Sveti Rikard iz Chichestera

Sveti Rikard iz Chichestera naučio je da biskupski autoritet ne počiva na imanju ni kraljevoj naklonosti, nego na vjernome služenju povjerenom narodu. Kada mu je vlast oduzela prihode i zabranila ljudima da ga prime, nije napustio biskupiju: obilazio ju je pješice i ostao uz vjernike.

Rođen je oko 1197. kraj Droitwicha u Engleskoj. Nakon obiteljske neimaštine radio je na bratovu imanju, ali se odrekao izgleda da ga naslijedi kako bi se posvetio učenju. Studirao je u Oxfordu, Parizu i Bologni te stekao veliko znanje kanonskoga prava. Kao kancelar canterburyjskoga nadbiskupa Edmunda podupirao je reformu klera i slobodu Crkve pred političkim pritiscima.

Nakon Edmundove smrti Rikard je studirao teologiju, primio svećeničko ređenje i služio u župama. Godine 1244. izabran je za biskupa Chichestera, ali je kralj Henrik III. podupirao drugoga kandidata. Papa Inocent IV. potvrdio je Rikardov izbor i 1245. posvetio ga za biskupa. Kralj je ipak zadržao imovinu biskupije i zabranio podanicima da mu pomažu. Rikard je boravio kod prijatelja, putovao biskupijom bez uobičajene pratnje i obavljao pastoralnu službu sve dok mu prava nisu vraćena.

Kao biskup uredio je crkvenu stegu i zahtijevao da svećenici prebivaju u svojim župama, dostojno slave sakramente te budu gostoljubivi i milosrdni. Njegova strogost odražava crkvene prilike trinaestoga stoljeća, ali je u njezinu središtu bila odgovornost pastira prema narodu. Brinuo se za siromašne i nastojao da crkveni službenici ne koriste položaj radi vlastite koristi.

Na papin je nalog pred kraj života propovijedao križarski pohod. Umro je u Doveru 3. travnja 1253., nakon posvete kapele svetoga Edmunda. Papa Urban IV. proglasio ga je svetim 1262. Njegovo je svetište u Chichesteru postalo veliko hodočasničko mjesto, a uništeno je 1538. u doba Henrika VIII.

Rikardu se pripisuje molitva da Krista jasnije upozna, nježnije ljubi i vjernije slijedi. Te tri prošnje dobro sažimaju njegov život: znanje ga nije udaljilo od služenja, ljubav nije isključila odlučnost, a nasljedovanje Krista ostalo je moguće i onda kada su mu oduzeta vanjska sredstva.