Sveti Robert iz Molesmea
- Životni vijek
- † 1111.
- Slavi se
- 17. travnja
Sveti Robert iz Molesmea cijeloga je života pokušavao uskladiti uspjeh zajednice s vjernošću njezinu pozivu. Kada je samostan koji je osnovao postao bogat i utjecajan, prepoznao je da vanjski rast može oslabiti unutarnju disciplinu. Iz te napetosti nastao je Cîteaux, jedan od izvora cistercitske obnove.
Rođen je oko 1028. ili 1029. kraj Troyesa u plemićkoj obitelji iz Champagne. Kao petnaestogodišnjak ušao je u benediktinsku opatiju Montier-la-Celle i poslije postao prior. Oko 1070. imenovan je opatom Saint-Michel-de-Tonnerrea, ali se zbog dubokih podjela u zajednici vratio u prijašnji samostan.
Skupina pustinjaka iz Collana zatražila je od pape Grgura VII. da im Robert bude poglavar. On ih je oko 1074. preselio u šumovitu dolinu Molesme. Prva zajednica živjela je u jednostavnim kolibama oko kapele Presvetoga Trojstva. Glas o njezinoj ozbiljnosti brzo se proširio; po Robertov savjet došao je i Bruno, budući utemeljitelj kartuzijanaca.
Uspjeh je, međutim, donio nove teškoće. Darovi, posjedi, škole i pridružene ustanove učinili su Molesme velikim središtem, ali je dio braće ublažio način života. Robert je nastojao vratiti jasnije življenje Pravila svetoga Benedikta. Dvaput je pokušao otići, ali mu je crkvena vlast naredila povratak.
Godine 1098. Robert i dvadeset jedan monah napustili su Molesme te u pustoj dolini osnovali Cîteaux. Među njima su bili Alberik i Stjepan Harding, koji će imati presudnu ulogu u razvoju nove zajednice. Potpora burgundskoga vojvode omogućila je da početak stekne materijalnu i kanonsku stabilnost.
Već sljedeće godine monasi iz Molesmea zamolili su Roberta da se vrati i obećali prihvatiti njegovo tumačenje Pravila. Na zahtjev mjesnoga biskupa vratio se u staru opatiju. Alberik ga je naslijedio u Cîteauxu, a Stjepan Harding postao prior. Robert stoga nije osobno vodio kasniji rast cistercitskoga reda, ali je sudjelovao u njegovu ključnom početku.
Njegov povratak u Molesme pokazuje da obnova nije bila osobni projekt koji je morao zadržati pod svojom kontrolom. Prihvatio je poslušnost i prepustio novu zajednicu suradnicima. Molesme je pod njegovim vodstvom ponovno postao važno središte benediktinskoga života.
Robert je umro 17. travnja 1111. Papa Honorije III. proglasio ga je svetim 1222. Njegov se glavni spomen slavi 17. travnja, dok ga benediktinska tradicija zajedno s Alberikom i Stjepanom Hardingom slavi i 26. veljače.
Robertov život ne nudi jednostavnu suprotnost između bogatstva i siromaštva ili staroga i novoga samostana. Pokazuje koliko je teško ustanovu stalno vraćati njezinu razlogu postojanja. Njegova je svetost sazrijevala u spremnosti da započne iznova, da posluša kada bi radije otišao i da dobro djelo prepusti rukama drugih.
