On se mora spram njega odrediti a tek ga je upoznao. Na ove riječi, narod lupajući nogama povika: «Neka ga razvežu, svuku i razapnu». Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.
Isus nosi svoj križ
Sv. Ljudevit Montfortski
Svi su ga napustili. Hoće li umrijeti pod ovim teretom? Nema nikog tko se ne užasava križa. Jedan siroti stranac, prolaznik, imenom Šimun Cirenac, obećanjima i prijetnjama prisiljen je na križ staviti ruke. Isus reče skupini žena koje su oplakivale njegove boli: «Plačite radije nad vašim dušama i dušama vaše djece». Pogledajte jadno stanje, u koje je doveden ovaj nevini. Što će tek biti s krivcem i oholim grešnikom? Veronika, potaknuta snažnom i žarkom ljubavlju ne bojeći se gužve, probija se kako bi vidjela ljubljenoga Isusa.
Briše njegovo krvavo i izobličeno lice, a Isus za nagradu ostavlja ga otisnuta na rupcu. I što, dakle! Je li moguće, bijedni grešniče, da je tvoje srce neosjetljivo na boli tvoga Spasitelja? Kako naši grijesi čine njegov teški teret, ne povećavajmo više njegove patnje griješeći ponovo. Isuse, nakon što je tvoja neizmjerna ljubav nosila naše grijehe, iskaži nam svoje milosrđe, kako bi nam bili svi grijesi oprošteni. Jer mi, grešnici, zaslužujemo ove boli.
Isus razapet
Sv. Ljudevit Montfortski
Ova bijesna svjetina, ponovno trga s njega krvavu haljinu koja mu se zalijepila za kožu. Dok najokrutnije sve pripremaju za njegovu smrt, njih nekoliko najpohlepnijih bacaju kocku za njegovu haljinu. Vukući ga za kosu krvnici viču: «Ovdje će završiti tvoj jadni život lezi tu, nesretniče». Pogledajte kako ga obaraju na zemlju kako bi ga prikovali za drvo. Ali pogledajte kako Isus žarko grli taj križ. Vuku ga za svete ruke s velikom okrutnošću, kako bi ih pribili na pripremljene rupe. O okrutno barbarstvo! Udova rastegnutih tijela izmučenog, žila napregnutih. Dok leži na leđima pod nogama ovih neljudi, pribijaju čavlima njegove ruke i noge. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.
O koje boli mu uzrokuju oštri čavli! Tijela pribitog, poput sita, gubi krv i malaksaje. Dođi, grešniče, i promatraj blagog Isusa na samrti koji te moli u svojoj bijedi da misliš na njegove patnje. Kako bi trpio još i više, umjesto vina i meda, za piće mu daju ocat pomiješan sa žući. Pogledajte kako podnosi toliki prezir i tolika zla? Daleko od toga da prigovara štoviše, on moli za svoje krvnike. Nazočnost njegove Majke povećava ove boli, videći je kako na određen način i ona umire svakim časom. Ah! Vidim ga kako predaje duh ispuštajući veliki uzdah. Za nas, o grešnici, on trpi ove boli.
Osjećam da mi duša gubi svijest videći moga Boga kako umire. Nebo i zemlja zajedno pokazuju svoju bol, osjećam da zemlja drhti i more bijesni. Čak su i sunce i mjesec izgubili svoj sjaj, jedino je čovjek ostao hladan u ovoj sveopćoj boli. O grešnici, činimo pokoru, jer je on trpio za nas. Uzmimo udjela u njegovim patnjama, cjelivajmo njegove noge i njegove čavle. Kako bi nas dotaknuo nježnošću On obara glavu na prsa. Vidite kako nas privlači i kako nam pruža ruke? Ne prekidajmo tu tišinu doli da bismo uzdišući rekli: «Gotovo nitko ne misli na blagog Isusa na umoru». Nađimo utočište u njegovom svetom boku, koplje nam je načinilo ovo utočište kako bismo mi bili na sigurnom. Uzviknimo žalosnim glasom: «Oprosti nam naše grijehe o, Isuse samilosni, oprosti nam naše grijehe jer mi grešnici zaslužujemo ove boli».
Isus umro i položen u grob
Sv. Ljudevit Montfortski
O grešnici užasni, gotovo je, Isus je umro. Mi smo svi krivci. Što će biti naša sudbina? Zbog nas je, o grešnici, umro u bolima. Ne napuštajmo Kalvariju, izdahnimo svi na ovom mjestu kako bismo se trudili zadovoljiti Božjoj pravdi. Vidite li njegovu svetu Majku kako ga ljubi uzdišući? Njezina je bol gorka jer je njezina ljubav velika. Zbog nas grešnici ona trpi ove boli. Ona cvili i gubi svijest U svojoj malaksalosti kaže: «Jesi li ovdje Ti, predragi moje duše? O, umrijet ću. Je li ovo što vidim, božansko tijelo moga predragoga Sina? Jao! kako je jadan! Da, to je on prepoznajem ga. Na tvom licu vidim samo pljuvačku i krv. Nema više ljepote, ni milosti. O moj Sine, kakva promjena! Od kuda ove modrice, dvije raskrčene ruke, zgrušana krv, rane, probodene ruke i noge?»
Pomiješajmo s njegovim suzama i naše, obujmimo njegove svete noge i u Krvi njegovih vena operimo sve svoje grijehe. Kako bi smo izbjegli osvetu srditog Boga Oca, zaklonimo se na sigurno u njegov sveti bok. Tražimo istinski duboki mir s Isusom u grobu kako bismo živjeli daleko od svijeta i načinili novo srce. Isprosi nam, o Marijo, oproštenje od svog Sina. Želimo promijeniti svoj život, usliši naša skrušena srca. O slatki Isuse, neka strelica ljubavi tvoga srca zasiječe naša srca da umremo od boli. Utisni u naše sjećanje svoju smrt i svoje boli, kako bismo imali u slavi udjela u tvome veličanstvu. Od sada ćemo ti biti zahvalni na svim tvojim dobročinstvima.
