Sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli

Šimun i Juda pripadaju Dvanaestorici, premda Novi zavjet o njima govori vrlo malo. Upravo ta šutnja usmjerava pozornost na ono najvažnije: apostolska služba ne počiva na sačuvanoj slavi pojedinca, nego na Kristovu izboru, zajedništvu učenika i poslanju Crkve. Kasnije predaje mogu osvijetliti njihovo štovanje, ali ne smiju se predstavljati kao jednako sigurne kao novozavjetno svjedočanstvo.

Šimun se pojavljuje u četirima popisima apostola. Matej i Marko nazivaju ga Kananajcem, a Luka i Djela apostolska Revniteljem. Oba naziva upućuju na gorljivost; iz njih se ne može sa sigurnošću zaključiti da je pripadao organiziranom zelotskom pokretu. Sigurno je tek da ga treba razlikovati od Šimuna Petra i da je bio među učenicima koje je Isus izabrao te među apostolima okupljenima nakon uzašašća.

Juda se u Luki i Djelima naziva Judom Jakovljevim, a u Mateju i Marku Tadejem. Ivan ga za Posljednje večere izričito razlikuje od Jude Iškariotskoga. Ondje pita Isusa kako će se objaviti učenicima, a ne svijetu. Isusov odgovor povezuje ljubav prema njemu s čuvanjem njegove riječi i obećanjem Duha Svetoga. To je najsnažniji biblijski trag Judina lika: pitanje apostola otvara pouku o Božjoj prisutnosti u onome tko ljubi Krista.

Nije sigurno je li taj apostol ujedno autor novozavjetne Judine poslanice. Crkvena predaja često ih poistovjećuje, dok rasprava o identitetu ostaje otvorena. Jednako tako, navodi o Šimunu i Judi među Isusovom „braćom” ne dopuštaju jednostavno poistovjećivanje, jer se naziv brat u tadašnjem govoru mogao odnositi i na šire srodstvo.

O njihovoj djelatnosti nakon Pedesetnice i smrti nema pouzdanih suvremenih izvještaja. Kasnije apokrifne predaje govore da su zajedno naviještali u Perziji i ondje umrli kao mučenici, Šimun prepiljen, a Juda ubijen toljagom. Druge ih predaje smještaju u Armeniju, Siriju, Egipat ili druge krajeve te različito opisuju njihov kraj. Pila i toljaga zato su postale njihovi ikonografski znakovi, ali pojedinosti pripadaju predaji, ne potvrđenoj povijesti.

Zajedničko štovanje 28. listopada čuva ih kao apostole i mučenike. Juda je osobito zazivan u teškim i naizgled bezizlaznim prilikama, a Šimun se povezuje s drvosječama i obrtnicima zbog predaje o pili. Ipak, njihova najčvršća poruka prethodi svim kasnijim zaštitništvima: Krist je okupio različite ljude, poučio ih i poslao. Šimun i Juda ostaju svjedoci da vjernost poslanju može biti stvarna i onda kada je život pojedinca povijesti gotovo skriven.