Svetkovina Svih Svetih

Danas slavimo svetkovinu Svih svetih, slavlje kojim častimo sve muškarce i žene koji su ušli u Nebo. Premda to uključuje svaku dušu koja je u Nebu, naglasak je osobito na onima koji su na zemlji živjeli izvanredno svetim životom i koje je Crkva proglasila svetima. Ti su ljudi častili Boga na različite načine: dubokom molitvom i mističnim sjedinjenjem, podnoseći mučeništvo ili druge oblike vjerskoga progona, te djelima služenja, kao što su briga za potrebite ili poučavanje u vjeri. Neki su sveci bili moćni propovjednici ili čudotvorci. Drugi su bili vođe, neki su živjeli u skrovitosti, a drugi su iskusili progonstvo ili prinijeli velike osobne žrtve za svoju vjeru. Na razne su načine ti sveci za života proslavljali Boga.

Časteći to mnoštvo svetih svjedoka, častimo i slavimo Boga po njihovim životima. Časteći njih, častimo Njega koji ih je učinio svetima. Ova liturgijska svetkovina tek je predokus vječne svetkovine Neba. Nebo će biti vječna slava Božja koja se očituje po životima svih njegovih svetih. U Nebu će kreposti, žrtve, molitve i nesebično služenje svih svetaca sjati kao svjetionici koji će zauvijek očitovati veliko Božje milosrđe i dobrotu. Život svakoga sveca u Nebu postat će neprestani zbor hvale i klanjanja Bogu, isprepleten s devet korova anđeoskih četa. Zajedno sa serafinima, kerubinima i prijestoljima sveci će klicati: „Svet, Svet, Svet...“ Zajedno s gospodstvima, silama i vlastima, sveci će sudjelovati u Božjoj providnosnoj brizi za nova nebesa i novu zemlju. Zajedno s poglavarstvima, arkanđelima i anđelima čuvarima, sveci će slaviti Božju zaštitu i njegovu neprestanu komunikaciju sa svim svojim sinovima i kćerima. Nebo danas, kao i nova nebesa i nova zemlja na svršetku vremena, neće biti ništa drugo doli neprestano svečano slavlje svega što Bog jest u svojoj biti i svega što je Bog učinio u životima onih koji su odgovorili na njegovu milost.

Čašćenje svetaca također postaje poziv svakome od nas na zemlji da težimo za onom svetošću koju su sveci postigli. Sveci nam daju primjer; njihovi su životi svojevrsna knjiga koja nam pokazuje kako se postaje svet. Živote „velikih svetaca“ — kao što su Blažena Djevica Marija i sveti Franjo Asiški, sveta Katarina Sijenska, sveta Terezija Avilska, sveta Terezija od Djeteta Isusa, sveti Augustin i sveti Toma Akvinski — treba proučavati i o njima razmatrati kako bismo učili iz njihova primjera.

Moramo također imati na umu da sveci iz Neba postaju moćni zagovornici za nas na zemlji. Istina je da bi Bog mogao djelovati s nama izravno, bez posredovanja anđela i svetaca. No on izabire služiti se drugotnim uzrocima, dok sam uvijek ostaje Prvi Uzrok i Izvor svake milosti. Sveci i anđeli među tim su drugotnim uzrocima po kojima Bog odlučuje posredovati svoju milost. Zato se trebamo pouzdavati u njihov zagovor. To je čin vjere kojim ispovijedamo svoje vjerovanje u Boga, služeći se svecima i anđelima kao njegovim oruđima.

Današnja svetkovina ima svoje korijene u najranijim danima Crkve. Već u novozavjetno doba mučenike je častila zajednica vjernika, počevši od đakona svetoga Stjepana, prvoga mučenika. Kako se razvijalo prvo stoljeće Crkve, i drugi su počeli trpjeti progonstva i smrt od ruke rimskih careva, a Crkva je častila njihovu smrt. Godine 64. car Neron prvi je organizirao progon kršćana u Rimu, pri čemu su život izgubili sveti Petar i Pavao te mnogi drugi. Nakon toga prvog progona u Rimu, drugi su rimski carevi sustavno provodili razna progonstva diljem cijeloga Carstva. Najteži progon dogodio se za cara Dioklecijana od 303. do 311. godine. Tijekom toga progona crkve i sveti tekstovi bili su uništavani; kršćani su gubili imovinu, pravna prava i živote; a oni koji nisu bili ubijeni bili su zatvarani i mučeni. Neki procjenjuju da je tijekom Dioklecijanovih progona bilo čak 3500 mučenika. Premda ne postoji način da se potvrdi točan broj, bilo ih je mnogo.

U četvrtome stoljeću, nakon što je kršćanstvo 313. godine ozakonio car Konstantin I., koji je i sam postao kršćanin te počeo graditi crkve i spomenike mučenicima, javna pobožnost prema mučenicima počela je cvasti. Njihovi su grobovi postali crkve te mjesta hodočašća i molitve. Dana 13. svibnja 609. papa Bonifacije IV. pretvorio je Panteon u Rimu, nekoć poganski hram, u crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima. Godišnje slavlje njegove posvete također je odavalo počast Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima. Dana 1. studenoga 731. papa Grgur III. posvetio je oratorij u bazilici svetoga Petra „svim svetima“, uključujući apostole, mučenike, ispovjedaoce i sve svete muževe i žene širom svijeta. Time se spomen svetaca proširio izvan mučenika na sve koji su živjeli svetim životom. Godine 844. papa Grgur IV. proširio je slavlje 1. studenoga na cijelu Crkvu. Godine 1484. papa Siksto IV. proglasio je 1. studenoga zapovijedanim blagdanom za cijelu Crkvu te dodao bdjenje i osminu nakon njega, tako da je slavlje ukupno trajalo devet dana. Slavlje bdjenja uoči Svih svetih nazivalo se Večer Svih svetih, odnosno Halloween. Nažalost, na mnogim je mjestima Halloween izgubio svoje kršćansko i svetačko usmjerenje te je postao svjetovno, pa čak i pogansko slavlje.

Dok danas častimo sve svete u Nebu, razmatraj činjenicu da si i ti pozvan biti među njima. Onoliko koliko postaneš svet na zemlji, toliko će tvoj život biti vječna proslava Boga. Traži duboku svetost. Nemoj samo nastojati ostati u stanju milosti. Traži obilje milosti. Nastoj rasti u kreposti. Očisti iz svoga života svaki grijeh, pa i male grijehe. Moli što češće možeš. Čitaj o svecima. Razmatraj Sveto pismo. Djeluj velikodušno i s ljubavlju. Oprosti svima. I učini sve što možeš da postaneš onaj veliki svetac kakvim te Bog želi učiniti.