Dnevna čitanja

Čitanje Knjige Tužaljki Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave Kćeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. Starješine Kćeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. Smalaksale mi oči od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada. Govore majkama svojim: »Gdje je žito i vino?« dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? Viđenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od prognanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. U sav glas viči Gospodu, jecaj, Kćeri sionska! Neka ko potok teku tvoje suze danju i noću. Ne daj počinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. Ustani, viči noću za svake promjene straže. Ko vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejačad koja od glada obamire po uglovima ulica. Riječ Gospodnja.

Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje: Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koja namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si šator svoj udario! Korakni k ruševinama vječnim — sve je u Svetištu opustošio neprijatelj. Protivnici tvoji rikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove. Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, sjekirom i maljem vrata mu razbijali. Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' — i ode, drugomu: 'Dođi!' — i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' — i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.« I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas. Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. Riječ Gospodnja.