Sveti Sergije i Bakho, mučenici
- Slavi se
- 7. listopada
Sveti Sergije i Bakho časte se zajedno kao kršćanski vojnici i mučenici iz kasne antike. Njihovo se štovanje proširilo Sirijom, Mezopotamijom, Carigradom i Rimom, a već je u 5. stoljeću Sergijevo svetište u Resafi postalo važno hodočasničko mjesto.
Poznata pripovijest o njihovu mučeništvu sačuvana je u Muci Sergija i Bakha, tekstu koji je vjerojatno nastao sredinom 5. stoljeća. Prema toj predaji, bili su časnici u vojsci cara Galerija. Kada je otkriveno da su kršćani, odbili su prinijeti žrtvu Jupiteru. Javno su poniženi i poslani vojnom zapovjedniku Antiohu, koji ih nije uspio odvratiti od vjere. Bakho je umro od posljedica mučenja, a Sergije je nakon daljnjih muka pogubljen u Resafi.
Pasija sadržava kronološke teškoće i anakronizme, pa nije pouzdan izvještaj o svim okolnostima njihova života i smrti. Ni najraniji tragovi njihova kulta nisu stariji od 5. stoljeća. Unatoč tome, Sergije i Bakho stoljećima su štovani kao nerazdvojni svjedoci vjernosti Kristu, osobito među kršćanima Sirije i kršćanskoga Istoka.
Car Justinijan dao im je u Carigradu podignuti crkvu danas poznatu kao Mala Aja Sofija, a Resafa je po Sergiju dobila ime Sergiopolis. U ikonografiji se dvojica svetaca prikazuju u vojničkoj odjeći s palminim granama mučeništva. Spomendan im je 7. listopada.