O Krvi i vodi koji su potekli iz Isusova boka
sveti Makarije
Isus je obećao: "Tko pije..." (Iv 4,14). V oda o kojoj Isus govori je njegova predragocjena Krv. Tko pije iz tog izvora neće samo utažiti svoju žeđ, nego će sam postati izvorom drugima. Razmatranje o Krvi i vodi koje su potekle iz Isusovog boka za spas svega čovječanstva, širi naš pogled i naše srce za spas svih. Isus je uzeo tijelo i krv, da bi i kao Čovjek otkupio čovjeka. On nam je u sakramentima predao svoje tijelo i krv, da potpunije živimo svoje čovještvo. Naše čovještvo ostvaruje se u susretu s Bogom! Ako naše svjedočenje bude svjedočenje Krista, i ako naša krv postane njegova, tada će naš život posvećivati svijet. Pretvorba koju slavimo za vrijeme Euharistije, malo-pomalo će zauzimati sva područja našeg djelovanja i mijenjati ih. Budući da smo spoznali neizmjernu vrijednost Krvi Kristove, jer cijenimo i klanjamo se tome blagu, sve ćemo više postajati sudionici Krvi Kristove; sve dok ne postanemo jedno s tom rijekom milosrđa koja pobožanstvenjuje svijet.
"Kao što vino prožima sve udove onoga koji ga pije te se može reći daje on u vinu i vino u njemu; tako se događa i s Krvlju Kristovom: onaj tko je pije, prožima ga božanski Duh. Ovaj Duh se izlijeva u savršenu dušu, a ona se prelijeva u njega, te se on na taj način liječi i čini dostojnim Gospodina.
Kolikom me ljubavlju ljubiš
sv. Bonaventura
Da bi se iz Kristova boka na križu rodila Crkva i ispunila riječ pisma: Gledati će na onoga koga su proboli, po Božjem dopuštenju bilo je dano jednome od vojnika da koljem probije njegov sveti bok tako da je potekla Krv i Voda, cijena našeg spasenja. Uistinu snaga koja je otajstveno izišla iz Srca Isusova daje učinkovitost sakramentima Crkve da mogu dijeliti milosti.
Razmišljaj više koliko je bila mučna smrt tvoga zaručnika Isusa Krista. On je trpio u svim svojim udovima, te je svaki do njih posebno trpio i bio ispunjen gorčinom.... O Gospodine Isuse je li ikada bilo boli slične tvojoj. Toliko je oblino bilo izlijevanje tvoje Krvi da je cijelo tvoje Tijelo bilo njome obliveno. O dobri Isuse, o slatki Gospodine, ne nekoliko kapi nego more Krvi je obilno teklo iz tvojih svetih Rana: sa tvoje glave kod krunjenja trnovom krunom, iz cijeloga tijela kod bičevanja, iz ruku i nogu kod razapinjanja, iz tvoga Srca koje je probodeno. Bilo je za čuditi se ako je u tebi preostalo imalo Krvi. Kaži mi moj ljubljeni Gospodine, ako je za otkupljenje cijeloga svijeta bila dovoljna samo jedna kap tvoje Presvete Krvi, zašto si dopustio da tolika Krv isteče iz tvoga svetog tijela? Znam Gospodine znam, to si učinio da bi mi pokazao kolikom me ljubavlju ljubiš.
Njegova draga Krv
Bl. Julijana od Norwicha
Draga Krv Gospodina našega Isusa Krista toliko je obilna i toliko dragocjena! Dođite i vidite! Njegova draga Krv se spustila u obilnim bujicama na nadpakao, rastrgala je lance i oslobodila sve one koji su pripadali Nebu. Njegova draga krv u obilju preplavljuje cijelu zemlju; spremna je oprati grijehe svih stvorenja dobre volje koji bijahu, koji jesu i koji će biti. Njegova draga Krv je već uzašla na Nebo da se sjedini sa slavnim Kristovim tijelom, te u njemu posreduje za nas kod Oca, sada i zauvijek, dokle god bude trebalo.
Isusova muka u Marijinu opisu
Sv. Brigita Švedska
Blažena Djevica Marija je rekla jednom Brigiti: "Moj Sin bolno je već patio kada Mu se Juda izdajnik, približio i On se sagnuo prema ovom apostolu koji je bio malena stasa. Kada ga je ovaj poljubio, On je rekao: 'Prijatelju, zašto si došao?' Nekoliko njih odmah su Ga snažno povukli, neki su Ga povlačili za kosu, a neki su Ga opet onečistili pljuvačkom. Na to reče moj Sin: 'Ja sam prezren poput crva, koji u zimi kao mrtav leži i na koga prolaznici pljuju i gaze ga. Tako su Židovi postupali kao da sam crv, jer postupali su sa mnom kao s najodbačenijim i najizopačenijim.Danas tako postupaju sa mnom mnogi kršćani i smatraju ništavnim sve što sam ja iz neizmjerne ljubavi učinio i podnio za njih. Oni gaze po meni kada se boje više ljudi nego mene, svoga Boga: i kada moju pravdu drže ništavnom, a u svojoj samovolji mojoj milosti propisuju vrijeme i snagu.
Udaraju me također i kada, nakon što su razabrali moje uzdisaje i patnju, kažu jedni drugima: «Dajte da sada mirno radimo ono što nam se sviđa budući ćemo ionako doći u nebo; jer da nas je Bog doista htio vječno kazniti i uništiti, ne bi nas na tako bolan način spasio. No moju pravdu oni će osjetiti. Jer kao što ni najmanje dobro, koje se učini, ne ostaje nenagrađeno, tako ni najmanje zlo, koje je učinjeno, ne ostaje nekažnjeno».
Majka Božja je rekla Brigiti: "Kada su se približavali dani patnje moga Sina, zasjale su iz straha pred patnjom suze u njegovim očima a znoj je bio na njegovu tijelu. Uskoro je On bio uskraćen mom pogledu. Nisam Ga više vidjela sve dok nije bio vođen na bičevanje. Pri tome je bio vučen po tlu i udarcima tako okrutno bacan, da je njegova glava doživjela potres, a njegovi zubi su udarali jedni o druge. Bio je tako snažno udaran po vratu i obrazima da je lupanje udaraca dopiralo do mojih ušiju. Zatim je, na zapovijed krvnika, sam skinuo haljine; dragovoljno zagrlio stup za bičevanje, na koji je bio svezan.
