Sveti Vlaho

Od 1346. do 1353. godine Europu, Aziju i sjevernu Afriku harala je bubonska kuga, općenito nazvana „Crna smrt”. Bila je to najsmrtonosnija pandemija u ljudskoj povijesti, a čak i umjerene procjene govore o više od 25 milijuna umrlih. U toj je pandemiji umrla gotovo polovica europskoga stanovništva. Za vrijeme te kuge mnogi su katolici usrdno molili. Iz toga je kaosa iznikla nova pobožnost prema „Četrnaest svetih pomoćnika”. Ti sveti pomoćnici bili su četrnaest svetaca za koje se vjerovalo da su moćni zagovornici, osobito u ozdravljenju od bolesti. Među njima je i današnji svetac.

O Svetome Vlahu zna se vrlo malo. Najraniji spomen njegova života nije zapisan sve do otprilike dvjesto godina nakon njegove smrti, i to kod medicinskoga pisca Aecija iz Amide, koji govori o zagovornoj moći svetoga Vlaha da pomogne izvaditi predmete zapinjene u grlu. Nešto opširnija Djela svetoga Vlaha napisana su oko četiristo godina nakon njegove smrti. Bile priče zapisane o njemu posve povijesne ili ne, sigurno je da su vjernici stoljećima pobožno tražili njegov zagovor te da se ta praksa nastavlja i danas u obliku blagoslova grla na njegov blagdan.

Predaja kaže da je Vlaho bio izvrstan liječnik u svojem rodnom gradu Sebasti u Armeniji, današnjem Sivasu u Turskoj. U mladosti je proučavao mnoge od velikih filozofa. Kad je umro biskup Sebaste, Vlaho je aklamacijom „svega naroda” izabran za novoga biskupa. Govorilo se da je bio čovjek velike vjere i kreposti, koji se brinuo za svoj narod i tijelom i dušom. Mnogi su mu dolazili radi tjelesnoga ozdravljenja kao liječniku, ali su po njemu primali i mnoga čudesa. Mnogi su drugi dolazili po duhovno ozdravljenje koje je izviralo iz njegove duboke vjere. Prema istoj predaji, čak su ga i životinje slušale i pokoravale se njegovim zapovijedima, a on ih je ozdravljao od njihovih bolesti.

Godine 313. suvladari Rimskoga Carstva, carevi Konstantin I. i Licinije, zajednički su izdali Milanski edikt kojim je uspostavljena vjerska snošljivost u cijelome Rimskom Carstvu. Međutim, Djela svetoga Vlaha navode da je 316. godine upravitelj Kapadocije, postupajući po Licinijevoj zapovijedi, počeo hapsiti i ubijati kršćane. Među uhićenima je, kako se prenosi, bio i biskup Vlaho.

Dok je Vlaho bio na putu u tamnicu, predaja dalje kazuje da se jedan dječak gušio ribljom kosti te je dječakova majka poslala sina Vlahu da nad njim izmoli molitvu. Biskup Vlaho čudesno ga je odmah izliječio. Druga pripovijest kaže da ga je na tome putu u tamnicu neka žena molila da spasi njezinu svinju koju je zgrabio vuk. Biskup Vlaho naredio je vuku da pusti svinju, i vuk ga je poslušao. Iz zahvalnosti žena je Vlahu donijela dvije voštane svijeće da osvijetle njegovu tamničku ćeliju.

Unatoč tim čudesima, upravitelj je ustrajao u zahtjevu da se biskup Vlaho odrekne svoje kršćanske vjere, a Vlaho je to odbio učiniti. Zato je, po upraviteljevoj zapovijedi, bio razdiran željeznim grebenima kojima se češljala vuna, a potom pogubljen odrubljivanjem glave.

Danas je Sveti Vlaho zaštitnik češljača vune zbog predaje o njegovu mučenju i smrti željeznim grebenima. Zaštitnik je životinja zbog vlasti koju je, prema predaji, imao nad njima. Zaštitnik je bolesti grla i drugih bolesti zbog pripovijesti da je izliječio dječaka kojemu je riblja kost zapela u grlu, zato što je bio liječnik i zato što je čudesno ozdravio mnoge druge od njihovih bolesti. Dvije voštane svijeće i danas se rabe pri blagoslovu grla zbog predaje o svijećama koje mu je u tamnicu donijela zahvalna žena.

Dok razmatramo ove pripovijesti koje se prenose kroz godine, možda je najvažnija upravo ona priča vjere koju su tolikî ljudi kroz mnoga stoljeća imali u zagovor svetoga Vlaha. Od ljudi koji su možda tražili njegove molitve za vrijeme njegove službe, preko onih koji su zazivali njegov zagovor za vrijeme Crne smrti prije mnogo stoljeća, pa sve do današnjih svećeničkih blagoslova na misi, kada se svijećama blagoslivlja grlo, Bog se poslužio svetim Vlahom na načine koje on sam nikada nije mogao predvidjeti. To nas treba učvrstiti u pouzdanju da Bog želi da se u času potrebe obraćamo zagovoru svetaca. Premda Bog može posve izravno uslišati naše molitve, On često odabire poslužiti se posredovanjem drugih kako bi nam udijelio svoju milost. Razmisli o svojoj pobožnosti prema svetome Vlahu i prema svim svecima. Potraži svojega posebnog zaštitnika. Povjeri mu svoje molitve i znaj da, kada to činiš, tvoj zaštitnik prikazuje Bogu tebe i tvoje potrebe.