Sveti Timotej i Tit

„A u Gospodinu Isusu ufam se da ću vam uskoro poslati Timoteja da se i ja razvedrim primivši vijesti o vama. Ta nemam nikoga njemu slična da bi se tako iskreno za vas zauzeo. Svi drugi traže svoje, a ne što je Krista Isusa. A prokušanost njegovu znate: kao dijete ocu tako je on sa mnom služio evanđelju.“ ~ Filipljanima 2, 19–22

„Doista, kad dođosmo u Makedoniju, nikakva predaha ne nađe tijelo naše, nego bijasmo pritisnuti sa svih strana: izvana borbe, iznutra strahovanja. Ali Bog, koji tješi nevoljnike, utješi nas dolaskom Titovim, i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom kojom se on utješio zbog vas, pripovijedajući nam o vašoj čežnji, o vašoj boli, o vašoj revnosti za me, te se još više obradovah.“ ~ 2 Korinćanima 7, 5–7

Razmatranje: Jučer je Crkva slavila Obraćenje svetoga Pavla, velikoga apostola naroda. Danas Crkva časti dvojicu Pavlovih suradnika. Sveti Timotej i Tit bijahu izabrani za biskupe u apostolsko doba rane Crkve, a svaki je primio i poslanice svetoga Pavla koje su uvrštene u Novi zavjet. Jedna rana predaja kaže da je Timotej umro mučeničkom smrću, kamenovan u dobi od oko osamdeset godina, nakon što se usprotivio ophodu u čast poganske božice Dijane. O Titovoj smrti ne zna se ništa pobliže.

Timotej se rodio u Listre ili Derbi, na području današnje Turske. Bio je „sin neke Židovke, vjernice, a oca Grka“ (Dj 16, 1). Budući da mu je otac bio poganin, Timotej najvjerojatnije nije odrastao u strogo židovskom domu, premda su mu majka i baka bile židovske kršćanke. Ipak, sveti Pavao spominje da je Timotej „od malena“ poznavao sveta Pisma (usp. 2 Tim 3, 15). Sveti Pavao također daje naslutiti da je Timotej po naravi bio pomalo plašljiv (usp. 1 Kor 16, 10).

Timotejevo obraćenje na kršćansku vjeru započelo je nakon što su Pavao i Barnaba tijekom svojega prvoga misijskog putovanja posjetili njegov rodni grad Listru. Pavao i Barnaba netom prije toga bili su odbačeni od mnogih Židova, pa su svoje propovijedanje počeli usmjeravati prema poganima. Timotej, budući da je bio i židovskoga i poganskoga podrijetla, zacijelo je tome posvetio posebnu pozornost. Tijekom toga posjeta Pavao je izliječio čovjeka hroma od rođenja (usp. Dj 14, 8–10) kako bi pokazao da po njemu djeluje Božja snaga. U godinama koje su uslijedile u Listri je nastala kršćanska zajednica koja je Timoteja veoma cijenila (usp. Dj 16, 2). Stoga je sveti Pavao, prolazeći kroz Listru nekoliko godina poslije na svojem drugom misijskom putovanju, susreo Timoteja i pozvao ga da mu se pridruži na putovanjima. Timotej ne samo da je pristao, nego je dopustio i da ga Pavao obreže, kako Židovi, kojima će propovijedati, ne bi njegovu neobrezanost iz djetinjstva uzeli protiv njega.

Tit je bio Grk, a ne Židov, najvjerojatnije rođen i odgojen na otoku Kreti. Predaja kaže da se u mladosti školovao u grčkoj filozofiji i pjesništvu. Nakon što su Pavao i Barnaba dovršili svoje prvo misijsko putovanje, isto ono koje je u Timotejevu srcu zapalilo vjeru, pošli su u Jeruzalem kako bi pomogli razriješiti spor o tome trebaju li obraćenici iz poganstva, koji prihvaćaju kršćanstvo, podvrgnuti židovskom obredu obrezanja. Pavao je pozvao Tita da mu se pridruži u Jeruzalemu, možda dijelom i zato što je Tit bio obraćenik iz poganstva koji nije bio obrezan (usp. Galaćanima 2, 3).

Pojedinosti o Titovu obraćenju nisu poznate. Ono što se zna jest da je u tim ranim godinama Crkve postao blizak Pavlov drug. Uz Titovu pomoć Pavao je na Jeruzalemskom saboru prevladao uvjerivši ostale da obrezanje nije potrebno za obraćenike iz poganstva. To je bila iznimno velika odluka koja je širom otvorila vrata poganima i pozvala ih da slobodno uđu.

Tijekom sljedeća tri do četiri desetljeća i Timotej i Tit pomagali su Pavlu i drugim vođama rane Crkve propovijedanjem i brigom za upravljanje zajednicama. Timotejeva su ga putovanja osobito dovela do toga da služi Crkvi u grčkim gradovima Filipima, Ateni, Solunu i Korintu, a naposljetku je postao prvim efeškim biskupom, na području današnje Turske.

I Tit je po Pavlu bio slan nadaleko. Nakon što je Pavao imao poteškoća s novim članovima Crkve u Korintu, poslao je Tita k njima da ponovno uspostavi mir (usp. 2 Kor 7, 6–13). Tit je također bio poslan pomoći u Jeruzalem, a potom je postao prvi biskup Krete (usp. Tit 1, 5–9) te je kasnije služio i u Dalmaciji, na području današnje Hrvatske.

Sveti Pavao bio je, može se reći, najveći evanđelizator u povijesti Crkve, ali nije mogao sam izvršiti sve što je učinio. Pouzdani suradnici poput svetih Timoteja i Tita bili su bitni za to poslanje. Dok častimo njihove živote, promislimo na koje načine Bog želi da i mi budemo njegovi suradnici u vinogradu ovoga svijeta. Na koncu će biti važno jedino spasenje duša. Bog se želi poslužiti tobom, kao što se poslužio ovim velikim apostolima, da nastavi dobro djelo pronošenja evanđelja sve do nakraj zemlje.