Čitavo njegovo tijelo bilo je posve izbrazdano i rastrgano oštrim bičevima, čiji su vrhovi udarali i ponovo se vraćali. Kod prvog udarca sam ja, kao u srce pogođena, izgubila svijest. Kada sam se nakon nekog vremena osvijestila, ugledala sam Njegovo rastrgano tijelo; nakon bičevanja bio je razotkriven po cijelom tijelu. Tada je progovorio jedan od njegovih neprijatelja krvnicima, slugama koji su tu stajali: 'Hoćete li ubiti ovog čovjeka bez smrtne osude i krivnju njegove smrti uzeti na sebe?' Kod tih riječi razrezao je sveze. Kada je moj Sin odvezan sa stupa za bičevanje, prvo se sagnuo do svojih haljina, no nije Mu se dalo vremena da ih i obuče. Tek kada su Ga vukli dalje, mogao je staviti ruke u rukave ogrtača.
Njegove stope su bile pune krvi otkako je stajao na stupu za bičevanje, tako da sam sve korake, koje je On učinio pri hodanju, mogla otčitati po krvavim tragovima. Brisao je krv koja je curila s lica svojim ogrtačem. Nakon što je osuđen na smrt, izveli su Ga natovarenog križem. Na putu Mu je pridružen jedan drugi za nošenje križa. Zatim su stigli na mjesto razapinjanja. Tu su ležali pripravni čekić i tri oštra čavla. Moj Sin je, na zapovijed, odmah skinuo svoje haljine i svezao svoju golotinju malim lanenim rupcem. Krenuo je tako utješen i pustio da Ga vežu. Križ je bio pričvršćen, njegove su grede visoko stršile i to tako da je sveza uzdužne i poprečne grede pribijenoga na križ udarala između ramena, a križ glavi nije pružao nikakav potporanj.
Ploča s natpisom je bila pričvršćena na poprečnu gredu, koja se uzdizala iznad glave. Kada su naredili mome Sinu, On je legao leđima na križ. Na zapovijed ispružio je prvo desnu ruku. Na to je druga ruka, budući nije dosezala do predviđenog mjesta, bila povučena silom na drugu stranu. Na sličan način povučene su i izvučene noge do rupa za čavle, a od golijeni (cjevanica) naniže su rastavljene i s dva čavla prikovane su za križ kroz čvrstu kost kao što se dogodilo i s rukama.
Kod prvog udarca čekića, od boli sam izgubila svijest. Kada sam se ponovo osvijestila, ugledala sam svoga Sina razapetog na križ. Pri tome sam čula kako ljudi međusobno jedan drugome govore: 'Što je ovaj počinio?' - Krađu, pljačku, prijevaru?' Nekolicina je odgovorila da je lažac.
Pričvršćena Mu je tada trnova kruna sasvim čvrsto na glavu. Dosezala je do polovine čela. Kroz mnoge brazgotine po licu moga Sina curila je krv zbog pritiskanja bodlji trnove krune i ispunjala oči, kosu i bradu, tako da je sve izgledalo kao jedinstvena bujica krvi i On uopće više ne bi mogao vidjeti kako sam stajala pokraj križa da nije stiskanjem kapaka istiskivao krv iz očiju. Nakon što me moj Sin preporučio svome učeniku Ivanu, zavikao je glasom koji je dolazio iz dubine grudi, uzdignute glave, i zazvao prema Nebu upravljenim očima, koje su bile ispunjene suzama: 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'
Ovaj glas više nikada nisam mogla zaboraviti, sve dok nisam došla u Nebo. No, razlijeganje ovog zova dopustio je On više iz suosjećanja sa mnom nego zbog vlastitog bola. Mrtvačka boja je nastupila tada na neokrvavljene dijelove tijela, obrazi su visili iznad čeljusti, rebra su se mogla prebrojiti zbog mršavosti tijela, trbuh se stisnuo prema leđima jer sva tekućina je bila potrošena, nos je bio šiljat i tanak i kada Mu je srce konačno bilo gotovo slomljeno, zadrhtalo je cijelo njegovo tijelo; brada Mu se spustila na grudi. Srušila sam se tada kao mrtva.
Čim je umro, otvorila su se njegova usta, promatrači su mogli vidjeti njegov jezik, njegove zube, kao i krv u ustima; poluzatvorene oči bile su okrenute prema dolje, i upravo umrlo tijelo je visjelo. Koljena su se savila na jednu stranu, a stopala sa čavlima kao oko stožera bila su okrenuta na drugu stranu.
Nekoliko nazočnih ljudi govorilo je s porugom: 'O Marijo, sada je tvoj sin mrtav.' Drugi koji su imali više osjećaja, rekli su: 'O ženo, sada se muka tvoga sina pretvorila u vječnu slavu!'
Kratko nakon toga otvoren je bok moga Sina. Nakon što je koplje izvađeno, pojavila se tamnocrvena Krv na vrhu koplja, i po tome se moglo prepoznati da je srce probodeno. Ovaj ubod probo je i moje vlastito srce i čudo je da pri tome nije slomljeno.
Kada su se ostali ljudi povukli, ja nisam mogla otići. Ali bila sam utješena tako, što sam mogla dotaknuti i uzeti na svoje krilo njegovo tijelo skinuto s križa, gledati njegove Rane i obrisati krv. Moji su Mu prsti zatvorili usta kao što sam Mu zatvorila i oči. Ukočene ruke nisam više mogla saviti kako bi ih zajedno položila na grudi, mogla sam ih samo pomaknuti do trbuha. Ni koljena se nisu više mogla ispružiti, već su stajala prema naprijed kako su se ukočila na križu. " (Objave, knjiga IV., pogl. 70)
Isusova muka po Njegovom opisu
Sv. Brigita Švedska
Krist je rekao sv. Brigiti: "Od onoga koji me poslao, bio sam stavljen u djevičansko krilo. Tamo sam prihvatio tijelo. Čemu? - Zaista, kako bih ja, riječima i djelima, pokazao vjeru. Umro sam za to da bih otvorio Nebo. Za to sam pokopan i uskrsnuo i ponovo ću doći da sudim... Budi pozorna i slušaj! Otvori svoja usta i pitaj, koliko sam zapostavljen od sviju! Gledaj kako nitko ne čezne u ljubavi za mnom! Usmjeri svoje uši i poslušaj kako je srce čovjeka od izlaska do zalaska sunca požudno i tvrdo u prolijevanju krvi svoga bližnjeg! Pogledaj kako svi oni ukrašavaju sve svoje udove iz oholosti! Shvati kako je želja ljudi za uživanjem nerazborita i slična onoj u životinja! Otvori svoja usta i pitaj, gdje ostaju branitelji vjere i gdje se mogu naći oni koji se bore protiv neprijatelja Božjih i gdje su oni koji svoj život ulažu za svoga Gospodina!? Ispitaj marljivo i naći ćeš vrlo malo onih koji su moji prijatelji!
