Sveti Stanislav

Godine 966. Mješko I., knez i vladar Poljske, zajedno s mnogima na svome dvoru, obratio se na katoličku vjeru. Njihovo obraćenje označilo je početak onoga što se često naziva „Krštenjem Poljske“. U godinama koje su uslijedile dogodila su se mnoga nova obraćenja diljem zemlje, osobito trudom misionarskoga biskupa Svetoga Vojtjeha. Nešto više od stoljeća poslije u Poljskoj se zbio još jedan važan događaj. Krakovskoga nadbiskupa, Stanislava iz Szczepanówa, kralj Boleslav II. okrutno je mučenički pogubio. Papa Sveti Ivan Pavao II., i sam nekoć krakovski nadbiskup, godine 1979. nazvao je mučeništvo Svetoga Stanislava, po analogiji, „Potvrdom Poljske“ (vidi gore).

O Svetome Stanislavu sa sigurnošću se zna vrlo malo, jer njegov prvi životopis nije bio napisan sve do više od jednoga stoljeća nakon njegove smrti. Unatoč tomu, njegov je utjecaj na Poljsku bio velik. Vjeruje se da je rođen i odrastao na jugu Poljske, u selu Szczepanówu. Njegovo mjesto i okolica izdvajali su se od ostatka Poljske svojom posebnom kulturom, arhitekturom, narodnim nošnjama, plesovima, jelima i govorom. Glavni i najveći grad toga područja bio je Krakov. Njegovi su roditelji bili ugledni i imućni, a ujedno pobožni i milosrdni. Veći dio braka nisu imali djece. Kad je njegova majka začela Stanislava u kasnijim godinama života, roditelji su svoje dijete smatrali darom s Neba.

Kao mladić Stanislav je postao vrlo pobožan, milosrdan prema siromasima, gorljiv u pokorama i posvećen rastu u kreposti. Vjeruje se da je kao mladić poslan na studij u tadašnji glavni grad Poljske, Gniezno, a potom je završio teološki studij u Parizu. Nakon smrti svojih roditelja Stanislav je primio veliko nasljedstvo, koje je odmah razdijelio siromasima. Krakovski biskup zaredio ga je za svećenika i imenovao kanonikom prvostolnice; postao je vrlo cijenjen propovjednik, potom je imenovan župnikom, a naposljetku je postao generalni vikar Krakova, služba od velike važnosti u mjesnoj Crkvi. Kad je krakovski biskup umro, Stanislav je jednoglasnom voljom naroda izabran za njegova nasljednika. Isprva je odbio tu službu, ali ju je na izričitu papinu zapovijed prihvatio te je oko svoje četrdeset i druge godine zaređen za biskupa.

Kao biskup Stanislav je odlučno propovijedao protiv nemorala na svim društvenim razinama. Suočio se čak i s kraljem. Kad je naišao na protivljenje, ostao je postojan u svojim uvjerenjima. Vjeruje se da je, kako bi pomogao u rješavanju različitih crkvenih pitanja, doveo u Poljsku papinske legate, ponovno uspostavio Gnieznensku biskupiju kao nadbiskupiju te surađivao s kraljem u osnivanju novih samostana radi daljnjega djela evangelizacije.

U to je vrijeme Boleslav II. bio kralj Poljske. Predaja kaže da je biskup Stanislav od čovjeka po imenu Piotr kupio zemlju za Crkvu. Nakon Piotrove smrti njegova su tri sina osporila prodaju i iznijela spor pred kralja. Kralj, već razdražen na biskupa Stanislava zato što je osuđivao njegove nemorale, stao je na stranu sinova i naredio da biskup vrati posjed. Kaže se da je biskup Stanislav zatražio tri dana kako bi doveo Piotra kao svjedoka prodaje. Kralj i njegov dvor nasmijali su se i dali mu ta tri dana. Nakon tri dana molitve i posta, biskup Stanislav poveo je ophod do groblja, gdje je Piotrovo tijelo bilo iskopano, a biskup mu je naredio da ustane, što je on i učinio. Skupina je zatim pošla kralju, i Piotr je posvjedočio da je doista prodao posjed, ukorivši svoje sinove prije nego što se vratio u grob.

Premda je kralj Boleslav uživao mnoge počasti kao uspješan vojskovođa, i dalje se javno prepuštao nemoralu, poput požude i okrutnosti prema svakome tko bi mu se usprotivio. Napetosti između biskupa i kralja nastavile su rasti. Napokon, nakon što je kralj zanemario biskupova upozorenja, biskup Stanislav izopćio je Boleslava iz Crkve. Razgnjevljen, Boleslav je priredio lažno suđenje i proglasio biskupa krivim za izdaju, za koju je bila predviđena smrtna kazna. Kad su Boleslavovi vojnici odbili izvršiti zapovijed, sam je Boleslav mačem usmrtio biskupa dok je slavio svetu Misu. Predaja dalje kaže da je nakon Stanislavove smrti vojnicima bilo naređeno da raskomadaju biskupovo tijelo i razbacaju dijelove po zemlji kako bi ih proždrle divlje zvijeri. Čudesno, orlovi su čuvali dijelove sve dok ih kanonici prvostolnice nisu mogli skupiti i dostojno pokopati.

Ogorčenje zbog Boleslavovih djela brzo je dosegnulo vrhunac u kraljevstvu te je kralj morao pobjeći u Ugarsku, gdje je umro nesretnom smrću.

Sveti Stanislav postao je kroz mnoga stoljeća legenda i nadahnuće cijeloj Poljskoj. Kao i mnoga kraljevstva tijekom povijesti, i Poljska je prolazila kroz razdoblja razdora, a poslije se ponovno ujedinjavala. Kroz sve to Sveti Stanislav bio je Poljacima svjetlo vodilja i izvor nade onda kada je ona bila najpotrebnija. Malo je dvojbe da je njegovo mučeništvo učvrstilo Poljsku kao kršćansku zemlju, krijepeći njezin narod tijekom godina da postane istinski svjedok Krista, bez obzira na cijenu.

Promisli o vlastitom pozivu da hrabro položiš život za vjeru. Kad te strah priječi u vjernosti, okreni se molitvi i nastoj nasljedovati Svetoga Stanislava. Dopusti da te njegove molitve i njegovo svjedočanstvo još čvršće utvrde u vjeri kako bi bio svjedok onima kojima je to najpotrebnije.