Sveti Toma Becket

Život svetoga Tome Becketa

Snažan čovjek koji je na trenutak zadrhtao, ali je potom naučio da se s protivštinom ne može sklapati nagodba, te je tako postao čvrst crkveni pastir, mučenik i svetac — to je bio Toma Becket, canterburyjski nadbiskup, ubijen u svojoj katedrali 29. prosinca 1170.

Njegov je životni put bio buran. Dok je bio arhiđakon Canterburyja, njegov prijatelj kralj Henrik II. postavio ga je u njegovoj 36. godini za kancelara Engleske. Kada je Henrik uvidio da bi mu bilo probitačno svoga kancelara učiniti canterburyjskim nadbiskupom, Toma ga je pošteno upozorio: možda neće prihvatiti sva kraljeva zadiranja u crkvene poslove. Ipak, godine 1162. postao je nadbiskup, odrekao se kancelarske službe i posve preobrazio svoj način života!

Nevolje su započele. Henrik je ustrajao na prisvajanju crkvenih prava. U jednom trenutku, misleći da je moguć nekakav pomirljiv korak, Toma se opasno približio nagodbi. Nakratko je odobrio Clarendonske konstitucije, koje bi kleru uskratile pravo da im sudi crkveni sud i spriječile ih da se izravno utječu Rimu. No Toma je odbacio te konstitucije, pobjegao u Francusku radi sigurnosti i ostao u progonstvu sedam godina.

Kad se vratio u Englesku, slutio je da to znači sigurnu smrt. Budući da Toma nije htio povući crkvene kazne koje je izrekao protiv biskupa naklonjenih kralju, Henrik je u gnjevu povikao: „Zar me nitko neće osloboditi ovoga nametljivog svećenika!” Četvorica vitezova, primivši njegove riječi kao izraz njegove volje, ubiše Tomu u canterburyjskoj katedrali.

Toma Becket ostaje sveti junak sve do naših dana.

Razmišljanje

Nitko ne postaje svet bez borbe, osobito borbe sa samim sobom. Toma je znao da mora ostati postojan u obrani istine i prava, pa i po cijenu vlastitoga života. I mi se moramo oduprijeti pritiscima — protiv nepoštenja, prijevare i uništavanja života — makar to stajalo omiljenosti, lagodnosti, napredovanja, pa i većih dobara.

Sveti Toma Becket zaštitnik je:

rimokatoličkoga dijecezanskog klera