Razmisli o tome i iskusit ćeš kako se ne tužim bez razloga! Istražuj dalje, i razabrat ćeš kako čak i rimski dvor sebi pribavlja, a trebao bi biti moje sjedište...Gledaj kako sam odbačen i kakva mi je nagrada udijeljena za moju ljubav! Ja sam vas ljude stvorio i otkupio tako velikom pripravnošću i pravednošću, kao kad bi, slikovito rečeno, bila postavljena pred mene vaga, na koju sam ja - kako bi se na njoj moglo pravedno vagati, položio ništa drugo nego svoje Srce. Rođen sam i obrezan. Podnio sam najrazličitije nevolje i teškoće. Čuo sam najružnije i najbesramnije riječi. Uhvaćen sam i bičevan, vezan sam uzetima i gnječen kao u preši.
Moji su živci razvlačeni, moje žile potrgane i sve tkivo u meni razdvojeno. Cijela moja glava i moje tjeme rastrgani su ubodima trnja. Krv koja je curila i tekla unakazila je cijelo moje lice i bradu. Usta i jezik su natopljeni krvlju na isti način. Zubno meso je nateklo od udaraca. I kada sam beživotno visio na križu i moj vrat nije imao drugog oslona nego moja ramena. Moje ruke su navlačene užetima do rupa poprečne grede, noge su povučene nadolje i probodene su s čavlom, nisu imale drugog potpornja nego samo čavle. Cijela moja nutrina bila je suha i stisnuta. Srce mi je bilo puno boli. I jer je bilo najsnažnijeg i najizvrsnijeg zdravlja, povlačio se bol od živaca prema srcu i ponovo od srca prema živcima. Bol je bila tako povećana a moje umiranje produženo. Viseći u svojim bolima, otvorio sam oči i.vidio svoju Majku kako stoji tu plačući. Njezino Srce bilo je puno gorke boli, svi njezini udovi bili su ukočeni i blijedi. Njezina tuga i gorak bol mučili su me više nego moje boli.
Vidio sam i kako su moji prijatelji bili u najvećem strahu. Neki od njih su odmah posumnjali, drugi su doduše sačuvali vjernost, ali su preko mjere bili uznemireni. U tako velikom bolu i tuzi, srce mi se konačno slomilo od jačine patnje a duša se odijelila od tijela. Nakon toga mi se još malo uzdigla glava i svi su se udovi zatresli. Oči su se na pola otvorile, cijela težina tijela spustila se na noge i visio sam tu poput unakažene vreće. Gle, što sam sve ja, tvoj Stvoritelj propatio! I sve to nitko ne uzima srcu! Zato se tužim pred tobom kako bi mogla razmatrati što sam učinio, a kako mi je uzvraćeno?" (Rev. extrav., pogl. 51)
Dar Krvi za spas i usavršenje svakoga čovjeka koji je raspoložen da ga primi
Sv. Katarina Sijenska
Tada Bog, svrnuvši oko svojega milosrđa prema njoj i pustivši da ga svladaju njezine suze i da ga vežu svete želje, progovori tužeći se: «Preslatka kćeri, tvoja me suza sili, jer je ujedinjena s ljubavlju prema meni, te je kanula iz ljubavi prema meni: ja se osjećam vezanim vašim tegobnim željama. Ali, pogledaj i vidi kako moja Zaručnica ima prljavo lice, kako je gubava od nečistoće, od samoljublja i od lakomosti onih koji se pasu na njezinim grudima. Govorim o kršćanskoj vjeri koja je sveopće tijelo vjernika, govorim o otajstvenom tijelu svete Crkve, što su njezini službenici koji se pasu i stoje na njezinim dojkama. I ne samo da sebe pasu, nego imaju još pasti i držati na onim dojkama čitavo tijelo kršćanskoga puka i bilo kojeg naroda koji bi se htio podići iz tame nevjerstva i pridružiti se kao član Crkvi.
Gledaj s koliko neznanja i s koliko mraka, s koliko nezahvalnosti i s kakvim se nečistim rukama poslužuje slavno mlijeko i Krv ove Zaručnice! I s kakvom je drskošću i s malo časti primana! Stoga ono što daje život često puta daje smrt po njihovoj krivnji: a to je Predragocjena Krv mog Jedinorođenog Sina koji je srušio mrak i smrt, dao svjetlo i istinu i posramio laž. A sva su ova sredstva bila dar ove Krvi za spas i usavršenje svakoga čovjeka koji je raspoložen da ga primi. Kao što daje život i obogaćuje dušu svakom milošću, više ili manje prema raspoloženju i osjećaju onoga koji prima, tako zadaje smrt onomu koji živi naopako. Tako ne daje život nego smrt onomu koji ga prima nedostojno, ako stoji u tami smrtnoga grijeha.
To se događa ne zbog manjkavosti ove Krvi, niti zbog manjkavosti službenika, pa kad bi se on nalazio u istome zlu, ili u još većem, jer njegovo zlo ne kvari i ne kalja ovu Krv niti smanjuje milost ni krepost. Stoga službenik ne čini zlo onomu komu je dijeli, nego sam grešnik ako se ne pripravi pravim skrušenjem za grijeh. Velim, dakle, da ovaj Sakramenat škodi onomu koji ga prima, ne zbog Krvi ili zbog službenika, nego zbog raspoloženja i manjkavosti onoga koji prima, pošto je okaljao dušu i tijelo tolikom nečistoćom i pošto je bio tako okrutan prema sebi i prema svome bližnjemu.
