Sveti Ralph Sherwin

Sveti Ralph Sherwin bio je engleski katolički svećenik i mučenik. Nakon školovanja u Etonu i Oxfordu prešao je na katoličanstvo, pripremao se za svećeništvo u Douaiju te nastavio život i studij u Rimu. Kao misionar vratio se u domovinu, gdje je njegovo propovijedanje ubrzo prekinuto uhićenjem. Pogubljen je u Tyburnu 1. prosinca 1581. zajedno s Edmundom Campionom i Aleksandrom Briantom. Njegov se život posebno pamti u Engleskom kolegiju u Rimu, čiji je bio prvi mučenik.

Rođen je 1550. u Rodsleyju u grofoviji Derbyshire, u obitelji Johna i Constance Sherwin. Kršten je u Longfordu. Školovanje ga je najprije odvelo u Eton, a zatim na Exeter College u Oxfordu. Ondje je 1568. dobio jedno od stipendijskih mjesta koja je utemeljio sir William Petre. Bio je darovit u klasičnim jezicima i književnosti. Godine 1571. stekao je stupanj prvostupnika, a 2. srpnja 1574. i stupanj magistra. Tako je prije odluke o svećeništvu već imao iza sebe ozbiljno obrazovanje i mjesto u sveučilišnoj sredini.

Godine 1575. prihvatio je katoličku vjeru. Odluka ga je odvela iz Engleske u Douai, gdje su se engleski katolici pripremali za svećeničku službu. Ondje je 23. ožujka 1577. primio sakrament svetoga reda po rukama biskupa Cambraia. Postao je dijecezanski svećenik. Njegov će put biti blisko povezan s isusovcima s kojima je dijelio misiju i zatvor, ali sam nije pripadao Družbi Isusovoj.

U kolovozu 1577. krenuo je u Rim i ondje proveo gotovo tri godine u Engleskom kolegiju. Ta je ustanova postala jedno od mjesta priprave svećenika za služenje katolicima u Engleskoj. Sherwinova priprema nije se zaustavila na stečenom znanju: bio je spreman vratiti se u zemlju u kojoj je svećeničko djelovanje nosilo opasnost od progona. Godine 1578. prvi je potpisao misionarsku prisegu kolegija. Uz potpis je izrazio želju da bude poslan što prije. Taj mali trag njegova boravka u Rimu pokazuje s kakvom je spremnošću prihvatio zadaću kojoj je bila usmjerena njegova priprava.

Rim je napustio 18. travnja 1580. s trinaestoricom drugova. Putovali su prema Engleskoj kao misionari. Sherwin je u domovinu stigao početkom kolovoza i počeo djelovati među katolicima. Njegova služba na slobodi trajala je samo nekoliko mjeseci. Nije imao priliku provesti dug svećenički vijek ni ostaviti za sobom razgranato javno djelovanje. Ono što se iz toga kratkog razdoblja jasno razabire jest da je propovijedao i da je zbog te službe bio uhićen.

Dana 9. studenoga 1580. zatekli su ga kako propovijeda u londonskom domu Nicholasa Roscarrocka. Uhićen je i odveden u zatvor Marshalsea. Ni ondje nije prestao djelovati kao svećenik. Životopisi bilježe da je među suzatvorenicima pridobivao ljude za katoličku vjeru. Zato njegovo zatočeništvo nije bilo samo čekanje suđenja: i u ograničenim okolnostima ostao je usmjeren prema ljudima s kojima je dijelio zatvor. Njegov raniji povratak u Englesku i ta služba u zatočeništvu pripadaju istoj misionarskoj odluci.

Četvrtoga prosinca 1580. premješten je u londonski Tower. Ondje je bio podvrgnut mučenju rastezanjem na spravi za mučenje i izložen zimskoj hladnoći. Poslije je držan u samici i uskraćivana mu je hrana. Takvi postupci nisu ga naveli da napusti katoličku vjeru. U zatvoru je proveo otprilike godinu dana. Razdoblje koje je želio posvetiti svećeničkom služenju u domovini većim je dijelom proteklo u zatočeništvu i patnji.

Pred sud je izveden zajedno s Edmundom Campionom pod optužbom za izdajničku urotu. U Westminster Hallu osuđen je 20. studenoga 1581. Do kraja je odbacivao optužbu i tvrdio da je nedužan. Ostao je vjeran katoličkoj vjeri i svećeničkom pozivu zbog kojega se vratio u svoju zemlju služiti vjernicima.

Jedanaest dana nakon osude, 1. prosinca 1581., odveden je u Tyburn s Edmundom Campionom i Aleksandrom Briantom. Trojica svećenika dijelila su posljednji put i dan smrti. Campion i Briant bili su isusovci, a Sherwin dijecezanski svećenik. U Tyburnu su pogubljeni vješanjem, rasporivanjem i raščetvorenjem. Sherwinu je bila trideset i jedna godina. Njegova je svećenička služba trajala manje od pet godina, a povratak u Englesku prethodio je smrti za nešto više od godine dana.

Prema sačuvanim izvješćima o njegovu završetku, na stratištu je posvjedočio svoju nedužnost, ispovjedio katoličku vjeru i molio za kraljicu. Posljednje mu se riječi prenose kao ponovljen zaziv Isusova imena i molba Isusu da mu bude Spasitelj. Takav završetak povezuje njegovo mučeništvo s molitvom: vlastitu je smrt dočekao ispovijedajući vjeru, a molitvom je obuhvatio i vladaricu za čije je vlasti bio osuđen.

Sherwin je bio prvi mučenik Engleskog kolegija u Rimu. Za njim su u desetljećima koja su slijedila mučeništvo podnijeli i drugi pitomci te ustanove. Njegova misionarska prisega, povratak u Englesku i smrt ostali su povezani u pamćenju kolegija. Prvoga prosinca ondje se obilježava Dan mučenika, na obljetnicu njegove smrti. Tako se spomen na nekadašnjega studenta sačuvao u ustanovi koja ga je pripremala za službu.

Godine 1583., dvije godine nakon njegove smrti, Durante Alberti naslikao je za kolegij sliku koja je postala poznata kao Slika mučenika. Pred njom su se studenti okupljali i pjevali himan Tebe Boga hvalimo kada bi u Rim stigla vijest o mučeništvu nekoga od njihovih drugova. Kolegij tu molitvenu tradiciju nastavlja i u godišnjem slavlju 1. prosinca.

Papa Leon XIII. proglasio ga je blaženim 29. prosinca 1886., a papa Pavao VI. svetim 25. listopada 1970. u skupini Četrdeset mučenika Engleske i Walesa. Njegov osobni spomendan vezan je uz 1. prosinca, dan mučeništva. Crkva u njemu časti učena čovjeka koji je prihvatio katoličku vjeru, postao svećenik i vratio se služiti svojoj domovini. Kratka misija i zatvor nisu prekinuli tu vjernost: propovijedanje, služenje suzatvorenicima i završna molitva ostali su konkretni tragovi njegova svećeničkog života.