Sveti Šimun Stock
- Slavi se
- 16. svibnja
Sveti Šimun Stock u karmelskom je pamćenju povezan sa smeđim škapularom, ali smisao te pobožnosti nije u predmetu koji bi čovjeku automatski jamčio spasenje. Škapular označuje pripadnost Mariji i karmelskoj duhovnosti, a time i poziv na život po Evanđelju. Šimunov lik zato valja promatrati između oskudne povijesne dokumentacije i plodne predaje koja je stoljećima oblikovala katoličku pobožnost.
Rođen je u Engleskoj, vjerojatno oko 1165. Bio je karmelićanin i svećenik te je u 13. stoljeću pripadao naraštaju koji je Red Blažene Djevice Marije od Gore Karmela učvršćivao u Europi. Karmelićani su potekli iz pustinjačke zajednice u Svetoj Zemlji. Političke promjene i nesigurnost natjerale su ih na preseljenje na Zapad, gdje su morali pronaći svoje mjesto među prosjačkim redovima.
O Šimunovu životu sačuvano je vrlo malo ranih podataka. Dvije nekrologije iz 14. stoljeća svjedoče o njegovu glasu svetosti i povezuju ga s putovanjem u Jeruzalem. Vjerojatno je sredinom 13. stoljeća bio izabran za vrhovnoga priora, možda na kapitulu u Londonu 1254. Predaja ga snažno veže uz Aylesford u Kentu, gdje je 1247. održan važan opći kapitul Karmelskoga reda izvan Svete Zemlje. Priča da je mladost proveo kao pustinjak u šupljem stablu nema pouzdanu povijesnu potvrdu.
Kao poglavar Šimun je živio u prijelomnom razdoblju. Red rođen na Karmelu morao je sačuvati molitvenu i marijansku baštinu, a istodobno prihvatiti gradski apostolat i europski oblik redovničkoga života. Kasnija karmelska predaja upravo je u Šimunu prepoznala čovjeka kroz kojega je Marija zaštitila i usmjerila zajednicu. Povijesni izvori ne omogućuju podroban prikaz njegovih odluka, ali trajno mjesto u redovničkom pamćenju govori o važnosti koja mu je pripisana.
Prema poznatoj predaji Blažena Djevica Marija ukazala mu se 16. srpnja 1251. i predala mu škapular, dio karmelićanskoga habita, uz obećanje zaštite onima koji u njemu umru. Najraniji sačuvani izvještaj o tom viđenju nastao je više od stoljeća poslije, potkraj 14. stoljeća. Veliki karmelski pisci ranijega razdoblja o njemu šute, a navodno pismo Šimunova tajnika, kojim se u 17. stoljeću pokušala dokazati povijesnost događaja, pokazalo se krivotvorinom. Te činjenice traže pošteno razlučivanje: riječ je o časnoj i crkveno prihvaćenoj predaji, ali ne o događaju potvrđenu suvremenim dokumentom.
Od 16. stoljeća karmelićani su mali smeđi škapular davali i laicima koji su željeli sudjelovati u njihovoj duhovnosti. Crkva je tu pobožnost preporučivala, ali ju je uvijek potrebno tumačiti u skladu sa sakramentalnim životom, molitvom i obraćenjem. Nositi škapular znači prihvatiti Mariju kao uzor slušanja Božje riječi i dopustiti da pripadnost Kristu oblikuje svakodnevicu. Odvojen od takva života, komad tkanine nije talisman ni zamjena za vjeru.
Šimun je umro u Bordeauxu, tradicionalno 16. svibnja 1265. Ondje je 1435. sastavljen najstariji sačuvani liturgijski časoslov u njegovu čast. Njegovo je liturgijsko štovanje potvrđeno u Irskoj i Engleskoj u 15. stoljeću, a u cijelom Karmelskom redu 1564. Nije riječ o modernome postupku kanonizacije, nego o postupnom priznanju i potvrdi njegova kulta.
Spomendan svetoga Šimuna Stocka slavi se 16. svibnja; pojedini lokalni izvori navode 17. svibnja, no 16. svibnja bolje je potvrđen u karmelskoj tradiciji. Njegov se život ne može svesti ni na nesigurne legendarne pojedinosti ni na raspravu o jednom viđenju. U središtu ostaje redovnik koji je pomogao Karmelu pustiti korijen u novim okolnostima te predaja koja vjernika poziva da se pod Marijinom zaštitom ozbiljnije obuče u Krista.
