Sveti Valentin
- Slavi se
- 14. veljače
Sveti Valentin ostao je u kršćanskom pamćenju kao mučenik vjernosti, premda se iza njegova imena ne može sigurno razlučiti samo jedan životopis. Rimski prezbiter, biskup Ternija i afrički mučenik u starim su predajama povezani s 14. veljače, a kasniji su ih tekstovi djelomice stopili. Zato Valentinovu poruku ne treba graditi na romantičnim legendama, nego na drevnoj uspomeni na svjedoka koji je život položio za Krista.
Rani martirologiji spominju više mučenika imena Valentin. Jedna tradicija govori o rimskom svećeniku pokopanom uz Via Flaminia, a druga o biskupu Interamne, današnjega Ternija, koji je stradao u Rimu. Nije moguće pouzdano utvrditi jesu li ta dva lika nastala iz jednoga povijesnog mučenika ili su njihove priče poslije spojene. Suvremeni Rimski martirologij 14. veljače sažeto spominje Valentina kao mučenika uz Via Flaminia, bez razrađena životopisa.
Kasna pasija opisuje Valentina kao mudra rimskog prezbitera kojega su zbog služenja kršćanima doveli pred vlast. Prema toj priči, kod suca Asterija susreo je njegovu slijepu kćer, molio nad njom i vratio joj vid. Asterije i njegov dom potom su primili krštenje. Valentin je ponovno uhićen i, jer se nije htio odreći Krista, pogubljen odrubljivanjem glave, tradicionalno 14. veljače 269. godine. Ti prizori pripadaju hagiografskoj predaji, ne suvremenomu sudskom ili povijesnom zapisu.
Još je kasnija priča prema kojoj je Valentin tajno vjenčavao kršćanske parove unatoč carskoj zabrani kako bi muškarci izbjegli vojnu službu. Poznata poruka potpisana riječima „od tvojega Valentina“ također nije potvrđena u ranim izvorima. Takve su pripovijesti pomogle da svetac postane zaštitnik zaručnika i sretna braka, ali ne mogu objasniti povijesni nastanak njegova kulta.
Povezivanje 14. veljače s romantičnom ljubavlju razvilo se tek u kasnom srednjem vijeku, osobito u engleskoj književnosti i dvorskoj kulturi. Nema čvrsta temelja ni tvrdnja da je kršćansko Valentinovo jednostavno zamijenilo rimske Luperkalije. Crkveni spomen mučenika i društveni običaji razmjene poruka i darova imaju povijest koja se dodiruje, ali nije istovjetna.
Valentin je tijekom stoljeća zazivan kao zaštitnik zaručnika, bračne vjernosti, pčelara i oboljelih od epilepsije. Ta zaštitništva pripadaju razvoju pobožnosti. Njihov kršćanski smisao nije u sentimentalnosti, nego u shvaćanju ljubavi kao vjernosti koja prihvaća odgovornost, žrtvu i istinu.
Njegovo je ime 1969. uklonjeno iz Općega rimskog kalendara zbog nedostatka sigurnih životopisnih podataka, ali Valentin nije prestao biti priznat kao svetac. Ostao je u Rimskom martirologiju, a njegov se spomen može čuvati u mjesnim zajednicama. Ta odluka ne niječe mučeničku predaju; ona priznaje da Crkva o osobi ne zna onoliko koliko su kasnije legende tvrdile.
Sveti Valentin zato ostaje prikladan zaštitnik ljubavi upravo kada se njegov lik oslobodi površne romantike. Njegova povijesna nejasnoća ne dopušta siguran portret, ali mučenički spomen upućuje na bitno: kršćanska ljubav nije samo osjećaj ni poruka jednoga dana. Ona je odluka da se drugomu ostane vjeran u Kristu, i onda kada ta vjernost nešto stoji.
