Sveti Toma iz Villanove

Život svetoga Tome iz Villanove

Sveti Toma iz Villanove potjecao je iz Kastilje u Španjolskoj, a svoje je prezime dobio po gradu u kojemu je odrastao. Stekao je izvrsnu naobrazbu na Sveučilištu u Alcaláu te ondje postao omiljen profesor filozofije.

Nakon što je pristupio augustincima u Salamanci, Sveti Toma iz Villanove zaređen je za svećenika i ponovno se posvetio poučavanju – unatoč trajnoj rastresenosti i slabom pamćenju. Postao je prior, a zatim i provincijal reda te poslao prve augustince u Novi svijet. Car ga je imenovao za nadbiskupa Granade, ali je on to odbio. Kad je nadbiskupska stolica ponovno ostala upražnjena, bio je primoran prihvatiti službu. Novac koji mu je kaptol njegove katedrale dao da opremi svoju kuću, on je radije dao bolnici. Njima je to ovako objasnio: „Našemu će Gospodinu bolje služiti ako se vaš novac utroši na siromahe u bolnici. Što će siromašnom redovniku poput mene namještaj?”

Nosio je isti habit koji je dobio u novicijatu i sam ga je krpao. Kanonici i poslužnici stidjeli su se zbog njega, ali ga nisu mogli nagovoriti da se promijeni. Svakoga jutra pred Tomina vrata dolazilo je nekoliko stotina siromaha te su dobivali jelo, vino i novac.

Kad su ga kori jer su ga katkad iskorištavali, odgovorio je: „Ako ima ljudi koji odbijaju raditi, neka se time bave upravitelj i straža. Moja je dužnost pomoći i olakšati nevolju onima koji dolaze na moja vrata.” Primao je siročad i plaćao svojim slugama za svako napušteno dijete koje bi mu doveli. Bogate je poticao da nasljeduju njegov primjer i da budu bogatiji milosrđem i ljubavlju nego zemaljskim dobrima.

Kad su ga korili zato što nije htio biti strog niti brz u kažnjavanju grešnika, Sveti Toma iz Villanove rekao je: „Neka onaj koji se tuži ispita jesu li se sveti Augustin i sveti Ivan Zlatousti služili anatemama i izopćenjem kako bi zaustavili pijanstvo i psovku, toliko raširene među narodom povjerenim njihovoj skrbi.”

Dok je ležao na samrti, Toma je zapovjedio da se sav novac koji je posjedovao podijeli siromasima. Njegova su se materijalna dobra imala predati rektoru njegova kolegija. U njegovoj se nazočnosti slavila misa, a nakon pričesti izdahnuo je izgovarajući riječi: „U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.”

Još za života Svetoga Tomu iz Villanove nazivali su „milostinjarom” i „ocem siromaha”. Proglašen je svetim 1658. godine. Liturgijski se blagdan Tome iz Villanove slavi 22. rujna.

Razmišljanje

Rastreseni profesor čest je lik u komičnim prikazima. Sveti Toma iz Villanove izazivao je još i više podrugljiva smijeha svojom ustrajnom skromnošću i spremnošću da dopusti kako ga iskorištavaju siromasi koji su se slijevali na njegova vrata. Dovodio je svoje suvremenike u nepriliku, ali je Isus njime bio neizmjerno zadovoljan. Često smo u napasti njegovati svoju sliku u očima drugih, a ne posvećivati dostatnu pozornost tome kako izgledamo u Kristovim očima. Toma nas i danas potiče da preispitamo svoje životne prioritete.