Bio je okrutan prema sebi gubeći milost, gazeći nogama svojeg zlog osjećaja plod Krvi, plod što ga je imao od svetog krštenja na kojemu mu je bila dignuta ljaga istočnoga grijeha koju je zadobio kad je bio začet od svoga oca i majke. Zato sam dao Riječ, Jedinorođenog svoga Sina, jer je masa ljudskog roda bila pokvarena grijehom prvog čovjeka, Adama; i tada ste vi svi, kao posude od te tvari, pokvareni i lišeni posebnog raspoloženja da imate vječni život. Radi toga se Ja, neizmjerna visost, sjedinih s niskosti vaše ljudske naravi, da ispravim pokvarenost i smrt ljudskog roda i da ga podignem na milost koju bijaše izgubio grijehom. Ja, kao Bog, nisam mogao trpjeti kaznu; a ipak je moja božanska pravda htjela da grijeh bude kažnjen. Sam čovjek nije mogao dati zadovoljštinu; jer, ako bi djelomično i zadovoljio, njegova bi zadovoljština vrijedila samo za njega, ne za ostale razumne stvorove.
Sigurno ne bi mogao dati potpunu zadovoljštinu niti za sebe niti za druge, jer je njegov grijeh uvrijedio mene koji sam neizmjerna dobrota. Kad sam dakle htio vratiti na milost čovjeka, koji je oslabio i nije mogao zadovoljiti iz spomenutog razloga pače je bio veoma oslabio, poslao sam Riječ, svoga Sina, zaodjenuta istom naravi koju imate vi, pokvarena masa Adamova, da pretrpi kaznu u toj istoj naravi koja je Boga uvrijedila i da, trpeći na svome tijelu sve do sramotne smrti, ublaži moju srdžbu.
Tako sam zadovoljio svoju pravdu i svoje božansko milosrđe koje me je pokrenulo da zadovoljim krivnji čovjeka, da ga raspoložim za ono dobro za koje ga bijah stvorio. Tako je ljudska narav, ujedinjena u Isusu Kristu sa božanskom, bila dovoljna da nadoknadi za cijeli ljudski rod, ne samo po muci koju je Krist podnio u konačnoj ljudskoj naravi, nego snagom vječnog božanstva, koje je ista neizmjerna božanska narav. Po ovom ujedinjenju dviju naravi primio sam i prihvatio žrtvu Krvi moga Jedinorođenog Sina, koja je bila unesena i umiješana sa božanskom naravi posredstvom ognja moje ljubavi, što je bila ona veza koja ga je držala pribijena i čavlima na križu.
Na ovaj način, po samoj snazi Božje ljubavi, ljudska je narav Kristova bila dovoljna da zadovolji za grijeh. Tako je bila dignuta ljaga Adamova grijeha i ostao je samo znak, a to je sklonost na grijeh sa svim drugim manjkavostima tijela, na isti način kao što ostaje ožiljak kad je čovjek izliječen od rane. To je kod vas učinio Adamov grijeh da je proizveo smrtnu ranu: ali kad je došao veliki liječnik, moj Sin, izliječio je bolesnika, kad je on sam popio gorki lijek što ga čovjek nije mogao piti jer je bio vrlo oslabio. On je učinio kao dojilja koja uzima lijek mjesto djeteta, jer je ona velika i jaka dok dijete nije jako da podnese gorčinu lijeka. On je bio za vas dojilja, podnoseći za vas, veličinom i jakošću Božanstva ujedinjenog s vašom naravi, gorčinu mučne smrti, da vas ozdravi i da dade život vama, djeci oslabljenoj zbog grijeha.
U vama je ostao samo znak istočnoga grijeha, kojega primate kad ste začeti od oca i majke; znak, koji je djelomično dignut sa duše svetim krštenjem, koje ima moć da vam dade život milosti po snazi ove slavne i dragocjene Krvi. Čim duša primi sveto Krštenje, diže joj se istočni grijeh i ulivena joj je milost. Ona pak sklonost na grijeh, koja joj ostaje kao ožiljak, oslabi i duša je može obuzdavati ako hoće. Tada je duša, poput lijepe posude, raspoložena da primi i poveća u sebi milost, malo ili mnogo, koliko joj se sviđa da se dobro spremi da me hoće s osjećajem i željom ljubiti i služiti mi. A tako se može raspoložiti na zlo kao i na dobro usprkos milosti primljenoj na Krštenju.
Kad dođe u dob razlučivanja, moći će se dati na dobro ili na zlo, prema tome kako se bude svidjelo njezinoj volji, zbog njezine slobode. Ali sloboda je čovjekova tako velika i on je postao tako jak, da ga ne može ni đavao ni kakvo drugo stvorenje prisiliti ni na najmanji grijeh, ako on neće. Dignuto mu je ropstvo i postao je slobodan da gospodari svojom sjetilnošću i da postigne cilj za koji je stvoren. O kako li je bijedan čovjek koji uživa u blatu, kao što čini životinja, i ne pozna dobročinstava primljenih od mene. Bijedno stvorenje i puno tolikog neznanja nije moglo primiti većeg dobročinstva».
Promatranje vlastitih grijeha mora biti popraćeno sa sjećanjem na Krv Kristovu i njegovo milosrđe
Sv. Katarina Sijenska
(Kad je Bog Otac razložio neke istine o Sakramentu Kristova Tijela, prikazuje potpunim izlaganjem kako duša prelazi od usmene molitve na mislenu. Pripovijeda se jedno viđenje koje je ova duša imala.)
Znaj, predraga kćeri, da duša stiče sve kreposti u poniznoj, neprekidnoj i vjernoj molitvi, združenoj s pravom ustrajnošću. U njoj mora ustrajati a da je nikad ne napusti ni zbog đavolskog zavaravanja ni zbog svoje krhkosti, to jest zbog misli ili pokreta što bi došli od vlastitoga tijela, ni zbog razgovora s osobama, jer se zloduh često postavlja u njihove jezike, čineći da govore s tim ciljem da zapriječe njihovu molitvu, i sve ove poteškoće mora prevladati krepošću ustrajnosti. O kako je slatka ovoj duši i kako je meni ugodna sveta molitva koju obavlja u kući spoznanja sebe i mene, otvarajući razumsko oko svjetlom vjere i osjećajem prema obilju moje ljubavi!
