Sveti Thomas de Cantilupe
- Slavi se
- 25. kolovoza
Sveti Thomas de Cantilupe, poznat i kao sveti Thomas od Hereforda (Thomas of Hereford), engleski lord kancelar i biskup Hereforda, rođen je 1218. u Hambledonu (kotar Wycombe, Buckinghamshire), u normanskoj plemićkoj obitelji, kao treći sin baruna Williama de Cantilupea i njegove supruge Millicent. Pobožan i vrlo darovit mladić, školovao se u Oxfordu, Parizu i Orléansu. Zaređen je za svećenika i imenovan papinskim kapelanom. Sudjelovao je 1245. na prvom crkvenom saboru u Lyonu. Predavao je kanonsko pravo na sveučilištu u Oxfordu, a 1261. izabran je za sveučilišnog kancelara. Imenovan je 25. veljače 1265. engleskim lordom kancelarom. Sudjelovao je u pobuni engleskog plemstva protiv kralja Henryja III. Engleski baruni pod vodstvom Simona de Montforta dignuli su ustanak i u bitki kraj Lewesa zarobili kralja (1264). Njegov sin Edward svladao je 1265. ustanak i ponovno vratio oca na vlast. Thomas de Cantilupe predstavljao je barune na dvoru francuskog kralja Louisa IX. u Amiensu i nalazio se neko vrijeme u egzilu.
Ponovno je 1266. stekao milost kralja Henryja, a 1274. sudjelovao na drugom crkvenom saboru u Lyonu. Imenovan je 15. lipnja 1275. za biskupa Hereforda (Herefordshire, West Midlands), a posvećen 8. rujna 1275. Savjetnik kralja Edwarda I, omiljen u narodu, bio je glasovit po svojem milosrđu, brizi za siromahe i uzornom osobnom životu, potpuno posvećenom Crkvi i vjernicima. Nakon brojnih razmirica između Thomasa i Johna Peckhama, nadbiskupa Canterburyja, Peckham je 1282. Thomasa izopćio iz Crkve. Thomas je otputovao u Rim i u Orvietu (Umbrija) o svemu izvijestio papu Martina IV. Papa je oslobodio Thomasa svake krivnje. Na povratku kući biskup Thomas je 25. kolovoza 1282. preminuo kod jezera Bolsena, u Ferentu, nedaleko od Montefiasconea (Lazio). Pokopan je u katedrali u Herefordu, a dio njegovih relikvija smješten je 1881. u opatiju Downside Abbey (Somerset). Prema predaji, na njegovom su se grobu dogodila mnoga čudesa. Biskupa Thomasa de Cantilupea svetim je 17. travnja 1320. proglasio papa Ivan XXII.
