Sveti Simeon Stilit Stariji
- Životni vijek
- † 0459.
- Slavi se
- 5. siječnja
Sveti Simeon Stilit Stariji tražio je samoću tako radikalno da je postao vidljiv mnoštvu. Život na stupu nije ga sakrio od ljudi: s njegove su se podnožja širili propovijed, savjet i molitva. Napetost između povučenosti i služenja ključ je njegova neobičnog asketskoga puta.
Rođen je oko 390. u Sisu u Ciliciji, današnjem Kozanu u Turskoj, kao sin siromašnoga pastira. Još mlad ušao je u samostan i ondje proveo desetak godina. Potom je izabrao pustinjački život u blizini Antiohije. Njegova želja za sabranošću bila je snažna, ali glas o asketu privlačio je sve više ljudi koji su tražili molitvu, savjet i pomoć.
Oko 423. Simeon se nastanio na vrhu stupa u području Kalat Simana, sjeverozapadno od Alepa. Prema predaji, stup je tijekom vremena dosegnuo znatnu visinu, a na njegovu je vrhu bio mali ograđeni prostor. Po grčkoj riječi stylos, stup, dobio je naziv stilit. Ondje je proveo približno trideset i sedam godina.
Takav oblik askeze lako se može promatrati samo kao neobičnost. Za Simeona, međutim, stup nije bio pozornica za samopotvrđivanje. Bio je strogo ograničen prostor molitve, bdjenja i posta. Ujedno ga nije oslobodio odnosa s drugima. Djeca iz obližnjega sela donosila su mu kruh i kozje mlijeko, a ljudi su se okupljali pod stupom. Izvor bilježi da je propovijedao dva puta na dan.
Među posjetiteljima nisu bili samo seljaci i hodočasnici. Za njegov su savjet i zagovor pitali ljudi različita položaja, pa i rimski carevi. Time se pokazuje paradoks njegova poziva: fizički udaljen od mnoštva, ostao je uključen u njegove brige. Njegova riječ imala je težinu jer je proizlazila iz života usmjerenoga na Boga, a ne iz političke moći.
Simeon se smatra prvim stilitom u sirijskom monaštvu. Njegov je način života našao brojne sljedbenike među istočnim isposnicima, ali ne treba ga miješati sa Simeonom Stilitom Mlađim, koji je živio u 6. stoljeću. Stariji Simeon pripada ranijem naraštaju pustinjskih otaca i umro je 2. rujna 459. u Kalat Simanu.
Njegovo je tijelo uz veliku pratnju preneseno u Antiohiju. U blizini stupa poslije je podignut velik crkveni i samostanski kompleks s krstionicom. Ruševine u Kalat Simanu i danas svjedoče koliko je snažno njegovo štovanje obilježilo kršćanski Istok. Njegov kult seže u 5. stoljeće i prethodi suvremenim postupcima kanonizacije.
Simeonov se spomen slavi 5. siječnja, a tradicionalno se zaziva kao zaštitnik pastira. Njegova askeza ne nudi obrazac koji bi svi trebali doslovno ponavljati. Ona postavlja dublje pitanje: što je čovjek spreman ukloniti kako bi pozornije slušao Boga i bio slobodniji govoriti istinu?
Stup je Simeona odvojio od uobičajenoga života, ali nije ga učinio ravnodušnim prema ljudima. Upravo je zato njegova povučenost postala služenje. U njegovu se životu samoća pokazuje kršćanskom onda kada ne zatvara srce, nego ga osposobljava za molitvu, razboritu riječ i postojanu blizinu.