Ova je ljubav postala vama vidljivom posredstvom vidljivoga Jedinorođenoga mojega Sina, koji vam ju je pokazao svojom Krvlju. Ova Krv opaja dušu, zaodijeva je ognjem božanske ljubavi i daje joj za hranu Sakrament što sam vam ga stavio na raspolaganje u otajstvenom tijelu svete Crkve, to jest Tijelo i Krv moga Sina, koji je pravi Bog i pravi Čovjek, dajući da vam se podjeljuje po rukama namjesnika, koji drži ključeve ove Krvi.
Ovo je ona mistična gostionica koja se, kako ti već spomenuh, nalazi na mostu da dade hranu i okrepu putnicima i strancima koji prolaze putem nauka moje Istine, zato da ne bi smalaksali od slabosti. To je hrana koja krijepi, ili mnogo ili malo, već prema želji onoga koji je prima, primajući je na bilo koji način, sakramentalno ili duhovno. Sakramentalno se prima kad se pričešćuje, duhovno kad se pričešćuje željom, bilo da se želi pričestiti, bilo da se misli na Krv raspetoga Krista, to jest da se pričešćuje s tim osjećajem ljubavi što ga nalazi i kuša u Kristovoj Krvi, jer vidi da je Krv bila prolivena iz ljubavi. Stoga se opaja i užiže sveta želja, te se u tom zasićuje nalazeći da je ispunjena samo ljubavlju prema meni i prema bližnjemu.
Gdje je pribavila ovu milost? U kući spoznanja sebe i u vježbi svete molitve, po kojoj je došla do toga da se riješila nesavršenosti. Na taj su način učenici i Petar, stojeći zatvoreni u bdjenju i molitvi, izgubili svoju nesavršenost i zadobili savršenost. Kojim sredstvima? Ustrajnošću začinjenom presvetom vjerom. Ali nemoj misliti da duša dobiva toliko žara i hrane od ove molitve, ako je ova samo usmena, kako to čine mnoge duše kojima je molitva više u riječima negoli u osjećaju, te se čini da paze samo na to da dovrše mnoge psalme i izreknu mnoge očenaše, te kad završe broj koji su odlučile izreći, čini se da ne misle na drugo. Uistinu se čini da u molitvi postavljaju pažnju samo na usmeno izgovaranje. Ne smiju tako raditi; jer, zanemarujući sve drugo, beru malo ploda, i njihova se molitva meni malo sviđa.
Sada, ako me pitaš: Treba li možda napustiti usmenu molitvu, kad se čini da nisu svi privučeni na mislenu molitvu? Ne! odgovaram ti, nego osoba mora razlikovati, jer ja dobro znam da, kao što je osoba najprije nesavršena a onda savršena, tako je njezina molitva najprije nesavršena. Kad je duša još nesavršena, mora se služiti usmenom molitvom da ne padne u lijenost, ali ne smije nikad usmeno moliti a da ne moli mišlju.
Dok ustima izgovara, neka se trsi da podigne i upravi svoj duh prema meni općim razmatranjem svojih nedostataka i razmatranjem Krvi Jedinorođenoga mojega Sina u kojoj će naći širinu moje ljubavi i oproštenje svojih grijeha. Tada će joj spoznanje sebe i razmatranje svojih grijeha učiniti da upozna moju dobrotu unutar sebe i da nastavi vježbu molitve istinskom poniznošću. Neću da manjkavosti budu promatrane u pojedinostima, nego općenito, zato da duh ne bude uprljan sjećanjem na pojedine i gnusne grijehe. Govorio sam neka duša ne misli samo na manjkavosti, bilo na pojedinačne bilo općenite, a da ne bi promatrala i sjećala se Krvi i velikog milosrđa, zato da se ne bi zbunila.
Jer kad spoznanje sebe i promatranje grijeha ne bi bilo začinjeno sjećanjem na tu Krv s nadom u milosrđe, duša bi se našla zbunjena i tako bi došla k vječnoj osudi skupa sa zloduhom. A ne samo zbog toga razloga, nego i zbog toga što, kad ne bi bilo ruke moga milosrđa, došli biste do očaja. Ovo je jedna od profinjenih zabluda koju zloduh podmeće mojim slugama. Zato treba uvijek širiti srce i osjećaj prema mojem neizmjernom milosrđu s istinskom poniznošću, radi vaše koristi da se izbjegne đavolska prijevara. Ti znaš da đavolska oholost ne može prevladati poniznog duha, niti njegova zbunjenost može podnijeti širine moje dobrote i milosrđa, u što duša polaže pravu nadu. Ako se dobro sjećaš, zloduh je htio da te obori zbunjenošću, time što ti je htio pokazati da je tvoj život zaveden u zabludu i da ti nisi slijedila niti vršila moju volju, a ti si onda učinila ono što si morala učiniti, i moja ti je dobrota dala da to učiniš (jer se moja dobrota ne sakriva onome koji hoće da je primi).
Ti si se podigla s poniznošću prema mojemu milosrđu, govoreći: »Ispovijedam svome Stvoritelju da je moj život prošao samo u tami, ali ja ću se sakriti u Rane raspetoga Krista i kupat ću se u njegovoj Krvi, i tako ću poništiti svoje opačine, i željom ću biti radosna u svome Stvoritelju«. Tada je zloduh pobjegao.
Zatim se je vratio s drugom borbom, to jest htijući da te digne visoko ohološću, govoreći: «Ti si savršena i Bogu draga: ne treba dakle da se trapiš niti da oplakuješ svoje manjkavosti». Ja sam ti onda dao svjetlost da vidiš put kojim ti je ići, to jest da se poniziš; stoga si odgovorila zloduhu, govoreći: »Jadne li mene. Ivan Krstitelj nije nikad počinio grijeha, bio je posvećen u majčinoj utrobi, a ipak je činio toliko pokore. A ja sam počinila tolike grijehe i nikad nisam počela to uviđati plačem i pravim pokajanjem, uviđajući tko je onaj Bog koga vrijeđam, a tko sam ja koja ga vrijeđam!«
Tada zloduh, ne mogavši trpjeti tvoju poniznost duha niti tvoje pouzdanje u moju dobrotu, rekao ti je: Ti si prokleta, jer ne mogu naći načina da te prevladam! Ako te oborim dole zbunjenošću, ti se dižeš visoko prema milosrđu Božjem. Ako te uzdignem visoko, ti se naprotiv postavljaš nisko, silazeći poniznošću sve do pakla, tako da me progoniš čak unutar pakla. Ne vraćam se više k tebi, jer me udaraš štapom ljubavi».
Duša dakle treba začiniti spoznanje sebe začinom spoznanja moje dobrote, a spoznanje moje dobrote začinom spoznanja sebe. Na taj će način usmena molitva biti korisna duši i meni ugodna. Ako zatim ustraje u toj vježbi, doći će od nesavršene molitve do savršene mislene molitve. Ako, naprotiv, jednostavno gleda da dovrši broj svojih molitava, ili ako radi usmene molitve propušta mislenu, neće do savršene molitve nikada stići.
Može se koji put dogoditi da je duša odlučila jezikom izgovoriti stanovitu količinu molitava, a ja pohodim njezin duh sad na jedan način sad na drugi, dajući joj svjetla da upozna sebe kajući se za svoje manjkavosti, ili dajući joj obilja milosti, ili još postavljajući joj pred oči na razne načine kako se meni svidi prisutnost moje Istine; ili također prema njezinim željama; u tom slučaju ona može biti u tolikom neznanju da će ispunjavati broj svojih molitava, u ovome životu. U svakoj duši tražim čistoću i ljubav, da ljubi mene i bližnjega potpomažući koliko može, pružajući mu molitve, da tako svi budu ujedinjeni u jedinstvu ljubavi, kako ti protumačih na drugom mjestu. Ali, štoviše, ja od svojih službenika tražim čistoću i ljubav prema meni i bližnjemu zato da dijele Tijelo i Krv mojeg Jedinorođenog Sina s ognjem ljubavi i glađu za spasenjem vaših duša, na slavu i hvalu mojega imena.
Kao što službenik hoće da bude čist kalež kojim se prikazuje ova žrtva, tako i ja zahtijevam od njih čistoću i sjaj srca, duše i pameti. Hoću da se tijelo, kao oruđe duše, uzdrži u savršenoj čistoći. Neću da se hrane ili valjaju u blatu nečistoće, niti da budu okrutni prema sebi ni prema bližnjemu, jer ne mogu biti okrutni prema sebi a da nisu prema bližnjemu. Ako su okrutni sami prema sebi zbog grijeha, također su okrutni prema dušama bližnjega, jer im ne daju primjer života niti se brinu da izvuku duše iz ruku zloduha, niti da im pružaju Tijelo i Krv moga Jedinorođenog Sina, niti da daruju mene u ostalim sakramentima svete Crkve. Tako oni, ako su okrutni sami sa sobom, okrutni su i s drugima.
Pišem vam u njegovoj Predragocjenoj Krvi
Sv. Katarina Sijenska
Ja Katarina, službenica i ropkinja slugu Isusa Krista, pišem vam u njegovoj Predragocjenoj Krvi...Mi stanovnici zemlje držali smo uspravan njegov Križ i postali smo posuda koja prima Kristovu Krv. Tko će upoznati tu istinu i zaručiti je, naći će u njegovoj Krvi milost, bogatstvo i život, prekriti će se njegova golotinja i obući će u zaručničke haljine plamena ljubavi, natopljena i umiješana krvlju i vatrom koja se iz ljubavi razdala i sjedinila s Božanstvom. U Krvi Kristovoj će se nahraniti i nasititi milosrđem, u Krvi će raspršiti tmine i kušati svjetlost....
Utopite se u Krvi Krista Raspetoga, okupajte se u njegovoj Krvi, napojite se njegovom Krvlju, nasitite se njegovom Krvlju, obucite se u njegovu Krv. Ako ste postali nevjerni obnovite krštenje u njegovoj Krvi, ako vam je đavao pomračio pogled duha operite ga Krvlju Kristovom, ako ste postali nezahvalni za darove jer ih ne poznajete budite po Krvi zahvalni, ako ste bili slab pastir bez pruta pravednosti sjedinjena sa razboritosti i milosrđem izvucite ga iz Krvi Kristove.... U Krvi istopite vašu mlakost, u Krvi pronađite izvor milosrđa, u Krvi blagost, u Krvi plamen, u Krvi pobožnost... U Krvi je učinjena pravednost za naše grijehe, u Krvi gorke stvari postaju slatke i teški tereti lagani....
Ova prolivena Krv čisti cijeli svijet
Bl. papa Ivan XXIII
Ako je beskrajna vrijednost Krvi Bogočovjeka, beskrajna je i ljubav koja ga je potakla da je prolije već osmog dana od svog rođenja kod obrezanja, a zatim obilno u agoniji u Getsemanskom vrtu, kod bičevanja i krunjenja trnovom krunom, pri usponu na Kalvariju, kod razapinjanja, i na kraju iz velike rane na boku, kao simbol iste božanske Krvi koja teče u svim sakramentima Crkve. Nije samo prikladno nego i krajnje nužno da toj Krvi, svi koji su ponovno rođeni u njenoj spasenjskoj kupelji iskazuju čast klanjanja i zahvale pune ljubavi. Treba klanjanjem štovati kalež Krvi Novoga i Vječnoga Saveza, pogotovu u trenutku podizanja u euharistijskoj žrtvi.... Na taj način će vjernici dostojno pristupiti i bolje shvatiti plodove otkupljenja, uskrsnuća i vječnog života koje je Kristova prolivena Krv, snagom Duha Svetoga, zaslužila za cijeli svijet.
Brojni mučenici su stasali zato što su se hranili Tijelom i Krvlju Kristovom te tako postali dionici njegove božanske snage, išli su u susret dnevnim borbama, žrtvama do mučeništva ako je trebalo u obranu Božjeg kraljevstva, osjećali su u sebi osjećaje ljubavi koja je poticala sv. Ivana Krizostoma klicati: «Odlazimo s ove gozbe kao lavovi koji sipaju vatru, postavši užasni đavlima, misleći da je naše Tijelo, i koliku smo ljubav primili...»
Ova Krv, kad je dostojno primamo, udaljuje đavle, priziva nama anđele i samoga Gospodara anđela...Ova prolivena Krv čisti cijeli svijet... Ona je cijena svemira, po Krvi Krist otkupljuje Crkvu... Ta misao treba obuzdati naše strasti. Uistinu, do kada ćemo ostati navezani na sadašnji svijet? Do kada ćemo ostati nepokretni? Do kada ćemo zapostavljati razmišljanje o našem spasenju? Razmišljajmo o dobrima koje se Gospodin udostojao udijeli nam, budimo mu zahvalni, proslavimo ga ne samo vjerom nego i djelima.
O kada bi kršćani češće razmišljali o očinskoj opomeni prvog pape: «Provodite sa strahom vrijeme svog boravka u tuđini. Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim - srebrom ili zlatom od svega bezvrijednog nego skupocjenom Krvlju Krista, nevina i janjeta bez mane», o kada bi poslušali poticaj apostola naroda:«Otkupljeni ste skupocjeno, proslavite dakle Boga u vašem tijelu»!
Koliko bi dostojnije i poticajnije bilo njihovo ponašanje, koliko spasonosnija za sve čovječanstvo bila prisutnost Crkve Kristove u svijetu! Kada bi svi ljudi prihvatili pozive Božje milosti koja ih želi spasiti, jer je Bog htio da svi budu otkupljeni Krvlju njegova Jedinorođenog Sina i sve poziva da budu udovi njegova mističnog tijela Crkve, kakvi bi samo bratski odnosi bili među pojedincima i narodima.
Današnje čovječanstvo više nego ikad prije ima potrebu iskusiti učinkovitost otkupiteljske Krvi Kristove
sv. Ivan Pavao II
Znak prolivene Krvi kao izraz darovanog života na mučenički način za svjedočanstvo vrhunske ljubavi, čin je Božjeg prilagođavanja našoj ljudskoj situaciji. Bog je izabrao znak Krvi jer nijedan drugi znak rječitije ne izražava cjelovitost darivanja osobe. Otajstvo tog darivanja nalazi svoj izvor u spasenjskoj volji Očevoj i svoje ostvarenje u sinovskoj poslušnosti Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka po djelu Duha Svetoga. Zbog toga povijest našeg spasenja ima neizbrisivi znak trojstvene ljubavi...
Današnje čovječanstvo nerijetko ranjeno ranom mržnje i nasilja, više nego ikad prije ima potrebu iskusiti učinkovitost otkupiteljske Krvi Kristove. Njegova Krv, koja nije uzalud prolivena, u sebi ima snagu Božje ljubavi te zalog nade, pomirenja i otkupljenja. A za crpsti iz tog izvora treba se vratiti križu Kristovu, usredotočiti pogled na Sina Božjega, na njegovo probodeno Srce, na njegovu prolivenu Krv... Krv Kristova nije ispaštanje grijeha, nije samo pravednost nadoknade, nego je još više objava beskrajne i milosrdne ljubavi. Ne obnavlja samo dostojanstvo čovjeka ranjena grijehom nego uzdiže čovjeka na sudjelovanje u božanskoj naravi. Ne prestanite nikada braćo i sestre produbljivat shvaćanje ovog Otajstva pravednosti i ljubavi; širite ga cijelim svijetom....
Pred tim čudesnim djelom Božjim svi se vjernici s vama sjedinjuju u slavljenju Boga Jedinoga i Trojstvenoga u znaku Predragocjene Krvi Kristove. Ali ispovijedati ustima treba biti sjedinjeno sa svjedočanstvom života. Mnoga su dobra djela koja nam nadahnjuje razmatranje žrtve Kristove. To nas potiče uistinu da dademo naš život za Boga i braću bez pridržaja, sve do prolijevanja krvi, kao što su to činili mučenici....
Marija, Majka Predragocjene Krvi
Iz molitvenika Slavimo Krv Kristovu
Mariju zovemo Majkom Predragocjene Krvi, jer je njezin božanski Sin od nje dobio tijelo i krv. Pratila ga je cijeli svoj život. Bio je to put "Sedam žalosti". "Tvoju će dušu probosti mač" navijestio joj je starac Šimun u hramu. Dok je Isus umirao na križu, skupljala je Marija pod križem njegovu dragocjenu Krv. Postala je suotkupiteljica, započevši svoje trpljenje već svojim "da" u Nazaretu pa sve do velikog "da" na Kalvariji.
Tu je zajedno sa svojim Sinom i u svom Sinu trpjela za nas. Marijino poslanje nije bilo završeno pod križem. Izgubila je Sina, ali nije tu ostala, jer Bog je bio njezina snaga. Ona je živjela iz vjere, zato je i mogla izdržati pod križem dok su se skoro svi drugi učenici razbježali. Isus povjerava Majku Ivanu i Ivana Majci. Kakva zamjena! Ali Marija je prihvaća. Ona ne prihvaća samo Ivana, ona prihvaća s njim cijelu Crkvu, cijelo čovječanstvo, jer je za sve trpjela. Marija zajedno s učenicima čeka dolazak Duha Svetoga. Ona, zaručnica Duha Svetoga, priprema svojom jakom vjerom i prisutnošću buduće pastire Crkve na silazak Duha Svetoga. Svima nama je postala Majka, snagom predragocjene Krvi.
"Preporučam nježnu pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji. Sve predajte u njene ruke i ne bojte se. U svim potrebama utecite se žalosnoj Gospi... u strahu, patnjama, mukama utecite se s povjerenjem ovoj našoj osloboditeljici i vidjet ćete čudesa. Vi znate da mi nemamo nikog drugog nego Isusa i Mariju koji su za nas sve." (bl. Marija de Mattias)
"Kako je lijepo prebivati s Marijom podno križa... s Majkom Božjom i Majkom našom, s Odvjetnicom grešnika, s Posrednicom svega svijeta, s Učiteljicom istine. Uz katedru križa Majka nas uči ljubiti Isusa Krista oblivenog krvlju." (sv. Gašpar del Bufalo)